Rim, čet, 16. lis. 2025.
Na Hrvatskom nacionalnom jubilejskom hodočašću u Rim, održanom od 6. do 11. listopada 2025. u organizaciji Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, s vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije hodočastile su i sestre Družbe Služavki Malog Isusa Sarajevske Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije: s. M. Ljilja Marinčić, s. M. Danica Bilić, s. M. Pia Pilić, s. M. Nikolina Džavić, s. M. Rita Oborović, s. M. Mihaela Martinović i s. M. Viktorija Oršolić. Na mrežnoj stranici Provincije objavljeno je izvješće o hodočašću sestara SMI koje prenosimo u cijelosti:
Sestre su na hodočašće pošle iz Sarajeva te su se zajedno s ostalim vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije okupile na Stupu, kod župne crkve, gdje su dočekale autobus i započele svoj put prema župi sv. Ante - Gornja Močila/Sijekovac. Ondje je u večernjim satima slavljena sveta misa na početku hodočašća koju je predslavio mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. U propovijedi je mons. Ćosić hodočasnike potaknuo da, poput proroka Jone, osluškuju Božji glas i ne bježe od poslanja koje im Gospodin povjerava. Istaknuo je kako je hodočašće prilika da čovjek izađe iz svoje svakodnevice i, poput Jone, krene putem obraćenja, poslušnosti i povjerenja u Božji plan.
Nakon misnog slavlja uslijedio je nastavak putovanja autobusom kroz Hrvatsku, Sloveniju i Italiju do Rima.
U utorak 7. listopada 2025., nakon duge noćne vožnje, hodočasnici su u podnevnim satima sretno stigli u Rim gdje su se prvo smjestili u hotel, a zatim uputili vlakom u središte Rima, točnije u Vatikana, na Trg svetog Petra.
Unatoč umoru, srca su bila radosna i lica ozarena iščekujući susret sa Svetim Ocem i euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svojim pastirima i tisućama hrvatskih hodočasnika.
Prošavši sigurnosne kontrole hodočasnici iz Vrhbosanske nadbiskupije su se smjestili tik uz ogradu nadajući se tako izbliza vidjeti papu Lava XIV. kada bude prolazio papamobilom. I onda je stigao taj dugo očekivani trenutak – Papa je stigao na Trg svetog Petra i izazvao gromoglasni aplauz i oduševljenje svih prisutnih. Svi su zdušno mahali rukama i dovikivali Papi da ga vole, da mole za njega te se preporučivali u njegove molitve. Papa se srdačno smiješio i uzvraćao pozdrave. Zatim je Papa prisutne nad/biskupe Crkve u Hrvata i sve hodočasnike pozdravio na hrvatskom jeziku s „Hvaljen Isus et Marija!“ te im uputio svoju pastirsku riječ. Papa je svim hodočasnicima izrazio dobrodošlicu te rekao kako je brojna prisutnost hrvatskih hodočasnika znak koji govori o živosti vjere hrvatskog naroda koji je tijekom stoljeća uvijek ostao čvrsto u zajedništvu s Crkvom, vjeran Nasljedniku apostola Petra. „Potičem vas da uvijek držite pogled usmjeren prema Isusu, Dobrom Pastiru, koji vas vodi i prati te da dopustite da vas s povjerenjem i poslušnošću On usmjerava. Ne zaboravite da vjera raste i da se jača onda kada se dijeli: stoga, pozivam vas da s radošću prenesete svojoj djeci i novim generacijama kršćanske vrijednosti koje su oblikovale vašu dugu povijest i vašu kulturu. Na ovaj način nastavit ćete biti kvasac mira, dobra i nade u svijetu rastrganom nasiljem i ratovima, kojega vi također poznajete iz vaše povijesti. Neka vas Gospodin blagoslovi, Blažena Djevica Marija, koju vi zazivate kao Najvjernija odvjetnica Hrvatske, neka vas čuva pod svojim plaštem i prati u svakodnevnom hodu. Vama ovdje prisutnima, vašim obiteljima, svim vašim dragima kao i svem hrvatskom narodu od srca udjeljujem Apostolski blagoslov, znak Papine bliskosti i pažnje prema svakome od vas“, završio je svoj govor Sveti Otac.
Zatim je uslijedilo svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju većine hrvatskih biskupa među kojima je bio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. U nadahnutoj propovijedi mons. Kutleša je pozvao hodočasnike da na ovom hodočašću učvrste tri vjernosti, a to su: vjernost Kristu, vjernost Petrovoj Stolici i vjernost Blaženoj Djevici Mariji.
„Neka nas ovo nacionalno hodočašće u Jubilejskoj godini osnaži i bude zalog naše budućnosti. U svijetu koji je često nesiguran i zbunjen želimo ostati narod koji vjeruje, narod koji moli i ljubi, narod koji zna da se prava sloboda nalazi u Kristu, pravo jedinstvo u vjernosti Petrovoj Stolici i da se naše pravo utočište nalazi u Mariji, našoj Majci i Kraljici. Neka nas u svemu prati njezin moćni Zagovor kod Presvetoga Trojstva! Amen!“, rekao je mons. Kutleša i zaključio svoju propovijed.
Po završetku misnog slavlja skupina hodočasnika se uputila natrag u hotel gdje su večerali i pošli ispunjena srca na zasluženi počinak.
Nakon prva dva dana hodočašća, tijekom kojih su sudionici mogli istinski osjetiti što znači biti hodočasnik nade, uslijedio je treći dan Jubilarnog hoda nade u Rimu, 8. listopada 2025. Dan je bio prožet molitvom, duhovnom radošću i razgledavanjem znamenitosti koje stoljećima svojom ljepotom privlače velik broj ljudi.
Treći dan je započeo u ozračju zahvalnosti i sabranosti. Hodočasnici, među kojima je bilo i sedam sestara Služavki Malog Isusa, su nastavili svoj put kroz rimske bazilike i mjesta važna za kršćansku povijest, svjesni da hod kroz Jubilarnu godinu nije samo kretanje prostorom, nego i duhovni put obraćenja, zajedništva i nade.
Ipak, dio programa za šest sestara; s. Ljilju, s. Piju, s. Nikolinu, s. Ritu, s. Mihaelu i s. Viktoriju, imao je drugačiji tijek. One su se, uz prethodnu suglasnost voditelja hodočasnika, izdvojile kako bi posjetile svoje tri sestre koje djeluju u Papinskom zavodu Santa Maria dell'Anima u Rimu. Taj susret bio je izraz povezanosti, međusobne podrške i osnaživanja u zajedničkom poslanju. U prostorima zavoda, smještenog u središtu Rima, sestre su provele vrijeme u razgovoru i razmjeni iskustava. Susret je u sebi nosio duhovnu snagu blizine i osjećaj da zajedništvo nadilazi udaljenost i granice.
Nakon druženja, sestre su se priključile obilasku nekoliko znamenitosti u blizini Papinskog zavoda, među kojima je bila i crkva svetog Andrije apostola. Kratka molitva i razgledavanje omogućili su zahvalu za ljepotu vjere koja se u Rimu očituje kroz stoljeća povijesti i kulture. Osim crkve svetog Andrije, sestre su posjetile crkvu „Gesừ“ i pomolile se na grobu sv. Ignacija Lojolskog. Potom su posjetile Nacionalni spomenik Viktoru Emanuelu II., poznat i kao Oltar domovine – Altare della Patria ili Vittoriano.
Središnji duhovni trenutak dana bila je sveta Misa u 14:00 sati, slavljena u bazilici Santa Maria Aracoeli, gdje se nalazi grob Katarine Kosače, posljednje bosanske kraljice. Euharistijsko slavlje je predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, a propovijedao je banjolučki biskup mons. Željko Majić. U ozračju sabranosti i zahvalnosti, hodočasnici su povjerili Bogu svoje nakane, domovinu i sve koji su im povjereni. Misa je bila snažan podsjetnik na duhovne korjene, baštinu i povezanost s poviješću vlastitog naroda.
Treći dan je zaključen u duhu radosti, zajedništva i zahvalnosti, svjedočeći da hodočašće nije samo putovanje prostorom, nego hod srca – prema Bogu, Crkvi i bližnjima.
Četvrti dan jubilarnog hodočašća nade započeo je posjetom veličanstvenoj bazilici Santa Maria Maggiore, jednoj od četiri papinske bazilike u Rimu. Prema predaji, sagrađena je na mjestu gdje je 5. kolovoza pao snijeg nakon Gospina viđenja s porukom: „Tamo gdje vidite snijeg, izgradite mi crkvu.“ Ova je bazilika prepoznatljiva po svom tornju, jedinom među rimskim papinskim bazilikama. U njoj se čuva dio relikvija betlehemskih jaslica, kao i čuvena ikona Salus Populi Romani – „Spas naroda rimskog“ kojoj je papa Franjo tradicionalno donosio cvijet prije i nakon svojih apostolskih putovanja. Tijekom srednjeg vijeka vjernici su se ovoj ikoni utjecali za zaštitu od kuge. U ovoj je bazilici naš otac utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler slavio svoju mladu misu sekundiciju, a blaženi Alojzije Stepinac je u njoj slavio svoju mladu misu, što našem hodočašću daje i poseban duhovni pečat.
Nakon posjeta Marijanskoj bazilici, hodočasnici su se uputili prema bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedrali rimske biskupije i duhovnom središtu Katoličke Crkve. Ova je bazilika poznata kao „Majka i glava svih crkava svijeta“ jer je prva javna crkva izgrađena u Rimu nakon proglašenja slobode kršćanstva. U njoj se čuvaju relikvije svetih apostola Petra i Pavla, kao i dio daske sa stola Posljednje večere. Posvećena je Isusu Kristu Spasitelju, a za razliku od ostalih velikih rimskih bazilika, nije izgrađena nad grobom mučenika, ali su u Venancevoj kapelici, unutar bazilike, pohranjene moći mučenika iz Sinja, što nas Hrvate posebno raduje.
U neposrednoj blizini Lateranske bazilike hodočasnici su posjetili Svete stube (Scala Santa), za koje se vjeruje da su to one iste stube kojima je Isus hodio do Poncija Pilata. Prema predaji, u Rim ih je prenijela sveta carica Helena, majka cara Konstantina. Hodočasnici se na tim stubama penju klečeći, u tišini i molitvi, kao izraz duboke pobožnosti i zahvalnosti Kristu za njegovu muku i otkupiteljsko djelo.
Nakon obilaska ovih velebnih i svetih mjesta ostalo je i nešto slobodnog vremena za osobnu molitvu i razgled grada. Vrhunac dana bilo je svečano euharistijsko slavlje u bazilici svetog Pavla izvan zidina koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić, a propovijedao je vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić uz suslavlje još 13 biskupa i stotinjak svećenika. Nadbiskup Vukšić je, nadahnjujući se Isusovim riječima „Pođite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15), poručio hodočasnicima da i oni trebaju biti svjedoci Kristove ljubavi — ne samo riječima, nego ponajprije životom i djelima, te je istaknuo tri važne stvari:
Na kraju je nadbiskup izrazio nadu da će ovo hodočašće donijeti duhovnu obnovu svim sudionicima i da će današnji hodočasnici biti dostojni nasljednici pobožnih Hrvata prošlih stoljeća.
Nakon blagoslova slavlje je dostojanstveno zaključeno intoniranjem hrvatske himne, kojom su hodočasnici, s ponosom i zahvalnošću, povjerili svoj narod i domovinu Božjoj zaštiti.
Uz molitvu, pjesmu i zajedništvo, zahvalili su Bogu za sve primljene milosti tijekom ovoga dana.
U petak, 10 listopada 2025. u 7 sati ujutro krenuli su hodočasnici prema bazilici sv. Petra u Vatikan. Ovo je treći milosni odlazak ove hodočasničke grupe u baziliku sv. Petra. Ovog puta je na čelu hodočasničke povorke išao jubilarni hodočasnički križ. Kod preuzimanja jubilarnog križa hodočasnici su izmolili jubilarnu molitvu i vjerovanje, te na nakane Svetog Oca. Potom je uslijedio polagani hod za Isusovim križem razmatrajući Isusovu muku i ljubav kojom nas je ljubio. U jednom trenutku hodočašća prema bazilici sv. Petra svatko je imao mogućnost primiti jubilarni križ u ruke primajući tako na simboličan način u svoj život Isusa i njegov način života. Slijedio je prolazak kroz sveta vrata kod kojih se kratko zastalo u molitvi i sjećanju na Isusove rijeci “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se”. Kod otvorenih svetih vrata sestre su posebno molile za otvorenost srca svake sestre prema Bogu, Crkvi, Družbi, sestrama i svakom čovjeku. Kristovo otvaranje vrata i srca snažno je odjekivalo i pozivalo na otvorenost, predanje i strpljivo iščekivanje. S jubilarnim križem u ruci hodočasnici su došli do groba sv. Petra gdje su obnovili svoju vjeru i predali jubilarni križ u kojega je sedam sestara SMI Sarajevske provincije ugradilo život provincije i svake sestre. Kod groba sv. Petra sestre su se sjetile da je otac utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler u kripti sv. Petra u Vatikanskoj bazilici slavio svoju mladu misu. Stoga su zahvalile Bogu za sve što je Crkvi Vrhbosanskoj darovao po nadbiskupu Stadleru, te molile za njegovo proglašenje blaženim. Uslijedili su trenuci molitve i razgledanja znamenitosti bazilike. Nezaobilazno je bilo pomoliti se kod kipa sv. Petra i u duhu ga promatrati prije Isusova zahvata i poslije susreta s Isusom. Prolazeći pokraj Michelangelovog Pietà, kao prave Stadlerove duhovne kćeri sestre su se prisjetile samostana Doloroza u Čardaku te zamolile žalosnu Gospu za što skorije proglašenje blaženim našeg oca utemeljitelja, sluge Božjega Josipa Stadlera. Potom su zastale kod groba sv. Ivana Pavla II. i kod groba pape Benedikta XVI., moleći sestrama cijele Družbe i provincije žar i ljubav koju su ova dvojica uzornih svetih otaca imali za Krista i za Crkvu. Nemoguće je nabrojiti što se moglo vidjeti i doživjeti, no vjerujemo da će ovo jubilarno hodočašće i milosni pohod bazilici sv. Petra uroditi plodovima svetosti i predanja Kristu, Crkvi i Družbi.
U 10:30 sati nastavljen je put prema Lido di Jesolo. Bilo je to devetosatno putovanje tijekom kojega su se izmjenjivali trenutci pjesme poput one “Kad te Isus dotakne, sve se mijenja, dijete postaneš” ili “ Kako divno je ime to…”; potom molitva, izmjene iskustava, šutnja i odmor.
Završni dan hodočašća, 11. listopada 2025., na kojemu je sudjelovalo oko 210 vjernika iz različitih dijelova Vrhbosanske nadbiskupije među kojima je bilo sedam sestara Sarajevske Provincije, započeo je jutarnjim polaskom od Lido di Jesolo prema Padovi. Dan je bio ispunjen molitvom, zahvalnošću, radošću i mirom koji govori više od riječi. Hodočasnici su najprije krenuli u svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića gdje su u tišini srca preporučili svoje duhovne pastire, sestre, obitelji, prijatelje i potrebe cijele Crkve. Nakon toga su posjetili baziliku svetog Ante Padovanskog gdje je u 12 sati slavljena sveta misa koju je predvodio vlč. dr. sc. Branko Jurić, ravnatelj KŠC-a "Sv. Franjo” u Tuzli, uz koncelebraciju šest svećenika. Liturgijsko pjevanje animirala je s. M. Danica Bilić zajedno s hodočasnicima, a pjesma je, ispunjena vjerom i radošću, dodatno obogatila slavlje i stvorila ozračje duboke molitve i zahvalnosti za sve milosti primljene tijekom hodočašća.
Nakon svete mise napravljena je zajednička hodočasnička fotografija – kao znak povezanosti i uspomene na duhovno iskustvo koje će ostati duboko urezano u srcima hodočasnika.
Zatim su, puni dojmova, zahvalnosti i mira, krenuli putem prema Sarajevu. Iako su se fizički vraćali kući, u srcima su nosili Rim, Padovu i sve one svete trenutke koji su ih dotaknuli, osnažili i približili Bogu.
sestre hodočasnice
Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.
Travnik, pon, 03. stu. 2025.
Glamoč, ned, 26. lis. 2025.
Gorica-Livno, sub, 25. lis. 2025.
Bobovac, sub, 25. lis. 2025.
Sarajevo, pet, 24. lis. 2025.
Sarajevo, sri, 22. lis. 2025.
Odžak, sri, 22. lis. 2025.
San Jose, čet, 16. lis. 2025.
Rim, čet, 16. lis. 2025.
Zenica, čet, 16. lis. 2025.
Rim, čet, 16. lis. 2025.