Vlč. Ivan Ravlić proslavio zlatni jubilej - 50 godina svećeništva

Uz geslo „Gospodin mi je svjetlost i spasenje!“ (Ps 27), svoju zlatnu misu - 50 godina svećeništva proslavio je u ponedjeljak 8. lipnja 2026. u svojoj rodnoj župi sv. Juraja mučenika u Derventi vlč. Ivan Ravlić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Uz domaćeg župnika vlč. Marka Sliškovića i desetak svećenika suslavila su još šesnaestorica ovogodišnjih zlatomisnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije.

U pozdravnoj riječi na početku mise zlatomisnik Ravlić je naglasio kako je to prva proslava zlatne mise u povijesti te župe ujedno poželjevši da ne bude i posljednja. Podsjetio je kako 50 godina svećeništva nije samo broj godina, nego put ispunjen molitvom, žrtvom, vjernošću i predanjem, put na kojem je Gospodin kroz svećenike dijelio sakramente, naviještao evanđelje, hrabrio i vodio soj puk, napose bolesne i starije.

Prigodnu homiliju održao je ovogodišnji zlatomisnik fra Ćiro Lovrić koji je potaknuo nazočne da promišljaju o svojim životnim putovima, a napose je na to potaknuo svoje kolege zlatomisnike.

„Mi smo svećenici sluge svima i stoga budimo svjesni da nismo gospodari vjere i nismo vlasnici svetih otajstava. Mi smo svećenici, zapravo, slabi, grešni ljudi, koje je milosni Bog odabrao da prednjačimo ljubavlju i vjernike hranimo božjom riječi i sakramentima. Ove naše zlatne godine – draga naša zlatna generacijo – naša sveta majka Crkva, napose mi fratri, obilježavamo zlatnu godinu –  800 godina od preminuća utemeljitelja našega reda, sv. oca Franje. Ako itko, onda je sv. Franjo bio 'drugi Isus Krist'. Prvi je čovjek koji je dobio stigme Isusa Krista. I papa Lav XIV. proglasio je ovu godinu milosnom tako da možemo dobiti oprost u svakoj franjevačkoj crkvi“, kazao je fra Ćiro.

„Svjesni smo, drage moje 'zlatne' kolege, kako nam je Isus Krist našim ređenjem predao svoju vlast, direktno, ali mi se za tu vlast moramo boriti da doista budemo sveti. Zato ne smijemo nikada zaboraviti svoje ređenje, napose trenutak prostracije. Tim smo činom lijeganja željeli pokazati – 'Evo nas, umiremo jednom životu da bismo se rodili za drugi, svetiji i savršeniji život!'“, rekao je, uz ostalo, propovjednik Lovrić. Zatim je istaknuo da svatko od njih s ponosom može reći kako je poput rijeke koja svoj izvor nalazi u Isusu Kristu iz Nazareta. Iznoseći neke statističke podatke podsjetio je kako su u pola stoljeća svoga svećeništva zlatomisnici odslužili barem 20.000 misnih slavlja. Podsjetio ih je kako trebaju biti sretni jer su članovi najstarije i najbrojnije institucije na svijetu – Katoličke crkve – koja broji milijardu i 400 milijuna vjernika koja,  iako ima najviše neprijatelja, kroz više od dvije tisuće godina opstaje i moli za njih. Zahvalio je zlatomisniku Ravliću na organizaciji ovoga susreta, kao i onoga održanog prije deset godina, kada se okupilo njih 35 svećenika iz generacije. Iskazao je svoju želju da zajedno proslave i dijamantni jubilej – 60 godina svećeništva. Zlatomisnicima je zahvalio na ustrajnosti u svom svetom pozivu i predanom služenju Gospodinu i povjerenom im puku.

Poslije pričesti zlatomisnici su zapjevali zajedno Marijansku pučku pjesmu „Marijo, znaš li što je moja radost!“ te tako iskazali svoju ljubav prema Mariji.

Uime svih zlatomisnika riječ zahvale organizatoru vlč. Ravliću kao i ostalima koji su u tom događaju sudjelovali na bilo koji način uputio je vlč. Anton Štrukelj, svećenik u Sloveniji.

Zahvalio je na kraju mise slavljenik Ravlić svojim kolegama zlatomisnicima te predstavnicima društvenog, kulturnog i političkog života. Posebnu je zahvalu za molitvu uputio vjernicima toga ratom ranjenog kraja, podsjetivši ih kako svećenik nikada ne hoda sam, jer ga, kako je rekao, nosi molitva, povjerenje i blizina naroda kojemu je poslan služiti.

„Neka dragi Bog svima vama uzvrati svojim blagoslovom i podari mir, zdravlje i svako dobro. Neka nas i dalje vodi putem vjere, nade i međusobne ljubavi“, kazao je zlatomisnik Ravlić.

Među brojnim vjernicima posebno su se isticali oni odjeveni u narodne nošnje, članovi KUD-a „Izvor“ iz Usore.

Slavlje je pjevanjem animirao vlč. Vlado Vrebac, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije. Ravnatelj stola kod zajedničkog ručka bio je plehanski gvardijan fra Ivan Nujić.

Vlč. Ivan Ravlić rođen je 6. travnja 1950. u Donjoj Lupljanici kod Dervente u obitelji sa 16-ero djece, od oca Josipa (preminuo 1976.) i majke Lucije r. Jurakić (preminula 2009.). Za svećenika je u sarajevskoj prvostolnici 1976. zaređen po rukama biskupa Tomislava Jablanovića. Iste je godine mladu misu slavio 26. srpnja u Živinicama kod Dervente.

Svoju službu započeo je kao župni vikar u Morančanima kod Tuzle, a potom je služio kao župni vikar na Marijin dvoru u Sarajevu. Bio je zatim župnik samostalne kapelanije Tarčin kod Sarajeva, župnik u Obrima kod Konjica te u Podkraju, Žabljaku, Usori, Novom Sarajevu, Posavskoj Mahali kod Odžaka pa u Tesliću, odakle odlazi za župnika u Globaricu. Nakon odlaska iz Globarice umirovljen je 8. svibnja 2026. godine te umirovljeničke dane provodi u Maglaju kod župnika vlč. Franje Tomića. Napisao je brojne članke objavljene u katoličkim, ali i svjetovnim tiskovinama diljem Hrvatske i BiH. Izdao je nekoliko knjiga o župama u kojima je djelovao, zatim o precima svoje obitelji Ravlić te organizirao nekoliko putujućih izložbi. Njegova svestranost očituje se i u činjenici da je položio vozačke ispite za čak 11 (pod)kategorija vozila. U vrijeme protekloga rata i nakon njega, sve do danas, bavi se humanitarnim i karitativnim radom. Djeluje i na području ekumenizma te dijaloga među narodima. (kta/b.l.)