Preč. dr. Mario Bernadić slavio misu i propovijedao na četvrti korizmeni petak u sarajevskoj prvostolnici

Misno slavlje u večernjim satima četvrtog korizmenog petka, 28. ožujka 2025., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je i prigodnu propovijed uputio preč. dr. Mario Bernadić, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Uz njega su koncelebrirali rektor katedrale preč. Marko Zubak i katedralni župnik mons. Ivo Tomašević.

Prije svete mise vjernici su sudjelovali na pobožnosti križnoga puta koju je predvodio preč. Bernadić.

Dekan Bernadić zahvalio je na riječima dobrodošlice koje mu je prethodno uputio preč. Zubak te kazao kako pobožnost križnog puta „savršeno ocrtava Božji zahvat spasenja u našoj povijesti, ali i u našim životima“ te daje odgovor na pitanje i ujedno temu današnje propovijedi „Kako živjeti svoju vjeru u nadi protiv svake nade koja nas okružuje?“. Pojasnio je da je Isus uoči svoje smrti bio svjestan onoga što se događa te da upravo po toj njegovoj svijesti i razumijevanju svoje vlastite muke i mi danas vjerujemo „u nadi protiv svake nade“. Potaknuo je stoga vjernike da, iako to ne mogu u potpunosti razumjeti kao Isus, ipak uče na primjeru Sina Božjega kako svoj život ne bi shvaćali kao neku tragediju, već kao „nešto veličanstveno što se događa Bogu na slavu i drugoj braći na spasenje“.

U prigodnoj propovijedi dekan Bernadić ponovio je da križni put Isusa Krista najbolje pokazuje kako vjerovati „u nadi protiv svake nade“ pojasnivši da Isus svoju najveću tragediju tumači kao svoje, zapravo, najveće dostignuće. Podsjetio je da je prvi čovjek koji je vjerovao „usprkos svih nadanja“ bio Abraham kojega je Gospodin, radi njegove vjere, priznao za svoga prijatelja. „I vidimo u konačnici: sve je zapravo do vjere, kako ću i koliko vjerovati. Vjera po sebi ne traži neki poseban temelj. Vjera je ono što nas spaja s Bogom, a Bog je sam ono što 'nema temelja'“, ustvrdio je dekan Bernadić. Primijetivši da ljudi znaju reći kako „danas nije lako biti vjernik“, podsjetio je da, iz današnjice, prema apostolima možemo gledati sa stanovišta dvije tisuće godina tradicije kršćanske vjere, bez koje su oni svejedno pošli za Isusom.

Primijetio je i da je u današnjem vremenu, osobito u zapadnim društvima, u tzv. „popularnoj psihologiji“ zastupljeno razmišljanje antičkih filozofa prema kojem „život čini 10% onoga što nam se desi, a 90% je kako na to reagiramo“. Potaknuo je stoga vjernike da se preispitaju imaju li snage svoj život, kakav god on bio, poput Isusa shvatiti kao djelo Božje.

Misno slavlje pjevanjem i sviranjem, pod vodstvom s. Lucije Blažević, animirale su sestre Služavke Maloga Isusa. (kta)