​​​​​​​Pozdravni govor nadbiskupa Vukšića na blagoslovu i svečanom otvorenju Caritasova Pastoralno-socijalnog centra u Lugu pokraj Kiseljaka

U četvrtak, 19. listopada 2023. u mjestu Lug u župi Gromiljak pokraj Kiseljaka, četrdesetak kilometara zapadno do Sarajeva, upriličen je svečani blagoslov i otvorenje Pastoralno-socijalnog centra Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije „Sv. Josip“. Pastoralno-socijalni centar blagoslovio je nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, predsjednik Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Nakon obreda blagoslova uslijedilo je svečano otvorenje presijecanjem vrpce te prigodna akademija. Pozdravnu riječ nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

U ovoj radosnoj i svečanoj prigodi, kao vrhbosanski nadbiskup i predsjednik njezina Caritasa, izričem najsrdačniji pozdrav i zahvalu svima, koji ste se odazvali našemu pozivu i sudjelujete u svečanosti otvaranja Pastoralno socijalnoga centra sv. Josipa Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Osim što je svečana prigoda, ovo je za našu cijelu Nadbiskupiju također vrlo važan događaj.

Budući da je ovo zaista velika radost, svoj pozdrav želio bih započeti jednom šaljivom pričom o župniku, koji je naumio graditi novu crkvu, jer je stara već bila trošna i nije više zadovoljavala potrebama. Pa, nakon što je sa svojih nekoliko najbližih suradnika donio odluku i obavio neke potrebne predradnje, o svemu je informirao svoje župljane otprilike na ovakav način. Dragi moji, odlučili smo graditi novu crkvu. Za to već imamo urbanističku suglasnost. Imamo pripravan i ovjeren građevinski projekt. Dobili smo i građevinsku dozvolu. Znademo i graditelje koji su spremni započeti. Imamo također zaokruženu i financijsku konstrukciju. Ali, imamo i jedan problem koji se sastoji u tomu što je sav novac još uvijek – kod vas.

Kad je prije određenoga broja godina donesena odluka da Vrhbosanska nadbiskupija i njezin Caritas započnu s projektom izgradnje ovoga Pastoralno socijalnog centra, nalazili su se otprilike u situaciji hrabroga župnika iz ove šaljive priče.

Zahvaljujući, međutim, brojnim ustanovama i pojedincima, čiju je dobrotu i želju da pomognu Božja providnost usmjeravala prema Lugu, večeras smo u situaciji vidjeti da se početna zamisao, koja je tada možda izgledala nedovoljno ozbiljno, pretvorila u vrlo grandioznu stvarnost. I zahvaljujemo svima koji su prepoznali trostruku vrijednost ovoga projekta i aktivno sudjelovali u njegovu ostvarenju.

Ponajprije, ova vrsta ustanova vrlo je važna u djelovanju Katoličke crkve uopće, jer se u njima u djelo provode Isusove zapovijedi o tjelesnim djelima milosrđa prema gladnima i žednima, siromasima i putnicima, bolesnima i nemoćnima, utamničenima i zarobljenim, prognanicima i umrlima. Naime, biblijski je nauk da je mrtva ona vjera koja u sebi nema djela i da kršćanin svoju vjeru pokazuje i dokazuje djelima (usp. Jal 2,17-18). Odnosno, pisao je apostol Jakov: „Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva“ (Jak 2,26). Pri tomu Crkva zna da svojim djelovanjem ne može riješiti sve probleme ljudi u svijetu niti ju je Isus zato osnovao, ali Crkva zna da je njezino poslanje biti dobar primjer i time pokazivati na koji način se može i treba rješavati potrebe ljudi. Ovim Centrom Vrhbosanska nadbiskupija i njezin Caritas žele upravo to: pomoći koliko je moguće i pokazati primjer. Stoga velika hvala svima koji su nas podržali u toj nakani.

Drugi veliki razlog važnosti ovoga projekta nalazi se u činjenici da raste broj osoba, a među njima i katolika i Hrvata, koje njihova dob i problemi sa zdravljem, a često se njihovi potomci nalaze negdje daleko u svijetu, čine ovisnima o drugima i treba im pomoći. U takvu stanju Nadbiskupija i Caritas osjećaju jednostavno moralnu obvezu pomoći ljudima u potrebi, ali i cijeloj društvenoj zajednici, u brizi za tu našu braću i sestre i dati svoj doprinos.

Da bi ovaj Centar mogao izvršiti svoje poslanje, on će morati uposliti osobe koje su osposobljene za rad u ovakvim ustanovama. Važno je to socijalno pitanje, jer se nalazimo u krajevima koji su u ovom času najvitalniji dio Vrhbosanske nadbiskupije. Takvim primjerom, osim svjedočenja kršćanske ljubavi i humanizma, Vrhbosanska nadbiskupija i njezin Caritas žele dati također svoj doprinos nastojanjima da se zaustavi iseljavanje, jer je za ostanak u rodnom kraju vrlo važno otvaranje radnih mjesta i zapošljavanje ljudi.

I na kraju: Hvala vam od srca što ste nas razumjeli! Bog vas blagoslovio!