Živinice: Posveta crkve i proslava patrona sv. Ivana Krstitelja

Župa sv. Ivana Krstitelja u Živinicama proslavila je u srijedu 24. lipnja dvostruko slavlje – posvetu župne crkve i svog nebeskog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja. Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji sa župnikom vlč. Marcelom Tunjićem, dekanom Tuzlanskog dekanata preč. Oliverom Jerkovićem i devet svećenika te uz sudjelovanje većeg broja vjernika.

Na početku homilije mons. Vukšić je kazao da Božjom providnošću pred naše oči u naša razmišljanja Crkva nam danas predlaže dva velika lika iz povijesti kršćanstva Ivana Krstitelja i Zakeja koji se „s obzirom na dvije poruke koje se kriju iza tih dvaju imena izvrsno slažu ne samo s današnjom svetkovinom, nego i s činjenicom da ćemo ovu crkvu posvetiti na čast Gospodinu“.

Govoreći o sv. Ivanu Krstitelju nadbiskup Vukšić je kazao: „Ivan Krstitelj, samozatajni, ali vrlo prodorni Božji prorok i svjedok Kristov, koji svoje slušatelje i okolinu kako običnim nastupom, a tako ni govorom, nije ostavljao ravnodušnim. Ivanov stil, Ivanov govor, Ivanov način života zahtijevao je opredjeljenje i svi oni od njegova povijesnoga boravka na ovoj zemlji pa do danas koji na bilo koji način dolaze u dodir s njegovim djelom i s njegovom osobom, nalaze se u situaciji da moraju zauzeti stav. U protivnom druženje s Ivanom Krstiteljem nema neku korist. Osnovna stvar koja se, osobito u naše vrijeme, da iščitati iz Ivanova primjera i jest zaista vrjednota za nasljedovanje svima. Zove se poniznost. Teško je naći neki drugi lik iz biblijske povijesti, pa iz kršćanske kasnije povijesti, koji je do te mjere obilježen poniznošću i samozatajnošću u službi Božjoj kao što je to Ivan. Poniznost je oznaka da svih svetaca, svih krepostnih osoba, ali do te mjere samozatajnoga zaista je teško naći.“

Nadbiskup Vukšić je istaknuo da je izgradnja vlastite poniznosti zapravo odsjaj Božje veličine. „U Ivanovu primjeru imamo Isusove riječi, koje je za njega kazao upravo zbog njegove poniznosti, prodornosti i učinkovitosti u služenju Božjoj stvari i ljudima, da od Ivana veći u povijesti nije rođen od žene. Kad takva misao i takva rečenica iziđe iz usta samoga Boga Krista Gospodina, onda se zaista radi ne samo o proroku Božjem i kršćanskom svecu, nego o proroku nad prorocima i o svecu nad svecima.“

U nastavku homilije mons. Vukšić je progovorio o Zakeju. „Zakej je dakle Židov regrutiran od rimske vlasti da prikuplja, pa i silom nepravedne poreze od svojih sunarodnjaka i očito do te mjere uspješan u svome poslu da je proglašen nadcarinikom. Možemo samo zamisliti kakav je bio. I radilo se, kad govorimo o tim carinicima, o najomraženijoj kategoriji ljudi unutar židovske narodne zajednice. Takvoga grešnika, takvoga nadcarinika, takvoga slugu nepravednih gospodara Isus ne samo uočava, nego ga poziva u vlastito društvo i zajedno s njim ide u njegovu kuću. I naravno da takvo Isusovo ponašanje gledano običnim ljudskim očima izaziva mrmljanje, kako veli sveti tekst, ljudi koji su vidjeli da Isus ode u nadcarinikovu kuću, u kuću sluge nepravednoga, a još nepravednije vlasti. Isus kaže da je danas došla Božja stvarnost u Zakejevu kuću i očito da Isusov govor se ne odnosi nikako ponajprije na kuću kao građevinu, nego na Zakeja samoga. U Zakeja kao kuću, kao dom treba ući Božja stvarnost. I dogodilo se obraćenje… Stoga je ova slika Zakeja ne samo krasan izvještaj iz Isusovoga pastoralnoga djelovanja, nego i velika pouka svim današnjim dušobrižnicima na koji način trebaju i sudjelovati u dušobrižništvu i susretati suvremene Zakeje, imati otvorena vrata za sve jer Bog poziva sve. Onima koji mrmljaju, suvremenim dušobrižnicima, treba odgovoriti Isusovim riječima da smo poslani ponajprije onima koji su grješni jer pravednici već to jesu i u mjeri u kojoj to jesu.“

Vrhbosanski nadbiskup je naglasio da sam Zakej, njegovo djelovanje, njegov život postaje mjesto boravka Božjega povezavši to s činjenicom da tog dana „ovu crkvu, dom Božji, posvećujemo dragome Bogu“.

„Ona ima svoju svrhu, ne kao lijepo uređeni galerijski prostor. Hvala onima koji su postavili ovako lijepe vitraje, hvala onima koji su ovako lijepo oslikali križni put. Važan je to izraz ljudskoga genija, ali crkva nije lijepo uređeni galerijski prostor. Ona je mjesto boravka Božjega. Ona je dom Božji. I nije ni to njezina konačna svrha. Ona je dom za nas… Stoga neka nas sve vode ova dva primjera u našem nasljedovanju Krista Gospodina: primjer Ivana Krstitelja, neumornoga i hrabroga svjedoka Božjega, i primjer Zakeja, spremnoga na obraćenje i na novi početak, na hod za Kristom Gospodinom i sadržajem njegova evanđelja,“ kazao je na kraju propovijedi mons. Vukšić.

Potom je uslijedio obred posvete crkve. U plate, unutar oltarne ploče, ugrađene su moći sv. Marije Margerite Alacoque.

Na kraju misnog slavlje riječi zahvale nadbiskupu Vukšiću i svim okupljenim na slavlju je uputio župnik Tunjić.

Na misi su asistirali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom vlč. Ivana Rake.

Živinička župa se za svoje dvostruko slavlje pripremala trodnevnicom. Prvi dan trodnevnice euharistijsko slavlje je predvodio vlč. dr. Ljubo Zadrić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Drugi dan trodnevnice svetu misu je predslavio vlč. Marko Hrskanović, duhovnik u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu i nekadašnji župnik u Živinicama. Uočnicu sv. Ivanu Krstitelju predvodio je preč. Predrag Stojčević, župnik u Žepču i dekan Žepačkoga dekanata.

Župa Živinice osnovana je 1969. odvajanjem pojedinih naselja od župe Morančana. Prilikom osnivanja župa Živinice je imala više od 3000 vjernika, dok danas broji oko 1300 vjernika.

(kta/m.p.)