Bijelo Brdo: Spomen sjećanje na poginule i nestale branitelje Bosanske Posavine

Uz 34. obljetnice stradanja Bosanske Posavine, u subotu 2. svibnja 2026. u župi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente u Bosanskoj Posavini održano je 14. u nizu spomen sjećanje na poginule i nestale branitelje Bijelog Brda i Bosanske Posavine.

Program je započeo u župnoj crkvi misom zadušnicom pod kojom se molilo za 62 poginula branitelja iz Bijelog Brda kao i za oko 2.500 hrvatskih branitelja poginulih u obrani Bosanske Posavine u posljednjem ratu.

Misu je u zajedništvu s umirovljenim svećenikom Riječke nadbiskupije mons. Perom Zebom, povratnikom u njegovo rodno Bijelo Brdo, predvodio župnik vlč. Marko Slišković.

U prigodnoj homiliji vlč. Slišković posvijestio je kako je misa „najveći dar koji iz zahvalnosti Gospodinu za njihove živote i žrtvu možemo prikazati za svoje poginule vitezove“. Svojim je Bjelobrđanima poručio da ne smiju dozvoliti da padnu u zaborav „oni koji su svoje živote položili na oltar domovine kako bi mi danas živjeli u njoj slobodno“. Prisjećajući se vremena u kojima se o spomenu svojih poginulih nije smjelo niti govoriti, poručio je da su kao vjernici - kršćani pozvani opraštati, moliti, poticati na to svoju djecu i govoriti istinu o povijesti koja se dogodila.

Da svoje heroje nikad ne zaboravljaju pokazali su i toga puta Bjelobrđani i Posavljaci koji su na misu došli iz iz okolnih mjesta kao i iz raznih dijelova Hrvatske i drugih zemalja Europe u koje su izbjegli u jeku zadnjega rata. Nazočni su bili i predstavnici društveno-političkih vlasti iz BiH i Hrvatske.

Nakon mise uslijedila je ceremonija odavanja počasti s polaganjem vijenaca i svijeća ispred spomen-obilježja poginulim braniteljima podignutog 2010. ispred župne crkve. Vijence i cvijeće polagali su majke, supruge i djeca branitelja, preživjeli branitelji, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, visoki dužnosnici te predstavnici društveno-političkih i vojnih vlasti iz BiH i Hrvatske.

Program je vodila Antonija Čabraja, predsjednica udruge „Bjelobrđani“ koja je, uz Mjesnu zajednicu, bila i organizator toga događaja.

U prigodnom govoru prisjetila se ratne 1992. godine kada su tek s vrećicama u ruci pred strahotama rata morali napustiti svoje ognjišta i ići u nepoznato. „Mnoge su godine prošle otkako smo otišli iz našega sela. Život nas je odveo daleko, ali ono što se ovdje dogodilo nikada nije prestalo živjeti u nama. Tišina našega sela nije tek obična tišina - to je tišina koja nosi uspomene. Naš dolazak ovdje povratak je korijenima. Gdje god nas život odveo, dio našega srce ostao je ovdje“, kazala je. Posebno je zahvalila majkama poginulih „bjelobrđanskih vitezova“ poručivši im da njihovi sinovi nisu tek imena na spomeniku, nego da žive u njihovim dolascima u rodni kraj, u svakoj molitvi, u svakoj zapaljenoj svijeći.

„Mnogi se i nakon 34 godine stradanja Bosanske Posavine i Bijelog Brda pitaju što je to bilo. Ako ne znaš što je bilo reći će ti ova imena...“, rekla je predsjednica Antonija.

Dodala je kako svojim dolaskom Bjelobrđani pokazuju da žrtva branitelja nije uzaludna, da ih nisu zaboraviti kao i da je to njihov dom na kojem će ostati i graditi bolju budućnost. Potom je pročitala imena svakog od 62 poginula branitelja.

Druženje su i toga puta nastavili u Mjesnom domu uz objed. Zahvalila je predsjednica Antonija svima koji su na bilo koji način – svojim molitvom, radom ili financijski – pomogli da se i ove godine svečano obilježi taj, za tu župu, veliki događaj.

Pohvalu organizatorima uputili su i predstavnici vlasti. (kta/b.l.)