Predavanje o snazi oprosta u HKŽ München

Marijan Gubina, koji je tijekom Domovinskog rata proveo 260 dana u koncentracionom logoru, okupljenima u kapeli bl. Alojzija Stepinca progovorio je o oprostu kao izvoru slobode, mira i duhovnog oslobođenja


München · 5. svi. 2026.Mozaik

Predavanje o snazi oprosta u HKŽ München

Foto: fra Jozo Župić

U kapeli bl. Alojzija Stepinca u HKŽ München je u večernjim satima 4. svibnja 2026. održano predavanje naslovljeno „Snaga oprosta“, izvijestila je „Živa zajednica“. 

Marijan Gubina, koji je svoje svjedočanstvo zatočeništva tijekom Domovinskog rata u srpskom koncentracionom logoru nadomak Vukovara 20 godina kasnije, 2011., opisao u autobiografskom romanu „260 dana“, prema kojem je kasnije snimljen i igrani film, progovorio je tom prigodom nazočnima o oprostu kao izvoru slobode, mira i duhovnog oslobođenja.

Spomenuti igrani film redatelja Jakova Sedlara prikazan je prvi put izvan Hrvatske u nedjelju 3. svibnja u „Bürgerhaus Karlsfeld“ u Njemačkoj.

Mnogobrojne okupljene posjetitelje najprije je pozdravio župnik fra Frano Čugura, pročitavši pritom i poznatu molitvu za mir sv. Franje Asiškog.

Marijan je izlaganje otvorio osvrtom na spomenuti film ističući da vjerno prikazuje užase rata. Iznoseći potresna sjećanja na logorske dane, Gubina se dotaknuo i kritika onih koji propituju njegovu odluku o oprostu. Spomenuo je i Dalj i Vukovar u kontekstu prijeratnih društvenih okolnosti vezanih uz legalni pobačaj. Osvrnuo se na stradanje članova svoje obitelji, a posebice je govorio o svojoj sestri koja je bila silovana i koja se nakon teške borbe odlučila roditi sina koji danas ima svoju obitelj.

Potom je predavač bio otvoren za pitanja nazočnih koji su bili iznenađeni njegovom smirenošću dok je govorio o onima koji su ga držali u zatočeništvu.

Između ostaloga, kazao je da do danas nitko od njih nije tražio oprost, ali da mu je puno važnije da Hrvatska ima nacionalnu sigurnost te odgoj novih generacija bez mržnje.

Na upit jedne posjetiteljice o tome kako se nosi s proživljenim traumama, Marijan je zasluge pripisao svojoj obitelji – supruzi Marti i djeci – te svakodnevnom radu na sebi kao vjerniku. Priznao je da je u najtežim trenucima u dva navrata bio u iskušenju suicida te potaknuo okupljene na „liječenje duše“ kroz razgovor o ljubavi što osobno čini – kako je kazao – u svojim posjetima osobito školama i fakultetima.

„Roditeljska ljubav je najsnažnija ljubav. Svi problemi u državi pojavljuju se zbog nedostatka ljubavi u obitelji. Nas troje iz obitelji, dvije sestre i ja donijeli smo na svijet sedamnaestero djece. Ja započinjem dan molitvom. Ne gubim snagu i ne gubim vjeru“, kazao je, uz ostalo, Marijan.

Završnu riječ izrekao je župnik fra Frano koji je zahvalio Marijanu na svjedočenju kazavši kako je, usprkos svemu što je preživio, ostao na putu koji utjelovljuje mirotvorstvene vrijednosti sv. Franje Asiškog. Podsjetio je ujedno i na sve druge čija je žrtva ugrađena u cijenu hrvatske slobode.

Interes za knjigu „260 dana“ bio je izniman, a autor je nakon predavanja potpisivao primjerke na njemačkom i hrvatskom jeziku. (kta/j.ž.)


najnovije