Sahranjena Klanjateljica Krvi Kristove s. Lea (Kata) Dominković

Na groblju Mirogoj u Zagrebu, u utorak, 16. studenog 2021. sahranjena je Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb s. Lea - Kata Dominković koja je blago preminula u Gospodinu u petak, 12. studenog 2021. u 76. godini života od kojih je 55 proživjela kao Klanjateljica Krvi Kristove. Rođena je 22. ožujka 1945. u mjestu i župi Vidovice, općina Orašje u Bosanskoj Posavini, Vrhbosanska nadbiskupija.

Zajedno s upraviteljem crkve Predragocjene Krvi Kristove u Prozorju p. Ilijom Grgićem, CPPS, sprovodne obrede 16. studenog 2021. na groblju Mirogoj u Zagrebu predvodio je direktor Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije mons. Nedjeljko Pintarić, koji svakodnevno slavi Svetu misu u kapelici regionalne kuće na Tuškancu. Na posljednje počivalište s. Leu je ispratila njezina sestra Slavica i nekoliko članova uže obitelji te brojne Klanjateljice Krvi Kristove predvođene regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar i drugi vjernici. Nakon sprovoda Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi župe svete Terezije od Djeteta Isusa u Miramarskoj ulici u Zagrebu predvodio je mons. Pintarić uz koncelebraciju  p. Ilije.

Tijekom sprovodnih obreda regionalna tajnica s. Damjana Kovačević pročitala je životopis i oprostila se u ime sestara od pokojne s. Lee Dominković sljedećim riječima:

U ozračju mjeseca studenog, kada nas Crkva na osobit način poziva moliti za sve preminule, iz naše zajednice na Tuškancu (Zagreb) njima se pridružila i sestra Lea (Kata) Dominković. U petak predvečer 12. studenog 2021., dok je završavala svoj radni dan u portirnici regionalne kuće i namjeravala poći na zajedničku molitvu, Gospodin ju je našao spremnom i pozvao k sebi tamo gdje joj je odvijeka pripravio mjesto. Preminula je u 76. godini života, a 55 je živjela kao Klanjateljica Krvi Kristove.

Rođena je 22. ožujka 1945. u mjestu Vidovice, općina Orašje u Bosanskoj Posavini (BiH). Bila je četvrta od osmero djece, dva sina i šest kćeri roditelja Ive i Mande rođene Matanović, koji su svojoj djeci usadili duboke korijene kršćanske vjere i pouzdanja u Boga. Kada je imala nepunih 9 godina umrla joj je majka, a otac je ostao sam s osmero nejake djece; najmlađe dijete, Jela, imala je samo devet mjeseci. Možemo pretpostaviti da mu nije bilo nimalo lako skrbiti za tako brojnu obitelj tih pedesetih/šezdesetih godina prošloga stoljeća.

U zajednicu Klanjateljica ušla je 4. rujna 1964. u Zagrebu (Miramarska), gdje je kao pripravnica provela godinu dana pohađajući domaćinski tečaj. U veljači 1965. započinje svoju redovničku formaciju u postulaturi, a u kolovozu iste godine ulazi u novicijat te je 15. kolovoza 1966. u Bosanskom Aleksandrovcu položila prve zavjete.

Doživotne zavjete položila je 13. kolovoza 1971. u zagrebačkoj katedrali s još tri Klanjateljice, tijekom euharistijskog slavlja kojem je predsjedao uzoriti Franjo kardinal Šeper, a zavjete primila tadašnja vrhovna poglavarica sestara Klanjateljica Krvi Kristove s. Marciana Heimerman.

Tijekom svoga života vršila je poslanje kuharice i raznih kućanskih poslova u brojnim zajednicama djelovanja Klanjateljica. Nakon prvih zavjeta ostala je godinu dana u Bosanskom Aleksandrovcu, a nakon toga dolazi u Zagreb (Miramarska), gdje boravi dvije godine. Godine 1969. odlazi u Banju Luku i godinu dana vrši poslanje kuharice u našem samostanu Novi Nazaret, a zatim četiri godine u biskupskom ordinarijatu. Ponovno boravi u Zagrebu (Miramarska), godinu dana, a zatim dvije godine u Šibeniku (Baldekin).

Godinu dana djelovala je u generalnoj kući u Rimu. Godine 1978. poslana je u Alkoven (Austrija), gdje je osam godina radila u domu za djecu s razvojnim teškoćama. U toj zajednici šest je godina vršila i službu poglavarice. Nakon toga je šest godina radila u domu za starije osobe u Münchenu (Njemačka), gdje je istovremeno nastavila svoje školovanje. Od rujna 1991. do 1998. vršila je svoje poslanje u Bad Driburgu (Njemačka) u internatu za dječake koji vode Misionari Krvi Kristove. I tu je s. Lea vršila službu poglavarice zajednice tijekom dva mandata. Zatim godinu dana djeluje u Sarajevu, a 1999. godine dolazi u Zagreb i tijekom sedam godina vrši poslanje kuharice u kući kanonika zagrebačke nadbiskupije pok. mons. Vladimira Stankovića na Kaptolu 1. Odlazi zatim u Hrvatsku Kostajnicu, gdje tijekom godinu dana uz posao kuharice vrši i druge službe u zajednici i župi. Ujesen 2007. poslana je u Kongoru kod Tomislavgrada (BiH) i te je godine počela osjećati poteškoće sa srcem. Početkom 2008. dolazi u Zagreb i obavlja temeljite pretrage, nakon kojih je u ožujku imala operaciju srca i otada su njezine fizičke snage počele slabjeti.

Nakon oporavka započinje svoje služenje u regionalnoj kući na Tuškancu u Zagrebu. Diskretnom, nenametljivom prisutnošću bila je na usluzi sestrama i drugim osobama, pružala tražene informacije i odgovarala na telefonske pozive. Sve je snage ulagala u ovo svoje služenje prikrivajući katkad slabost koju je osjećala zbog narušenog zdravlja.

U toj je službi došla do izražaja njezina istančana kultura ophođenja, uslužnost, strpljivost, umijeće slušanja, poticanje optimizma i nade u osobama koje su dolazile sa svojim problemima i poteškoćama. Umjela je slušati životne priče ljudi u telefonskim razgovorima i preporučivala ih je u molitve zajednici sestara.

Davala je svoj doprinos zajednici maksimalno, koliko i gdje je mogla, a nesumnjivo najviše svojim duhom molitve. Često je molila šetajući samostanskim hodnicima, a rado je boravila i u kapelici. Davala je smisao svome vremenu i postojanju pripremajući se za vječnost. Kao što je ona godinama mnogima ljubazno otvarala vrata naše kuće i uvijek strpljivo bila na usluzi, vjerujemo da joj je Gospodin u trenutku njezina prelaska u vječnost širom otvorio vrata raja i smjestio je u prostranstva svjetlosti i mira kako bi uživala Njegovu blizinu.

Draga s. Lea, zahvaljujemo Gospodinu za dar tvoga života i poziva u našu redovničku zajednicu, gdje si smireno i velikodušno davala Bogu svu sebe u povjerenim poslanjima. Neka ti Gospodin bude vječna nagrada, a ti moli našoj Družbi novih i revnih zvanja.

Neka ti svijetli vječna svjetlost. Počivaj u miru!