Mostar: Proslavljena svetkovina Marije Majke Crkve

Na Duhovski ponedjeljak svečanim misnim slavljem u 18 sati koje je predvodio biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić uz sudjelovanje dvanaest svećenika proslavljena je svetkovina Marije Majke Crkve, Naslovnice mostarske katedrale.

Misi je prethodila pobožnost krunice ispred kipa Blažene Djevice Marije na katedralnome trgu, a molitvu Majci Crkve prije početka svete mise izrekao je biskup Petar. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju don Luke Cvitanovića.

U tumačenju Marijina duhovnoga majčinstva nad cijelom Crkvom, biskup Petar je u svojoj propovijedi koristio sliku Velikoga petka – događaj pod križem daje nam za pravo nazivati se djecom Marijinom. „I evo nas pod križem, s Ivanom evanđelistom. Tri su osobe ostale vjerne do kraja: Marija, druge žene i ljubljeni učenik. Isus, prije nego što izdahnu, gleda Majku i učenika i izgovara riječi koje mijenjaju povijest: „Ženo, evo ti sina!“ Sveti Augustin nas uči da se Isus ovdje ne brine samo o smještaju svoje Majke, on čini nešto mnogo veće – On ustanovljuje duhovno materinstvo Marije nad cijelom Crkvom. Ivan u tom trenutku predstavlja sve nas. Svatko od nas je taj učenik kojega Isus povjerava Majci. I Evanđelist kaže: „I od onog časa uze je učenik k sebi.“

Draga braćo i sestre, upravo to čini i ova katedrala. Ona je kameni izraz onoga što se dogodilo pod križem. Ona je naša odluka kao naroda da Mariju uzmemo k sebi, u svoj dom, u središte naše Biskupije, u središte našega života. Razmislite na trenutak što znači ova građevina u kojoj se danas nalazimo, a koja je posvećena Mariji Majci Crkve. Zidovi koji nas okružuju podignuti su u vremenima kad to nije bilo lako. Podignuti su u doba komunizma kad je sama ideja da se gradi katedrala bila izazov, kad su vjernici davali ono malo što su imali, kad su biskupi, svećenici i obični ljudi nosili križ svoje vjere u sustavu koji nije volio Boga. Svaki kamen ove katedrale natopljen je molitvom, žrtvom i strpljenjem onih koji su vjerovali da Bog ne napušta svoj narod. Oni su, poput Marije pod križem, ostali stajati. Nisu pobjegli. I zato danas mi imamo ovaj sveti prostor.

Katedrala, draga braćo i sestre, nije samo zgrada, katedrala je srce biskupije. Riječ „cathedra“ znači stolica, stolica biskupova, znak jedinstva, znak da Crkva nije razdijeljena skupina pojedinaca, nego jedno tijelo s jednim pastirom koji je u zajedništvu sa Svetim Ocem i s cijelom Crkvom. Katedrala je mjesto gdje se vjernici okupljaju oko biskupa kao djeca oko majke, kao apostoli oko Petra. A znamo, braćo i sestre, da naša Biskupija nosi i svoje rane. Postoje, nažalost, i danas oni koji se opiru crkvenom zajedništvu, oni koji su se udaljili od jedinstva sa zakonitim pastirima. To je bol koju nosimo. Ali danas, pod zaštitom Marije Majke Crkve želim da se sjetimo nečega važnog. Marija nikada nije izabrala podjelu. Pod križem nije bilo prepiranja oko toga tko je u pravu. Bila je samo ljubav, vjernost í bol koja se predala u Božje ruke.“

Biskup je vjernike potaknuo da se prepuste Marijinu vodstvu kako bi bolje razumjeli i radili na jedinstvu Crkve: „I dok klečimo ovdje, pod krovom katedrale posvećene Mariji, učinimo svoj osobni čin: uzmimo Mariju k sebi kao što ju je uzeo Ivan. Pustimo da nas Ona vodi prema jedinstvu, prema svom biskupu, prema Crkvi, prema Kristu.“ A svoju je propovijed završio molitvom: „Neka ova katedrala podignuta u teškim vremenima bude i nadalje znak nade, znak da Bog ne napušta svoj narod, znak da Majka stoji uz svoju djecu. I znak da je Crkva, unatoč svim ranama i podjelama, jedna, sveta, katolička i apostolska. Marijo, Majko Crkve, Zaštitnice naše mostarske katedrale, moli za nas.“

Na koncu misnoga slavlja vjernicima katedralne Župe svetkovinu Marije Majke Crkve čestitao je katedralni župnik don Josip Galić, a biskupu Petru je zahvalio na ohrabrujućim i poticajnim riječima te katedralnomu zboru na lijepom pjevanju.

(kta)