Susret animatora liturgijskog pjevanja i sviranja Vrhbosanske nadbiskupije

U prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, u subotu 21. veljače, održan je redoviti godišnji susret animatora liturgijskog pjevanja i sviranja Vrhbosanske nadbiskupije, izvijestila je Nedjelja.

Susret je upriličen u dvorani Pavla VI., a okupio je 28 sudionika – časnih sestara i laika, članova župskih zborova koji kao liturgijski glazbenici djeluju u župnim zajednicama Vrhbosanske nadbiskupije.

Program je započeo molitvom, nakon koje je okupljene pozdravio koordinator crkveno-liturgijske glazbe Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Marko Stanušić, regenschori sarajevske prvostolnice izrazivši posebice zahvalnost vrhbosanskom nadbiskupu metropoliti mons. Tomi Vukšiću, koji je svojom nazočnošću posvjedočio blizinu i potporu animatorima liturgijskog pjevanja i sviranja.

U svome obraćanju nadbiskup Vukšić zahvalio je koordinatoru i sudionicima na njihovu predanom radu u župama, istaknuvši kako je liturgijska glazba neizostavan dio crkvenog života i evangelizacijskog poslanja.

Središnji dio susreta obilježilo je predavanje nadbiskupa Vukšića pod naslovom Glazba kao izraz slavljenja Boga u dokumentu 'Izjave i odluke Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije'. U uvodnom dijelu osvrnuo se na tijek Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije, koja je započela na svetkovinu svetih Petra i Pavla, 29. lipnja 2012., pod geslom Sve obnoviti u Kristu (usp. Ef 1,10), a zaključena je 8. prosinca 2021. nakon višegodišnjeg sinodskog hoda i rada različitih vijeća. Posebno je istaknuo kako je dokument Izjave i odluke Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije objavljen 2025. te je stupio na snagu na svetkovinu Rođenja Gospodinova, 25. prosinca 2025., čime su sinodske smjernice dobile i svoju pravnu obvezujuću snagu u životu Nadbiskupije.

Naglasak predavanja bio je na drugom dijelu dokumenta koji se odnosi na liturgijsku glazbu pod naslovom Glazba kao izraz slavljenja Boga. Nadbiskup je podsjetio na važeće odredbe Katoličke Crkve o liturgijskim popijevkama i održavanju koncerata u crkvama, naglasivši potrebu njihove dosljedne primjene. Posebno je istaknuo važnost suradnje između župnika i voditelja pjevanja, jer jedino u zajedništvu i međusobnom poštovanju moguće je očuvati dostojanstvo liturgijskog prostora i slavlja.

Govoreći o duhovnim šansonama, mons. Vukšić je naglasio kako ih valja redovito koristiti izvan liturgijskih slavlja – na koncertima duhovne glazbe, katehetskim susretima te okupljanjima djece i mladih – budući da one nisu prvenstveno pisane za liturgiju. Time je želio razjasniti čestu dvojbu o prikladnosti određenih glazbenih oblika u euharistijskom slavlju, podsjećajući kako liturgijska glazba ima vlastite kriterije utemeljene na crkvenim dokumentima i tradiciji.

U kontekstu koncerata u crkvama nadbiskup Tomo upozorio je na potrebu poštivanja crkvenih propisa izdanih još 1987. Budući da mnogi župnici nisu dovoljno upoznati s tim smjernicama, jedan od konkretnih zadataka u skoroj budućnosti bit će njihovo objavljivanje na mrežnim stranicama Nadbiskupije, kako bi bili dostupni i vidljivi svima te kako bi se izbjegle neprikladne prakse u pojedinim župama.

Nakon stanke, uslijedilo je predavanje vlč. Marka Stanušića na temu Orgulje kao koncertni i liturgijski instrument. Predavač je najprije istaknuo važnost orgulja u liturgiji. Naglasio je da je svaki instrument na svoj način lijep, ali orgulje na poseban način. Njihovo značenje u liturgiji osobito je istaknuto u Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium Drugoga vatikanskog sabora, u kojoj se navodi da u latinskoj Crkvi orgulje sa sviralama treba uvelike cijeniti kao tradicionalno glazbalo čiji zvuk može crkvenim obredima dodati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i nebeskim stvarima. Da orgulje nadilaze uobičajene okvire glazbenog instrumenta svjedoče i riječi velikih skladatelja; Wolfgang Amadeus Mozart nazvao ih je „kraljicom svih instrumenata“, dok ih je Franz Liszt, pomalo šaljivo, opisao kao „papu među instrumentima“. Predavač je također naglasio da se u Katoličkoj Crkvi orgulje ne promatraju tek kao sredstvo glazbenog izraza, nego kao važan dio liturgije koji vjernicima pomaže u molitvi i aktivnom sudjelovanju u bogoslužju. Njihov zvuk ispunja sakralni prostor, stvara ozračje svečanosti i zajedništva te uzdiže misli prema transcendentnom.

Osim liturgijske i umjetničke uloge, orgulje imaju i snažnu kulturnu i pastoralnu dimenziju. Rekao je da orguljski koncerti u crkvama ne promiču samo glazbenu umjetnost, nego otvaraju crkveni prostor široj javnosti. „Privučeni glazbom i ljepotom prostora, dolaze i oni koji inače ne sudjeluju u crkvenom životu, a takav susret može postati prvo iskustvo crkve kao mjesta tišine i duhovnosti. Orgulje tako na jedinstven način povezuju liturgiju, umjetnost i društvo: u bogoslužju produbljuju molitvu zajednice, a u koncertnom kontekstu obogaćuju kulturni život te postaju most između Crkve i svijeta, potičući dijalog i zajedničko iskustvo ljepote“, zaključio je predavač.

Treći dio susreta obilježio je orguljski koncert u sarajevskoj prvostolnici koji je održao vlč. Stanušić. Tom je prigodom izveo skladbe istaknutih crkvenih orguljaša i skladatelja: Louisa Couperina, Franje Dugana st., Johanna Sebastiana Bacha, Ignacea Leybacha i Josefa Hubera. Raznolikost programa omogućila je slušateljima da dožive bogatstvo orguljske literature različitih stilskih razdoblja, od baroka do kasnijih romantičarskih izričaja.

Nakon svakog izlaganja uslijedila su pitanja i plodna rasprava, što je svjedočilo o ozbiljnom pristupu sudionika i njihovoj želji za produbljivanjem znanja. Susret je zaključen najavom predstojećeg susreta zborova Vrhbosanske nadbiskupije, koji će se održati u subotu, 9. svibnja, a potom i zajedničkim ručkom u bogoslovskoj blagovaonici. (kta)