Preminula Ivka Tomas, majka vlč. Mire, s. Ankice i s. Finke

Okrijepljena svetim sakramentima blago je u Gospodinu, nakon duže bolesti preminula u subotu, 25. listopada 2025. u 94. godini života u svom domu u Slavonskom Brodu uzorna vjernica Ivka Tomas, rođ. Stanić, majka svećenika vlč. Mire, dviju redovnica Milosrdnih sestara sv. Križa, Ankice i Finke te sina Ivana i kćeri Jelene.

Uz rodbinu i mnogobrojne vjernike među kojima su bile brojne redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa te redovnice drugih družbi pokopana je u ponedjeljak 27. listopada na Gradskom groblju u Slavonskom Brodu. Sprovodne obrede u zajedništvu s pomoćnim đakovačko-osječkim biskupom Ivanom Ćurićem i tridesetak svećenika predvodio je župnik župe sv. Marka Evanđeliste u Potočanima u Bosanskoj Posavini fra Anto Tomas, rođak pokojnice.

Misnu zadušnicu u brodskoj župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina predvodio je biskup Ćurić. Zahvalu biskupu, ostalim svećenicima, redovnicama, župljanima župe u kojima je djelovao kao i ostalim vjernicima što su sudjelovali pokopu njegove majke uime je obitelji uputio na kraju mise vlč. Miro.

Pjesmom su je u vječni počinak ispratili članovi župnog zbora župe Bezgrješnog Srca Marijina predvođeni s. Ankicom Tomas.

Ivka Tomas rođena je 17. listopada 1932. u selu Grk, koje pripada župi sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini, u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Ivice i majke Ane, rođ. Zirdum, koji su uz nju imali još jednu kćer. Kako je u 4. godini svoga života ostala bez oca, a u 9. godini bez majke, koji su preminuli, odgajala ju je baka Ana. Nedostatak majke zamijenila je Nebeskom Majkom Marijom kojoj se cijelog svog života utjecala u zagovor. U 18. godini života kršćanski je brak sklopila 17. kolovoza 1949. sa suprugom Jozom s kojim je imala petero djece. Sin Miro svećenik je Đakovačko-osječke nadbiskupije na službi župnika u Levanjskoj Varoši i upravitelj je svetišta Božjeg milosrđa na Ovčari. Dvije kćeri su redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa; s Ankica je kućna poglavarica zajednice u Slavonskom Brodu i djeluje u brodskoj župi Bezgrješnog Srca Marijina, a s. Finka je kućna poglavarica u samostanu sestara na Vrhovcu u Zagrebu te sina Ivana i kćer Jelenu, koja s obitelji živi u Milanu i koja joj je podarila dvije unuke i dvoje praunučadi.

Sa suprugom Jozom i sinom Ivanom živjela je u obiteljskoj kući u Žeravcu sve do zadnjega rata kada su 1992. morali u izbjeglištvo. Pet godina živjeli su u Slobodnici sa sinom vlč. Mirom koji je tada bio na službi župnika u toj župi. Kako se nisu mogli vratiti na zgarište u Žeravac gradili su kuću u župi sv. Dominika Savija u brodskom naselju Kolonija u kojoj je živjela sa suprugom, koji je preminuo 2000. godina i sinom Ivanom. Bila je omiljena u svojoj župi u Žeravcu u kojoj je pamte kao gostoljubivu, srdačnu, veselu, mudru, a nadasve pobožnu ženu u kojoj su prepoznavali živu vjeru. Bila je domaćica koja je znala obradovati ne samo svoju obitelj, nego susjede, napose svećenike i redovnice u svojoj župi kojima je s ljubavlju darivala prvine plodova svoga rada. Znalo se da je žena od povjerenja te su joj rado prijatelji povjeravali svoje životne poteškoće, a ona ih je znala ohrabriti i savjetovati. Zajednička molitva bila je u njezinom domu svetinja, a posebno je častila Blaženu Djevicu Mariju. Redovito je postila i molila za duhovna zvanja kojih je doista bilo mnogo u njezinoj užoj obitelji i rodbini, a i u župi Žeravac,

Nakon moždanog udara prije 7 godina ostala je prikovan uz krevet. Kako nije želio majku smjestiti u dom sin Ivan otišao je u prijevremenu mirovinu kako bi je njegovao. On i s. Ankica s ljubavlju su je njegovali sedam i pol godina. U bolesti je bila strpljiva, uvijek s povjerenjem u Božju Providnost. Njezino je životno geslo koje je prenosila svojoj djeci bilo vjera da će Gospodin sve izvesti na dobro. (kta/b.l.)