U 26. godini preminuo brazilski bogoslov koji je pred smrt ostavio svoju duhovnu oporuku

Brazilski bogoslov Igor Pavan Tres, poznat na društvenim mrežama po dijeljenju svog svjedočanstva vjere tijekom duge bolesti, preminuo je 6. ožujka 2026. u dobi od 26 godina, nakon duge borbe s rijetkim oblikom raka bubrega koji mu je dijagnosticiran u prosincu 2021. Rođen u Planaltu, u saveznoj državi Rio Grande do Sul, pripadao je biskupiji Frederico Westphalen i svoju je bolest pretvorio u digitalni apostolat, dijeleći svoje liječenje, duhovna razmišljanja i pripremu za svećeništvo. Godinama podvrgavan operacijama, kemoterapiji i složenim onkološkim tretmanima izdržao je više od stotinu sesija, održavajući pritom intenzivan duhovni život. Svjestan ozbiljnosti svog stanja, mladi je bogoslov samo nekoliko dana prije smrti objavio tekst koji je nazvao svojim „duhovnim testamentom“ u kojem je prinio svoju patnju za Crkvu i zatražio oproštenje za svoje grijehe, povjeravajući se Božjem milosrđu.

U nastavku je tekst oporuke koji je ostavio za sobom:

„U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj." (Ps 31,6)

S predosjećajem mogućeg kraja i susreta sa Sucem, čiji dan i čas samo On zna, ali svjestan svog zdravlja i slabosti koje me prate, odlučio sam napisati ove retke kao svoju duhovnu oporuku.

Ne znam ništa o vremenu koje mi je dano. Znam, međutim, da je život kratak i da je svaki dan tiha priprema za stajanje pred Njim koji je Istina.

Prinosim križ koji mi je povjeren, s njegovom boli, ograničenjima i neizvjesnostima, za Svetu Crkvu, za Svetog Oca, za dijecezanskog biskupa, za sve klerike, za obraćenje grešnika, za one koji pate tijelom i dušom, za duše u čistilištu i za progonjene kršćane u tolikim dijelovima svijeta. Također ga prinosim kao pomirenje za svoje grijehe i za grijehe svijeta.

Znam da patnja sama po sebi ne posvećuje automatski. Može otvrdnuti ili pročistiti. U svojoj slabosti prepoznajem da sam često bio nevjeran. Ipak, mogu posvjedočiti da me bol naučila da ne ostajem predugo daleko od Boga. Poput neukroćenog konja koji pokušava pobjeći, Gospodin me držao za uzde, patnjom spriječio moj konačni bijeg. Ako danas ustrajem, to je iz milosrđa, a ne iz zasluga.

Molim za oprost, posebno i javno, sve one koje su pogodile moje nepravde, riječi, propusti ili skandali. Molim one kojima sam nanio štetu, izravno ili neizravno, da mi oproste. Vjerujem da će Bog popraviti ono što nisam znao ili nisam mogao adekvatno popraviti.

Zahvaljujem članovima svoje obitelji koji su me podržavali strpljivom ljubavlju; prijateljima koji su ostali; zdravstvenim djelatnicima koji su se brinuli za mene s kompetentnošću i humanošću; i svim dobročiniteljima koji su, vidljivi ili skriveni, olakšali moj put. Svaka gesta bila je instrument Providnosti.

Molim Zagovornicu, Presvetu Mariju, da me zaštiti u odlučujućem času i da me posreduje kod svog Sina. Povjeravam se Božjem milosrđu, jedinom temelju moje nade.

Ako sam pozvan na svećeništvo, molim Gospodina da mi podari vječni pokoj dok u zajedništvu svetih čekam uskrsnuće tijela i život budućeg svijeta.

Igor Pavan Tres

20. veljače 2026.

(kta/f.p.)