Sahranjena s. M. Vilibalda (Mara) Kvesić, Služavka Maloga Isusa

U crkvi Gospe Žalosne u Čardaku u petak, 28. studenoga 2025., održana je misa zadušnica i sprovodni obredi za s. M. Vilibaldu (Maru) Kvesić, Služavku Malog Isusa Provincije Bezgrješnog Začeća BDM, koja je preminula 24. studenoga u Kliničkom bolničkom centru Zagreb (Rebro), u 81. godini života i 59. godini redovništva, okrijepljena svetim sakramentima.

Misu zadušnicu predvodio je vlč. Anto Perić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Modriči, u zajedništvu sa šest svećenika. Na misnom slavlju sudjelovale su 31 sestre Služavke Malog Isusa predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. M. Anđom Vranješ te provincijskom glavaricom s. M. Anom Marijom Kesten. Uz sestre, posljednjem ispraćaju prisustvovali su braća i sestre pokojne s. Vilibalde, rodbina, prijatelji i nećaci, među kojima i vlč. Kristijan Zeba. Sprovodne obrede vodio je domaći župnik vlč. Ivo Paradžik, koji je uputio izraze sućuti sestrama i rodbini. Liturgijsko pjevanje i misna čitanja animirale su sestre iz zajednice „Doloroza“ u Čardaku.

U propovijedi vlč. Anto prisjetio se svoje povezanosti sa s. Vilibaldom i sestrama Služavkama Malog Isusa, istaknuvši njihovu trajnu podršku od bogoslovskih dana do danas. Podsjetio je na riječi iz poslanice Filipljanima 3,20: „Naša je pak domovina na nebesima“, povezujući ih svakodnevnim životom u kojemu se svatko raduje kada ide u domovinu, te nadodao da smo mi često zalijepljeni za ovu zemlju, pa nam je teško pustiti one koji odlaze s ovog svijeta. Dodao je da se vjernici trebaju radovati odlasku svojih bližnjih u Vječnu Domovinu. Pri kraju propovijedi je kazao da ne bi izražavao sućut, već bi radije uputio svoju čestitku i zahvalu sestrama Služavkama Maloga Isusa i rodbini da su imali ovako dobru i vrijednu sestru. Zahvalio je Bogu za dar s. Vilibalde Crkvi i svijetu, zazvavši da joj bude "blag i milosrdan sudac". Pozvao je sve koju su je poznavali da joj oproste sve manjkavosti, koje su možda od nje doživjeli, tako da se jednog dana svi zajedno susretnemo u Vječnoj Domovini.

Nakon propovijedi misno je slavlje nastavljeno molitvom za pokojnicu. Potom je pročitana sažalnica nekadašnjeg župnika vlč. Ivana Dragičevića koji je, među ostalim, zapisao: „Prisjećajući se ovih dana s. Vilibalde i naših susreta u Čardaku na misao mi dolazi riječ – autentična. S. Vilibalda je bila autentična Služavka Maloga Isusa u svojem življenju i svjedočanstvu – uvijek nasmijana, radosna i spremna ispričati neku pošalicu ili vic. Iako mnogima često neshvatljiva i neobična njena duhovnost je bila svjedočena sabranošću, tihom molitvom i neznatnom tihom prisutnošću u životu svih koji su je poznavali.“

Nakon sažalnice uslijedio je govor provincijske glavarice s. M. Ane Marije Kesten, koji prenosimo u cijelosti:

„Poštovani gosp. Župniče!
Poštovana braćo svećenici, draga rodbino,
braćo i sestre drage nam s. Vilibalde!
Poštovana časna majko, drage sestre i dragi župljani župe Čardak i
svi koji ste došli na pokop našoj sestri!

Danas na ovom svetom mjestu, u crkvi Gospe Žalosne u Čardaku, okupili smo se kako bi smo iskazali posljednju počast tijelu drage nam s. M. Vilibalde (Mare) Kvesić i molili za pokoj njezine duše. S pogledom na godine i dane života s. Vilibalde možemo reći da je nastojala dati od sebe sve kako bi omiljela Gospodinu i služila mu svim srcem, vršeći vjerno i revno svoje vjerničke i redovničke dužnosti. Takvi su bili i zadnji dani njezinog ovozemaljskog putovanja. U srijedu 19. studenoga otišla je u bolnicu na Rebro kako bi primila redovitu kemoterapiju. Zbog općeg lošeg zdravstvenog stanja nije ju mogla primiti. Hospitalizirana je na odjel onkologije gdje joj je do zadnjeg trenutka pružena liječnička pomoć. Na istom odjelu, po bolničkom kapelanu vlč. Zdenku Periji opremljena je svetim sakramentima i pripremila dušu za zadnje putovanje. Kako se zdravstveno stanje nije mijenjalo na bolje, zadržana je u bolnici. U ponedjeljak 24. studenoga, u jutarnjim satima, točnije u 9 sati i 35 minuta Gospodar života pozvao ju je k sebi u vječne stanove gdje će njezina duša nakon 80 godina života na zemlji i 59 godina redovništva, odmarati i uživati u Očevoj ljubavi i blizini svoga Stvoritelja.

O njezinom predanom i ispunjenom životu na ovoj zemlji za Boga, Crkvu i bližnje svjedoče nam njezini biografski podatci.

Sestra Vilibalda (Mara) Kvesić rođena je 18. ožujka 1945.g. u mjestu Biograci kod Širokog Brijega u Bosni i Hercegovini od oca Jure i majke Delfe rođ. Markić. Bila je četvrto dijete u obitelji od rođenih devetero.

Nakon drugog svjetskog rata mnoge obitelji bile su prisiljene seliti se iz jednog kraja u drugi kako bi si olakšali život. Tako su roditelji s. Vilibalde sa svoje četvero djece krenuli iz Hercegovine u Vojvodinu s nadom da će tamo moći olakšati život svoje obitelji. Na taj put krenuli su s drugim obiteljima i rodbinom. Kad su stigli vlakom u Modriću naređeno im je da izađu iz vlaka i da krenu prema mjestu Čardak gdje ih čekaju kuće s prihvatilištem zvane tada Kolonije. Na ovaj put bez jasnog cilja krenula je s. Vilibalda sa svojim roditeljima u dobi od jedne godine života. I ako podnebljem različiti kraj iz onog odakle su došli, obitelj Kvesić je se u ovom mjestu brzo ukorijenila i nastavila svijati obiteljsko gnijezdo za svojih devetero djece od kojih je još petero živih.

Kako su se nastanili blizu Crkve i samostana sestara, zasigurno je s. Vilibalda susretala i sestre koje su još tih godina bile i djelovale na Dolorozi u Čardaku. Odluku o svom odlasku u samostan donijela je  u 19-toj godini života, kada dana 5. kolovoza 1964 g. stupa u Družbu sestara Služavki maloga Isusa u Zagreb.

Prve redovničke zavjete položila je na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1966.g. u Zagrebu na Kraljevcu, a doživotne zavjete položila je na svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 1974.  u crkvi Gospe Žalosne u Čardaku gdje je danas izloženo njezino tijelo koje će počivati u miru u njezinom rodnom kraju u koji je došla kao mala djevojčica.

Nakon položenih redovničkih zavjeta službovala je u različitim mjestima Družbe i Provincije. U Bosni i Hercegovini djelovala je u Sarajevu u Vrhbosanskom kaptolu i Bogoslovnom sjemeništu, u župi Studenci, samostanu sv. Leopolda u Neumu, u župi u Bosanskom Brodu. Provela je nekoliko godina i na Kosovu u župi Letnica i u Biskupskom dvoru u Uroševcu. Pred domovinski rat godine 1989. dolazi u Hrvatsku gdje djeluje u  samostanu Josipa Stadlera u Slavonskom Brodu, samostanu sv. Rafaela Voćinu, u Zagrebu u generalnoj kući Družbe i u samostanu sv. Josipa radnika na Črešenjevcu gdje je živjela zadnjih trinaest godina. U svim ovim zajednicama i mjestima, uz redovite redovničke dužnosti, vršila je dužnost kuharice, a u nekim mjestima vršila je i službu kućne predstojnice.

O ljubavi koju je imala spram svoje dužnosti govori nam i to da je sve do zadnjih dana života nastojala skuhati ručak i obradovati sestre. Vjerujem da nam je ostavila veliki primjer požrtvovnosti i ljubavi koji nećemo zaboraviti. Bila je poput „Marte“ prva u posluživanju i nije se dala preteći u dosjetljivosti kada je bila u pitanju kakva potreba ili želja sestara ili bilo koga drugoga. Bogu je znana njezina ljubav i žrtva koju je utkala u povjerenu joj dužnost, a koja je bila važna i bitna za sve zajednice i ustanove u kojima je djelovala.

U molitvi je bila revna i gradila je svoj posebni odnos s Gospodinom. Pratila je život Crkve, Družbe i Provincije, a i vijesti o događajima u svijetu nisu joj bile nepoznate. Voljela je i rado susretala osobe koje su ju okruživale. O tome posebno svjedoče njezini najbliži, braća, sestre, nećaci, susjedi, bolesnici iz bolnice s kojima je tri godine bila na liječenju. Posebni trag susretljivosti ostavila je u bolnici kod bolničkog osoblja koje joj je pružalo potrebu pomoć u bolesti.

Draga s. Vilibalda, dok se opraštamo od vas ovdje na vašoj rodnoj grudi, zahvaljujemo Gospodinu  za vaš život koji ste darovali Gospodinu u našoj Družbi i Provinciji i svemu dobru koje je dobri Bog po vama učinio braći i sestrama u svim mjestima u koje vas je slao. Ako je ostalo što kao žalac, oprosti nam a i mi opraštamo. Vjerujemo da gledaš lice Oca nebeskoga, moli za nas, a mi ćemo moliti za tvoju dušu.

***

Zahvaljujem svim sestrama koje su svojom sestrinskom ljubavlju iskazivale podršku i potporu s. Vilibaldi kroz život, a na osobit način sestrama u samostanu sv. Josipa Radnika na Črešenjevcu kao i sestrama iz Vrhovne uprave na čelu s časnom majkom s. M. Anđom Vranješ koje su joj bile posebna pomoć i podrška kad joj je bilo najpotrebnije.

Zahvaljujem liječničkom timu i bolničkom osoblju u Kliničkom bolničkom centru na Rebru u Zagrebu, na čelu s njezinom liječnicom gđom Dominom Kekez koji su joj bili velika pomoć u liječenju i podrška u prihvaćanju bolesti.

Njezinoj braći Jozi, Ivi i Draganu, sestrama Zori i Ani, nećaku vlč. Kristijanu kao i drugim nećacima i nećakinjama i svoj rodbini i prijateljima obitelji Kvesić zahvaljujem na podršci koju su joj pružali za njezina života, a na osobit način u bolesti koju je strpljivo nosila do kraja života. Uz riječi zahvalnosti primite i našu iskrenu kršćansku sućut. 

U ime sestra Sarajevske provincije zahvaljujem i vama draga časna majko s. Anđo što ste došli s nama zajedno moliti i ispratiti nam dragu s. Vilibaldu na vječni počinak.

Zahvaljujem svima vama nazočnima na ovoj sv. Misi na čelu s župnikom vlč. Ivom Paradžik sto ste došli s nama moliti za pokoj duše s. Vilibalde i što ćemo ju zajedno ispratiti na vječni počinak.

Kada u sebi osjetimo miomiris tvoje ljubavi, Gospodine, Bože naš,
i kada nam se duše obasjaju spoznajom tvoje istine,
bit ćemo dostojni dočekati tvojega ljubljenog Sina s neba i
tamo ti zahvaljivati i slaviti te bez prestanka u tvojoj slavnoj Crkvi
u kojoj je svaka pomoć i
sreća jer ti si Gospodin i Stvoritelj svega, u vijeke.
Primi Gospodine dušu naše sestre Vilibalde i daruj joj mjesto u svom Kraljevstvu koje si joj pripravio od početka njezina života.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine!“

Nakon mise zadušnice povorka se uputila prema sestrinskom groblju na „Dolorozi“ u Čardaku, gdje je položeno tijelo s. Vilibalde i gdje s ostalim pokojnim sestrama čeka uskrsnuće mrtvih. (kta/s.m.lj.m.)