Misno slavlje na djevojačkom grobu u Pjevalovcu

Pred petstotinjak hodočasnika iz raznih mjesta Bosanske Posavine te susjedne Republike Hrvatske, u subotu 29. kolovoza 2026. u mjestu Pjevalovac koje pripada župi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente slavljena je sveta misa na grobu nepoznate djevojke. Svake posljednje subote u kolovozu na tom mjestu već godinama se okupljaju vjernici, sudjelujući na svetoj misi koju je u kapeli podignutoj i blagoslovljenoj 2012. godine ovoga puta u zajedništvu s mons. Perom Zebom, umirovljenim svećenikom Riječke nadbiskupije i povratniku u Bijelo Brdo predvodio domaći župnik vlč. Marko Slišković. Posluživao je bogoslov iz Zagreba Petar Huseinović čiji su roditelji porijeklom iz te župe.

Na početku homilije vlč. Slišković je posvijestio kako je znakovito evanđelje toga blagdana Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, koji je zbog istine bio spreman položiti svoju glavu, povezano s događajem nepoznate djevojke koja je, također s vjerom u Gospodina, bila spremna položiti svoj život kako bi sačuvala čast.

„Mnogi su u našoj povijesti položili svoju glavu za svoje ideale. Željeli su krvnici ubivši ih ubiti istinu, ali to nisu uspjeli, jer istina je ostala. Crkva nas poučava da je krv mučenika krv novih kršćana. Krv njihova viče iz zemlje. Zločin se i nekako može sakriti, ali kosti ne mogu. One tiho šapuću pod zemljom. Upravo se toga mi danas sjećamo. I sveti Ivo i ova mučenica, koju mi ne poznajemo, ali se sjećamo njezina velikog kršćanskog čina, a to je čuvanje svoje čast i vjere, dali su svoje glave. Smrt ima svoju svrhu. Kad kršćanin svoj život posvjedoči za Isusa njegova vjera potakne mnoge druge za isto. Na toj krvi, na tom spomenu da su bili spremni svoj život dati za Isusa, dolazimo na ovo sveto mjesto. Nije nama bitna ova cura, nego ono što je ona učinila da bi spasila svoju čast. Ne zaboravimo da smo zbog jedna obične žene koja je tako velika i sveta i zove se Gospa - mi spašeni“, rekao je vlč. Slišković i sa zabrinutošću se zapitao tko je uzor današnjim ženama.

Zapitivši se što je za današnjeg kršćanina istina, pojasnio je da je Božja riječ, odnosno njegove zapovijedi, uvijek ista, samo je pitanje živi li se prema toj riječi. Istaknuo je kako je zadaća svećenika upozoravati vjernike na grijeh i pozivati ih na obraćenje.

„Nitko od nas ne traži da položimo svoje glave, ali Isus od nas njegovih učenika traži da budemo njegovi svjedoci svojim konkretnim životom. Sveti Ivo i ova djevojka dali su svoje glave za Isusa, dadni i ti malo svoje oholosti, svoga ega, pomozi drugome, budi blizak onima koji imaju manje od tebe, natječi se u dobru, često moli, opraštaj“, poručio je na kraju župnik Slišković i na sve zazvao Božji blagoslov po zagovoru sv. Ive Mučenika.

Vidljivo radostan tako velikim brojem okupljenih hodočasnika zahvalio im je župnik na njihovoj vjeri koja ih je, kako je ustvrdio, dovela na to sveto mjesto. Posebno je zahvalio svojim župljanima koji su očistili to mjesto tišine okruženo ljepotama prirode te pripremili za sve ručak koji su poslije mise, uz druženje, blagovali pod velikim šatorom.

Unatoč visokim temperaturama, u znak zahvalnosti Gospodinu za uslišane molitve po zagovoru nepoznate djevojke, od Slavonskog Broda pješice je hodočastilo i na misi sudjelovalo sedmero vjernika.

Djevojački, odnosno curski grob, nalazi se u selu Pjevalovac kod Dervente, uz put prema regionalnoj cesti uz Savu, na imanju hrvatske povratnice Marice Sirovine. Predaja o grobu sačuvala se kroz naraštaje usmenom predajom, a Marici ju je prenijela njezina majka.

Vrijeme nastanka predaje i povijesni događaj na kojemu se temelji nisu poznati, kao ni identitet djevojke i drugih sudionika. Prema predaji, djevojka je ubijena dok je čuvala blago na pjevalovačkoj kosi, a njezina je smrt ostala zapamćena kao svjedočanstvo obrane časti. Legenda je poznata i na nekim drugim mjestima u BiH, barem u svojim bitnim elementima: djevojka koja smrću brani svoju čast i zbog toga postaje predmet poštovanja. Grob se i danas čuva i štuje, osobito među katolicima, kao mjesto povezano s lokalnom tradicijom i sjećanjem na stradanje.

Kapelicu nad grobom te nepoznate djevojke, koji je do tada bio obilježen samo križem, podigao je mons. Stjepan Zeba, župnik u Krasnom, inače sin te župe. Kapelica je otvorenog tipa kako bi ljudi u svako vrijeme slobodno mogli ući u prostor. Grob je ukomponiran u pod kapelice iza oltara i prekriven staklom, a na stražnjem zidu postavljena je slika-reljef koji prikazuje djevojku i napadače. Kapelica je svečano otvorena svake godine posljednje nedjelje mjeseca kolovoza i taj termin je prihvaćen kao budući dan godišnjeg okupljanja i misnog slavlja na grobu nepoznate djevojke. (kta/b.l.)