Nadbiskup Cordileone upozorio na one koji žele promijeniti evanđelje

Nadbiskup San Francisca, monsinjor Salvatore Cordileone, upozorio je na pokušaje mijenjanja evanđelja koje je Crkva primila od apostola i koje je predala dalje. Nadbiskup je podsjetio vjernike da katolička vjera nije tvorevina koju svaka generacija može prilagoditi vlastitim željama, već predana baština koju treba vjerno prihvatiti i prenositi.

Univerzalna Crkva, a ne međunarodna organizacija

Razmišljajući o izvještaju o ozdravljenju gluhonijemoga čovjeka, Cordileone je istaknuo kako se Krist uputio u pogansko područje šireći svoje milosrđe izvan granica izabranoga naroda. Za nadbiskupa, sveti Marko time prikazuje Krista kao uzor Crkve pozvane nositi evanđelje izvan svake kulturne granice. Ta univerzalnost, objasnio je, ne znači da je Crkva „međunarodna organizacija“. Iako okuplja vjernike iz svih naroda, kultura i jezika, ona posjeduje zajedničku baštinu koja njezinim članovima omogućuje život u jednoj i istoj vjeri.

Cordileone je kao primjer naveo vlastitu Nadbiskupiju San Francisco, istaknuvši kako je ona povijesno oblikovana dolaskom useljenika iz brojnih zemalja. Crkva poštuje te različite kulture, naglasio je, no, istodobno svima nudi zajedničku katoličku kulturu.

Cordileone brani latinski jezik kao „zajedničku katoličku baštinu“

Unutar te zajedničke kulture nadbiskup je posebno istaknuo liturgijski jezik Crkve. „Kao i sve kulture, Crkva govori zajedničkim jezikom. Taj jezik je, naravno, latinski“, objasnio je. Cordileone je podsjetio da je Drugi vatikanski sabor pozvao na očuvanje latinskoga jezika u liturgiji te ukazao i na posebno mjesto gregorijanskoga korala i polifonije unutar katoličke baštine. „Latinski je naša zajednička katolička baština: on nas ujedinjuje unatoč razlikama u rasama i jezicima“, naglasio je. Nadbiskup je tu misao proširio izvan samoga jezika. Crkva također posjeduje sakramentalni jezik putem kojega vidljiva stvarnost upućuje na duhovnu stvarnost. Isto vrijedi i za djela ljubavi koja se ne sastoje samo od pružanja materijalne pomoći, već od toga da se Kristova ljubav učini prisutnom onima koji pate.

„Evanđelje nije nešto što mi izmišljamo“

Cordileone se zatim osvrnuo na Prvu poslanicu svetoga Pavla Korinćanima u kojoj Apostol podsjeća kršćane da im je predao ono što je i sam primio. „Ovo evanđelje koje živimo nije nešto što izmišljamo ili sastavljamo; ono je, naprotiv, primljeno“, objasnio je nadbiskup. Polazeći od te pretpostavke, upozorio je na pokušaje mijenjanja primljenoga nauka: „Postoje ljudi koji žele promijeniti evanđelje koje smo primili – evanđelje koje je Crkva prenosila svakomu naraštaju, od apostolskih vremena pa sve do danas. No, to nas ne vodi u život na nebu.“

Za Cordileonea, sveti Pavao pruža upravo suprotan primjer. Nakon što je progonio kršćane, susret s istinom evanđelja doveo ga je do obraćenja, a potom i do života obilježenoga vjernošću, čak i suočenoga s progonstvom i mučeništvom.

Upozorenje na „vrijeme velike zbunjenosti“

Naposljetku, nadbiskup je to učenje primijenio na trenutačnu situaciju. „Živimo u vremenu neizvjesnosti, u vremenu velike zbunjenosti“, izjavio je, istaknuvši da se mnogi ljudi sa strahom suočavaju s budućnošću. S obzirom na tu situaciju, Cordileone je upozorio da odgovor ne može biti prilagođavanje kršćanskih zahtjeva vlastitim željama. „Najgore što bismo u takvoj situaciji mogli učiniti je okrenuti leđa Gospodinu i pretvarati se da je On zadovoljan nama dok živimo kako nam se prohtije, ne mareći za ono čemu nas On poučava.“

Nadbiskup je pozvao vjernike da u potpunosti prihvate evanđelje koje je Crkva prenijela te da priznaju baštinu koja ga je pratila kroz stoljeća: učenje, bogoslužje, umjetnost i služenje potrebitima. Vjernost evanđelju, zaključio je Cordileone, ne vodi strahu, već „miru, nadi i povjerenju“ koji su potrebni kršćaninu, osobito u vremenima neizvjesnosti.

(kta)