Župa sv. Alojzija Gonzage Pećnik kod Modriče proslavila svog nebeskog zaštitnika

Župa sv. Alojzija Gonzage Pećnik kod Modriče u nedjelju, 21. lipnja, svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika misom koju je predslavio župnik u Gradačcu vlč. Stjepan Didak. Koncelebrirali su župnik vlč. Ivo Paradžik i još 10-ak svećenika među kojima je bio župnik u Odžaku i doborski dekan preč. Ilija Orkić. Na misi je sudjelovalo 200-tinjak vjernika i hodočasnika, izvijestio je portal Nedjelja.

U prigodnoj propovijedi vlč. Didak je najprije istaknuo da dok se promatra lik sv. Alojzija Gonzagi, pred sobom nemamo nekog dalekog i prašnjavog svetca iz starih knjiga, nego mladića od krvi i mesa, s osjećajima, talentima i velikim životnim ambicijama koji je rano shvatio da život ima smisla samo onda kad se ne čuva ljubomorno za sebe, nego kad se nesebično troši za Boga i bližnjega. Potom je progovorio kako njegov život današnjim vjernicima glasno poručuje da za svetost nikad nije prerano te da se ona gradi u naponu snage, kroz donošenje hrabrih i radikalnih odluka ovdje i sada.

Posvijestio je da se u kršćanskoj umjetnosti sv. Alojzije tradicionalno prikazuje s ljiljanom u ruci i pogledom usmjerenim prema raspelu, što simbolizira njegovu čistoću koja nije bila tek izvanjski moralizam, nego cjelovitost srca koje je, usred buke i kompromisa renesansnih dvorova, ostalo nepodijeljeno za Boga. Vlč. Didak je dodao da kroz ustrajnu molitvu, ispovijed i euharistiju, Alojzije je pronalazio vrijeme za Gospodina tamo gdje je bilo izobilje zabave. Istaknuo je da danas, u svijetu preplavljenom bukom i površnošću, on poručuje mladima da se isplati boriti za čistoću misli i odnosa, birajući dobro i poštujući dostojanstvo svakog čovjeka.

Posvjedočio je potom da se najveličanstvenije svjedočanstvo njegova života dogodilo se na samome kraju, kada je u Rimu izbila strašna epidemija kuge, a on je umjesto bijega na sigurno u obiteljski dvorac, kao mladi isusovački bogoslov izabrao je ostati na prvoj crti kršćanske ljubavi. Pronalazio je napuštene i umiruće po ulicama, nosio ih na leđima, čistio im rane i donosio utjehu vjere i svjestan rizika, zarazio se i umro u 23. godini života, pokazujući da nema veće ljubavi od polaganja života za prijatelje.

Zaključno je posvijestio kako su četiri su ključne kvalitete ovoga svetca koje ostaju za uzor: molitva, ljubav prema siromasima, čistoća i pravo vrednovanje vrednota.

Liturgijsko slavlje animirali su nazočni vjernici, a nakon mise upriličeno je kratko druženje. (kta)