U HKM Zϋrich održana tribina „Zašto Dostojevskog uvrštavaju među tri najveća pisca?“

Hrvatska katolička misija Zϋrich organizirala je u ponedjeljak 9. veljače 2026. u Zϋrichu, u dvorani župe sv. Josipa, tribinu na temu „Zašto Dostojevskog uvrštavaju među tri najveća pisca?".

Predavač je bio prof. dr. sc. fra Iko Skoko, a okupilo se oko šezdesetak osoba. Fra Iko je počeo svoje predavanje citatom iz romana F.M. Dostojevskog „Braća Karamazovi“: „Ako uništite u čovječanstvu vjeru u njegovu besmrtnost, u njemu će začas presahnuti ne samo ljubav nego i živa snaga da dalje opstane na svijetu. Štoviše, tada više ništa neće biti moralno, sve će biti dopušteno, pa čak i ljudožderstvo".

Nakon iznošenja životopisa i glavnih djela Dostojevskog, progovorio je o tome zašto ga filozof Nikolaj Berdjajev uvrštava među tri najveća pisca svijeta. Za njega prvi je Dante Alighieri, drugi William Shakespear, a treći Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Za Dantea čovjek je organski dio objektivnog svjetskog poretka božanskog kozmosa. Dante je genijalni tumač doživljavanja svijeta srednjovjekovnog čovjeka. Shakespear je bio genij renesanse. Njegov čovjek je određen humanističkom slikom. Čovjek je okrenut prema duševnom, a ne duhovnom svijetu. Čovjek se tog doba smatra dvodimenzijalnim bićem. Za Berdjajeva Dostojevski nije bio psihološki pisac, nego pneumatolog. Njega je zanimalo što se događa u samom čovjeku, u njegovoj dubini bića. Dostojevski smatra čovjeka tjelesnim, duševnim i duhovnim bićem. Čovjek je slobodan birati između Bogočovjeka ili čovjekoboga. Kad čovjek bira put čovjekoboga on kreće putem stradalačkog lutanja i samovoljne slobode. Postaje rastrojen čovjek, kao što je Raskoljnikov u romanu Zločin i kazna. Svijetli likovi kod Dostojevskog, oni koji u slobodi biraju put Krista, su Aljoša i starac Zosima – kazao je, između ostaloga, fra Iko. (kta)