Završna duhovna obnova u Bijelom Polju: Nauči nas dane naše brojiti

U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju u subotu, 16. svibnja, održana je završna duhovna obnova koja je okupila više od stotinu Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini. Ovo tradicionalno svibanjsko okupljanje i ove je godine bilo prožeto zahvalnim spomenom na povijesni izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu. Bio je to dan hvale Bogu za dar života, za sve milosti ponovnog povratka u kolijevku Provincije, ali i za franjevačke jubileje koji daju poseban pečat ovoj godini, izvijestile su sestre ne svojoj mrežnoj stranici.

Program je znakovito naslovljen „Nauči nas dane naše brojiti“, a nadahnut je velikim jubilejem – 800. obljetnicom blaženog preminuća serafskog oca sv. Franje.

Duhovni hod započeo je zajedničkom molitvenom meditacijom pred križem sv. Damjana. Razmatrajući o Franjinu prijelazu u vječnost, sestre su se u uvodnom dijelu osvrnule na otajstvo prolaznosti i kršćanskog sebedarja.

Kroz meditaciju je naglašeno kako sveti Franjo pred „sestricom smrću“ nije očajavao, nego je pjevao, jer ona za njega nije bila kraj, nego zov Ljubljenoga. Ponirući u molitvu, sestre su preispitivale vlastita svakodnevna umiranja – strah od mraka u kojem se ljudsko „ja“ mora raspasti da bi Krist narastao. Izrečena je snažna prošnja za oslobađanje od potrebe da budemo prve, primijećene i najglasnije, kako bi se, po uzoru na utemeljiteljicu majku Margaritu, naučilo živjeti sretno u skrovitosti i svetoj samoći.

Nakon meditacije, sve prisutne sestre, a napose voditelja duhovne obnove fra Antu Vučkovića, srdačno je pozdravila provincijska predstojnica s. Franka Bagarić.

U svom je obraćanju s. Franka naglasila važnost ovog susreta na Grubanu, mjesta koje uvijek iznova doziva u sjećanje žive susrete s Bogom, ljudima i prirodom. Izrazila je duboku zahvalnost dobročiniteljima Provincije, napose biskupu Buconjića i obitelji Doherty, kao i hrvatskim braniteljima koji su svojim životima branili ovu grudu. Podsjećajući da se nalazimo u posljednjoj od četiriju godina velikih franjevačkih jubileja (Greccio, Pravilo, stigme, Pjesma bratu Suncu, te naposljetku preminuće sv. Franje), s. Franka je istaknula: „Franjevački jubileji bili su nam prigoda kontemplirati o bogatstvu gospođe Siromaštine, o ljepoti i zahtjevnosti zajedničkog života, o vrijednosti askeze… Ti jubileji ostaju prilika pitati se imaju li ove franjevačke vrednote traga u našem životu, kako živimo svoju karizmu i što možemo pružiti današnjem svijetu. Znamo li brojiti svoje dane?“

Na koncu je pozvala sestre da otvore srce i iskoriste ovaj dan za istinsku duhovnu okrjepu i radost zajedništva.

Središnji dio duhovne obnove obilježio je duboki i izazovni nagovor fra Ante Vučkovića, koji je temu brojanja dana povezao s izravnim pitanjem: Kako dobro umrijeti?

Fra Ante je istaknuo da većina ljudi danas smatra da je smrt najgora stvar, dok nas je sveti Franjo poučio da se može umrijeti dobro, s pjesmom na usnama. Kroz predavanje je zorno prikazao tri velika raskrižja u Franjinu životu: napuštanje svijeta i odlazak gubavcima, prihvaćanje braće i rane na La Verni.

Analizirajući suvremeno društvo, fra Ante je povukao oštru paralelu između Franjina doba i današnjeg zapadnog mentaliteta. Danas najveći strah nije strah od smrti, već od patnje, bolova i osamljenosti, što rađa kulturu eutanazije – želju da se iz života iziđe „na neki slatki način“ kako bi se izbjegao sram nemoći.

Dok su kršćani nekada molili da ih Bog očuva od nagle i nepripravne smrti, današnji svijet priželjkuje upravo suprotno: da umru naglo i bez boli.

„Nama patnja i bol više nisu sredstvo da postanemo savršeni. U svijetu u kojem živimo, patnja nema svrhe ni smisla, pa je zato neizdrživa. Ipak, mi iz dodira sa sv. Franjom čuvamo istinu da se ništa ozbiljno u životu ne uči ako ne prođe kroz tijesak patnje“, poručio je fra Ante.

Kao još jednu anomaliju modernog doba naveo je uništavanje dosade digitalnim sadržajima. Istaknuo je kako je dosada povijesno bila najkreativniji prostor ljudskog duha iz kojeg su se rađale najljepše ideje, igre, kreacije, prijateljstva… Danas, čim se pojavi sekunda praznine, bježi se u mobitele, što ljude ostavlja praznima i umornima.

Inspiriran Franjinom željom da umre gol na zemlji, fra Ante je podsjetio da nismo vlasnici ničega – pa ni vlastitog tijela, vremena ili talenata. Sve nam je zapravo posuđeno. U kapitalističkom svijetu gdje je vlasništvo svetinja, dolazimo do apsurda da se pravo na pobačaj opravdava rečenicom „to je moje tijelo“, što je i znanstveno i duhovno netočno.

Odlazeći s ovoga svijeta, ostavljamo sve materijalno, a nosimo samo ono što smo u svom karakteru izgradili kroz odnose i služenje onim što nam je bilo darovano.

Fra Ante je nagovor zaključio riječima: „Na koncu, na pitanje kako se dobro umire, odgovor je posve jednostavan: tako da se dobro živi.“

Popodnevni dio programa bio je u znaku važnog i svečanog čina za cijelu Provinciju – uručenja obnovljenih Statuta Provincije te Pravilnika provincijskoga i kućnog kapitula.

Citirajući prvi članak Statuta, s. Franka je podsjetila kako ovaj dokument sadrži propise prilagođene kulturnim i društvenim prilikama te konkretnim zahtjevima Provincije, čuvajući vlastita obilježja i tradiciju.

Potom je sestrama uputila poruku: „Predajući vam ovaj Statut, drage sestre, želim da ga ne promatramo samo kao skup pravnih odredbi i smjernica, nego prije svega kao živi putokaz našega zajedničkog hoda u sestrinstvu i pozivu koji smo primile. Neka nas njegove odredbe ne opterećuju, nego nadahnjuju i usmjeravaju, pomažući nam da svakodnevno rastemo u vjernosti Evanđelju, karizmi Družbe i zavjetima koje smo s ljubavlju položile.

Neka ovaj Statut u svakoj od nas iznova rasplamsa franjevački duh jednostavnosti, malenosti, zajedništva i radosnog služenja. Ravnajući svakodnevicu prema uputama našeg zakonodavstva, neka se u nama dogodi i ostane novost božanskoga života.“

Nakon poticajnih riječi uslijedio je svečani čin predaje dokumenata u kojem je provincijska predstojnica s. Franka osobno uručila obnovljene zakonodavne dokumente svim kućnim predstojnicama Provincije.

Završna duhovna obnova u Bijelom Polju, koja je povezala duboku franjevačku povijest i suvremene smjernice za budućnost, privedena je kraju radosnim sestrinskim zajedništvom. (kta)