Misu na prvi korizmeni petak u sarajevskoj katedrali predvodio vlč. Žarko Vladislav Ošap

U skladu s dosadašnjom tradicijom, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu započeo je niz korizmenih petaka tijekom kojih vjernici sudjeluju na pobožnosti križnog puta i na euharistijskom slavlju s prigodnom propovijedi.

U prvi korizmeni petak 20. veljače 2026. euharistijsko slavlje predslavio je banjolučki dekan i župnik vlč. Vladislav Žarko Ošap uz koncelebraciju rektora katedrale i kanonika preč. Marka Zubaka te katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića koji je prije mise predvodio pobožnost križnog puta.

Predvoditelja misnog slavlja vjerničkoj zajednici predstavio je kanonik Zubak koji je kazao kako je vlč. Ošap mnogima ovdje možda već poznat jer je u Sarajevu bio odgojitelj bogoslova te duhovnik, a ovom prigodom je došao sestrama Služavkama Malog Isusa održati korizmenu duhovnu obnovu.

Uvodeći u misu vlč. Ošap je kazao je kako se križni put može definirati kao „put Božje ljubavi do čovjeka“ te potaknuo vjernike za zahvale Gospodinu na svemu što je bio spreman učiniti „po svom Jedinorođenom ljubljenom Sinu za nas, svoju voljenu djecu“.

Kazavši u prigodnoj propovijedi kako su crkve „naše oaze tišine“ u kojima se, „u tišini naše duše“, čuje Riječ Božja, vlč. Ošap posvijestio je da se pod misom vjernik može „dva puta pričestiti“, od čega prvi puta Riječju Božjom. Za razliku od tradicionalnog obreda pričesti, za ovu prvu je zapreka „tvrdoća srca“ zbog koje Riječ Božja „na jedno uđe, a na drugo izađe“.

Istaknuvši kako se sveto korizmeno vrijeme može promatrati kao duhovna vježbaonica gdje se nastoji dopustiti da nas Bog do kraja ispuni, ukazao je kako nam Bog daje i ovo vrijeme kao poticaj i poziv na obraćenje srca.

Podsjetio je da se četrdesetnica spominje na više mjesta u Svetom pismu, pogotovo u Isusovu životu. „Od rođenja pa onda, evo, do njegova javnog djelovanja, 40 dana posta i molitve da bi navijestio Božju riječ i spasenjsko djelo. Uvijek je ovih 40 dana u Svetom pismu povezano s novim životom. Uvijek je riječ o nečemu novom: novi život, novo svjetlo, novi hod, novo razmišljanje, nova djela… Sve je povezano s Bogom, izvorom života“, kazao je vlč. Ošap dodavši kako se i vjernicima u korizmi četrdeset dana daje da promisle koliko je njihov život u skladu s putom Božjim.

Kao sredstva duhovne obnove i obraćenja naveo je post, molitvu i djela ljubavi. Potaknuo je stoga vjernike da se nastoje u ovom korizmenom vremenu odreći svega što je vezano uz oholost života te uz požudu tijela. Nadalje, kazao je kako je molitva „uistinu duša vjere, jer vjera i molitva uvijek idu 'ruku pod ruku'“ te pojasnio da se ne može moliti bez vjere niti vjerovati bez molitve. Rekavši kako je osobna molitva „plamičak“, a zajednička „oganj“, potaknuo je okupljene na više zajedničkih molitava u obiteljima ističući kako ih molitva učvršćuje. Govoreći o djelima milosrđa podsjetio je na primjer sluge Božjeg Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa koji je, na primjedbu da je među potrebitima koje daruje mnogo onih koji se lažno tako predstavljaju, kazao kako na njih deset lažnih vrijedi jednoga pravog pomoći. Potaknuo je stoga sve da učine što god je moguće kako se pored njih nitko u korizmi njima znan ne osjeti samotnjakom.

Podsjetio ih je i kako u osobnom traženju Boga ne zaborave da i Bog također traži njih jer ih želi vratiti na njegov pravi put.

„Bog je naš spasitelj. Sve što je činio, činio je iz ljubavi“, kazao je vlč. Ošap pojasnivši kako je žrtva mjerilo ljubavi. „Koliko si spreman učiniti žrtve za onoga kome kažeš da ga voliš, toliko ga i voliš. Sve su drugo, manje ili više, lijepe priče. Zašto su majčine ljubavi posebne? Jer je puno uložila žrtve dok nas je podizala. A bolno nas je rodila“, naglasio je propovjednik dodavši kako Bog svoje spasenjsko djelo potvrđuje neizrecivom žrtvom za nas jer Bog je ljubav koja nas neprestano potiče da mu na ljubav uzvratimo, ljubeći njega iznad svega te svoga bližnjega kao sebe samoga.

Liturgijsko pjevanje animirao katedralni župni zbor predvođen vlč. Markom Stanušićem. (kta)