Katolički samostan ujedinjuje vjere u sirijskoj pustinji razorenoj sukobima

Rano ujutro, u maloj crkvi pustinjskoga samostana Mar Musa odjekuju napjevi. Otac Jihad udara u bubanj dok se braća i sestre zajedno mole za mir i pomirenje. Njihova utemeljitelja, isusovca Paola Dall'Oglia, islamisti su oteli 2013. godine. Prema široko rasprostranjenim izvještajima, oteli su ga militanti Islamske države nakon što je otputovao u Raqqu kako bi pokušao ispregovarati oslobađanje talaca. Do današnjega dana ne zna se gdje se on nalazi. Ipak, zajednica ostaje vjerna svojoj viziji: kršćani i muslimani u Siriji trebali bi moći živjeti zajedno u miru. Youssef, dugogodišnji suradnik oca Dall’Oglia, izabran je 2021. godine za poglavara zajednice. „Optimističan sam – ne zato što je stanje dobro, već zato što radimo na tome da postane bolje“, kaže otac Jihad.

Ukazivanje povjerenja novoj Siriji

Izazovi su golemi. Desetljeća diktature i građanskoga rata ostavila su duboke rane. Mnogi ljudi jedni drugima ne vjeruju, a vjerske manjine strahuju za svoju sigurnost. Otac Jihad procjenjuje da u Siriji danas živi još samo oko 300 000 kršćana. Ta brojka odgovara nedavnim procjenama vanjskih izvora – riječ je o otprilike 2 % stanovništva, što je pad u odnosu na oko 10 % koliko ih je bilo prije početka građanskoga rata 2011. godine, navodi Agencija Europske unije za azil. Unatoč neizvjesnosti, on želi pružiti priliku novoj vlasti. Zalaže se za zemlju u kojoj svi imaju jednaka prava, bez obzira na vjeru ili podrijetlo. Za to će trebati vremena, ali i hrabrosti da se ljudi međusobno približe jedni drugima. Njegova vlastita zajednica u Mar Musi živi u skladu s tim opredjeljenjem.

Samostan na rubu Sirijske pustinje oživio je osamdesetih godina prošloga stoljeća isusovac Paolo Dall’Oglio. To je mjesto molitve i tišine, ali i susreta. Muslimani su ondje dobrodošli; zajedno s kršćanima čitaju vjerske tekstove i razmjenjuju ideje. Pritom nitko nikoga ne pokušava preobratiti na svoju vjeru. Za oca Jihada ovaj dijalog nije politički program, već življeni izraz vjere: otkrivanje duhovne ili ljudske vrijednosti u drugoj osobi ne znači gubitak dijela vlastitoga identiteta.

Kako glazba djeci pruža nadu

Glazbena škola, koju zajednica vodi u obližnjemu gradu Nebeku, pokazuje kako nada mora poprimiti konkretan oblik. Ondje šezdesetero djece i mladih uči svirati instrumente i zajedno stvaraju glazbu. Jedanaestero učitelja dolazi iz Damaska ​​i Homsa kako bi ih podučavali. Glazba ovim mladim ljudima otvara nove perspektive. Jedan dječak kaže da sanja o tome da jednoga dana osnuje glazbeni sastav. Djevojka koja je prije jedva mogla progovoriti pred drugima, sada pjeva pred velikom skupinom ljudi. Neki čak žele svoje glazbene sposobnosti pretvoriti u profesiju.

Uz molitvu i dijalog, zajednica je također posvećena zaštiti okoliša. Njezini članovi sade drveće, uzgajaju povrće i ljekovito bilje te proizvode maslinovo ulje. Na taj način nastoje očuvati prirodu, istovremeno stvarajući gospodarske prilike za lokalno stanovništvo.

„Tišina je naše blago“

Gdje otac Jihad pronalazi snagu da nastavi dalje unatoč nasilju i neizvjesnosti? – Za njega dio odgovora leži u tišini. Zajednica svakodnevno odvaja sat vremena za molitvu i promišljanje. To njezinim članovima pomaže prepoznati vlastite pogreške i razlučiti kako bi trebali postupati. Ipak, ovaj je redovnik svjestan koliko je budućnost kršćana u Siriji neizvjesna. Otvoreno govori o velikim izazovima s kojima se suočava Crkva u njegovoj zemlji. Tim je važnije, ističe, zalaganje za mir, pomirenje i suživot unatoč vjerskim razlikama.

(kta)