ZAVRŠEN MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SIMPOZIJ O KRUNOSLAVU DRAGANOVIĆU

Misnim slavljen u katedrali Srca Isusova u Sarajevu te pohodom grobu pokojnog Krunoslava Draganovića na sarajevkom groblju Bare, 10. studenog 2013. završen je Međunarodni znanstveni simpoziji o vrhbosanskom svećeniku dr. Krunoslavu Draganoviću koji je održan od 8. do 10. studenog na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Simpozij je inicirao predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak mons. dr. Franjo Topić, a organizirali: Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu, Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo i Hrvatski institut za povijest u Zagrebu.

Misno slavlje u nedjelju, 10. studenog slavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s pomoćnim biskupom mons. dr. Perom Sudarom te uz koncelebraciju 17 svećenika i sudjelovanje predavača na simpoziju, članova bogoslovne zajednice, redovnica i drugih vjernika.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić uputio je riječi zahvale organizatorima i svim sudionicima simpozija kao i onima koji su došli slušati zanimljiva izlaganja. Kazao je kako se od svećenika Krunoslava, neumornog radnika koji se trajno zalagao u pomaganju ljudima i ostvarenju svog svećeničkog poslanja, mogu naučiti da ne treba puno razmišljati o onima koji smišljaju zlo, špijuniraju ili nadziru nego trajno činiti dobro, služiti Bogu i ljudima osobito onima u potrebi. Dodao je da se iz izlaganja na simpoziju kao i iz svjedočenja osoba koje su poznavale svećenika Draganovića, među kojima je on, može reći da je Krunoslav bio moralan svećenik, s jasnim načelima i marljiv te da je volio Boga, Crkvu i svoj hrvatski narod.

Na kraju Mise riječi zahvale kardinalu Puljiću i svim sudionicima simpozija uputio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu preč. dr. Darko Tomašević.

Nakon Mise sudionici simpozija pošli su na sarajevsko groblje Bare gdje je dr. Darko Tomašević predvodio molitvu za pokojnog svećenika Krunoslava Draganovića koji je sahranjen u svećeničku grobnicu na Barama.

O životu profesora Draganovića mons. Milan Simčić napisao je sljedeće:
Krunoslav Draganović rođen je 30. listopada 1903. u Bosni i Hercegovini, u Brčkom, od oca Petra i majke Marije. Po ocu potječe iz hrvatske bosanske obitelji Orkići-Draganovići, a po majci potomak je ličkih graničarskih rodoljuba. Pučku školu i dva razreda srednje pohađao je u Travniku, a onda je nastavio u Sarajevu na realnoj gimnaziji, gdje je maturirao 1922. U to doba još nije osjećao poziv za svećenika, ali je bio vrlo aktivan u katoličkim i nacionalnim organizacijama. Na bečkom Politehnikumu upisao je elektrotehniku i strojogradnju i, nakon petog semestra, početkom 1925. položio je prvi državni ispit. No, za duhovnih vježbi 1924. odlučio je postati svećenikom. Po njegovu pričanju, na njegovo su zvanje utjecali duboko kršćansko ozračje u obitelji i primjer nekih vrhbosanskih svećenika. U sarajevsku bogosloviju stupio je 1925. i zaređen je za svećenika 1. srpnja 1928. Kroz četiri godine (1928.-1932.) vršio je razne službe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, gdje je pokazao svoje velike sposobnosti kao organizator, pokretač novih akcija i kao izvrstan predavač. Uviđajući vrline toga mladog svećenika, nadbiskup Ivan Ev. Šarić poslao ga je 1932. na više studije u Rim da na Papinskom orijentalnom institutu proučava crkvene znanosti o kršćanskom Istoku i o islamu, što mu je imalo služiti za njegov rad u Bosni. Dok je boravio na studijama, iskorištavao je ljetne praznike da prikupi arhivsku gradu za svoju doktorsku disertaciju, pa je tako 1933. bio u Francuskoj, gdje je upoznao i problematiku naših iseljenika (rudara), a 1934. je bio u Turskoj.
G. 1935. postiže doktorat orijentalnih nauka s disertacijom na njemačkom jeziku: „Massenübertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Turkenherrschaft“ (Masovni prelasci s katoličanstva na pravoslavlje u hrvatskom govornom području u vrijeme turske vladavine). U domaćoj i stranoj stručnoj literaturi ovo je djelo češće citirano i bilo je zapaženo od povjesničara, među kojima i od prvaka srpske povijesne znanosti Stanoje Stanojevića, koji je u svojoj kritičnoj ocjeni priznao da je Draganović dokazao kako i kada je Crna Gora od katoličkog kraja postala pravoslavnom.
Od jeseni 1935. do prosinca 1940. Draganović obnaša razne službe u Sarajevu: vjeroučitelj je na osnovnoj i građanskoj školi ss. milosrdnica (1935-36), nadbiskupski tajnik (1936-39), ravnatelj Nadbiskupske kancelarije i prisjednik Duhovnog stola (1939-40). U prosincu 1940. habilitiran je za docenta crkvene povijesti na Teološkom fakultetu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu; počeo je predavati početkom 1941., a redovitim je profesorom postao 1942. Koncem kolovoza 1943. dodijeljen je hrvatskom predstavništvu kod Sv. Stolice, a ujedno mu je stavljeno u dužnost da u okviru Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskoga Crvenog Križa pomaže hrvatskim internircima u talijanskim logorima i zatvorima. Kroz punih 20 godina on će razviti nevjerojatno veliku aktivnost na karitativnom polju, osobito u korist izbjeglica. G. 1964. prelazi u Pressbaum kod Beča, odakle nastavlja raditi u korist novije hrvatske „ekonomske“ emigracije, ali i na povijesnim istraživanjima, prikupljajući i sređujući dokumentaciju za knjigu o Bleiburškoj tragediji. U rujnu 1967. prijevarom je odveden iz Trsta u Jugoslaviju, gdje je iskusio komunistički zatvor, sačuvavši uvijek svećeničko dostojanstvo i hrvatsku dosljednost. Iako neprestano pod nadzorom Udbe, bavio se do kraja života znanstvenim istraživanjem, a na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu predavao je opću i hrvatsku crkvenu povijest. Umro je u Sarajevu 5. srpnja 1983.

Foto: Ilija Orkić

foto