Stolac: Ansambl „Continuo“ snimio nosač zvuka „Missa papae Marcelli“

Mladi glazbenici s područja Mostara i Hercegovine osnovali su 2024. godine Udrugu „Kulturni preporod“ koja svojim glazbenim projektima nastoji očuvati i publici predstaviti sakralnu i klasičnu glazbu izvodeći djela koja su obilježila kulturnu i duhovnu povijest. Svojim projektima nastoje promicati vrhunsku glazbenu umjetnost, kulturnu baštinu i duhovne vrijednosti koje stoje kao čvrsta poveznica glazbenoga nasljeđa i suvremene publike.

Ovi su glazbenici, studenti glazbenih akademija ili već svršeni profesori, u subotu, 14. ožujka, u župnoj crkvi sv. Ilije u Stocu snimili svoj prvi nosač zvuka pod nazivom „Missa papae Marcelli“. Djelo je to talijanskoga skladatelja Giovannija Pierluigija da Palestrine koje se izvodilo ili izvodi uglavnom na papinskim misama. Snimatelj nosača zvuka je don Gordan Božić, stolački župnik, voditelj glazbenoga studija „CroPop“.

Nakon svete mise, glazbenici su u 19 sati u župnoj crkvi održali i istoimeni koncert. Ansamblom je ravnao maestro don Dragan Filipović, a zborovođa je bio Luka Perić koji je, uz ostale članove, dao izniman prinos ovomu ostvarenju i koji je idejni začetnik ovoga projekta. Nagrađeni dugotrajnim pljeskom publike, Ansambl je izveo još tri korizmene skladbe: „Ja se kajem“, „Počinje se slavna muka“ i „O, Isuse, daj da pjevam“.

Prije samoga koncerta glazbenike je pozdravio i izrazio im dobrodošlicu župnik don Gordan koji je ukratko predstavio Ansambl i samo djelo. Nazočnima se obratio i don Dragan koji je kazao nekoliko zanimljivih podataka. Naime, prema izračunima, „iz Drugoga svjetskoga rata samo u Stolac se nije vratilo 715 muškaraca, mlađe i srednje životne dobi. Stoga ne treba čuditi činjenica što je posjećenost koncerata klasične glazbe mala ili ne tako velika. Ako pogledamo nas koji smo ovo snimili i odakle svi mi potječemo, vidjet ćemo da smo svi potomci 'običnih' ljudi, zemljoradnika i sl.

U Drugome svjetskom ratu s nestankom toliko mlađih muškaraca izbrisana su današnja tri Stoca. Mnogi od njih su mogli biti intelektualci: glazbenici, liječnici, profesori i drugi kulturni djelatnici... Danas imamo ono što nam je ostalo. Moja zahvala ide i don Gordanu koji je prihvatio besplatno uraditi ovaj nosač zvuka, a svi dobro znamo koliko to stoji u drugim glazbenim studijima. Vi, koji ste ovo otpjevali, ovom ste izvedbom sagradili novu katedralu, novu duhovnu građevinu jer na ovim prostorima, u BiH, a tko zna kad i u Hrvatskoj, nikad nitko nije izveo ovo djelo. Vi ste izvedbom ovoga djela u kulturi, u glazbi podigli jednu novu duhovnu građevinu – 'dom kulture'. Stoga nastojte biti ponosni što ste ovako jedno djelo 'stavili na noge', što smo ga registrirali, snimili. A i ja sam ponosan na sve vas što niste kroz glazbenu školu tek prošli, nego provodite u život baš ono što ste u njoj usvojili. Hvala i Luki Periću koji nas je sve okupio i potrošio najviše vremena za realizaciju svoje ideje.“

(kta)