Pozdravna riječ nadbiskupa Hranića na kraju Mise i uvođenju u službu nadbiskupa Vukšića

Na kraju Euharistijskog slavlja i liturgijskog uvođenja u službu nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. Tome Vukšića, pozdravnu riječ uputio je nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić. Čestitku nadbiskupa Hranića upućenu u ime svih biskupa prenosimo u cijelosti:

Dragi nadbiskupe Tomo!

Vrhbosanska nadbiskupija, sa svojom slavnom i burnom te krvavom poviješću, čiji početci sežu seže u 9. stoljeće, predstavlja snažnu crkvenu poveznicu čitavog hrvatskog naroda i njegove kršćanske, osobito srednjovjekovne povijesti. Sve do 16 stoljeća ta je biskupija povezivala Splitsku, a zatim Dubrovačku metropoliju, kojima je pripadala, s današnjim Sjeverom Hrvatske. Pred najezdom bogumila, odnosno patarena, biskup Ponsa preselio je početkom 13. stoljeća svoje sjedište iz Vrhbosne na darovani mu posjed u Đakovo. Zbog snažnog širenja utjecaja mađarskih velikaša, Bosanska je biskupija sa svojim sjedištem u Đakovu, kasnije postala sufraganskom biskupijom Kaločke nadbiskupije i metropolije. U njoj je ostala sve dok koncem 17. stoljeća nije dismembracijom sjevernog teritorija te Bosanske biskupije osamostaljena Đakovačka biskupija, koja je 1852. ušla u sastav Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine.

Vaša biskupija i Crkva u Bosni simbol su stradanja, patnje, progona i mučeničkog svjedočanstva zbog kršćanskog i katoličkog identiteta, koji se uvijek iznova potvrđivao punim vitalnosti te nutarnje snage i sposobnosti za uskrsni dinamizam, obnovu i rast. Sve navedeno se potvrdilo i uspostavom redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini kad je 1881. godine uspostavljena Vrhbosanska nadbiskupija i metropolija na čelu s prvim nadbiskupom i metropolitom danas slugom Božjim Josipom Stadlerom.

Vrhbosanska nadbiskupija, smještena u geografskom središtu Crkve u Hrvatskom narodu, bila je ne samo snažna crkvena i povijesna poveznica između hrvatskog juga i sjevera, istoka i zapada, nego je Vrhbosanska nadbiskupija trajno iz svojega krila i na svojim njedrima, sve do najnovijih vremena, i demografski pomlađivala Crkvu u Hrvatskom narodu te ju iznutra obnavljala snagom svoje vjere i pouzdanja u Boga.

Počašćen sam zato što me mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik naše Hrvatske biskupske konferencije, zadužio da Te danas, dragi nadbiskupe Tomo, pozdravim u ime svih nas članova Hrvatske biskupske konferencije. Naime, dok današnja Vrhbosanska nadbiskupija, u kojoj Ti je povjerena biskupska pastirska služba, predstavlja važan subjekt i povijesnu poveznicu Crkve u našem Hrvatskom narodu, kronotaksom od gotovo 60 zajedničkih biskupa na osobit su način povezane Vaša Vrhbosanska i naša danas Đakovačko-osječka nadbiskupija. Sve do 2008. godine naša je biskupija ponosno nosila ime Diacovensis seu Bosniensis. Izgubili smo to ime, ali epitet Bosniensis ostao nam je u identitetu i u srcu, jer demografska kretanja stanovništva nam kažu: što stariji Šokci, to samo malo stariji Bosanci.

Vaša Vrhbosanska nadbiskupija i istoimena crkvena pokrajina sa sjedištem u Sarajevu, koja pokriva čitavo područje Bosne i Hercegovine, sa svojom poviješću i sadašnjošću, sa svojim institucijama i položajem, sa zabrinjavajućim demografskim trendovima i neriješenim političkim pitanjima, ali i s vjerničkom kršćanskom i katoličkom te s nacionalnom sviješću i postojanošću jednako je važna Crkvi u hrvatskom korpusu i danas, kao što je bila i u minulim stoljećima. Danas, možda još i više. Sigurnost, mir, stabilnost i evanđeoska gorljivost vjernika, svećenika, redovnika i redovnica na području Vaše Vrhbosanske nadbiskupije, kao i Banjolučke, Mostarsko-duvanjske te Trebinjsko-mrkanske biskupije važan su čimbenik nutarnjeg mira, nade, postojanosti i pastoralne zauzetosti i za sve nas u Hrvatskoj danas.

Nama su važne Vaša sigurnost, sloboda i mir, a Vama je važno naše zajedništvo s Vama, naša podrška i solidarnost s Vama.

Čestitam dragi nadbiskupe Tomo na Tvojoj dosadašnjoj svećeničkoj, profesorskoj i biskupskoj zauzetosti i vjerodostojnosti, koje su Te preporučile za još veće povjerenje i za još zahtjevniju službu vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita.

Molimo od Gospodina za pravična i mirna rješenja svih otvorenih političkih pitanja u Bosni i Hercegovini jer je to preduvjet za suživot u miru, prosperitetu i zajedništvu triju konstitutivnih i svih ostalih naroda koji žive u BiH te slobode savjesti i vjeroispovijesti svih građana ove zemlje. Želimo Ti da Vrhbosanska nadbiskupija i dalje obiluje dobrim, brojnim, požrtvovnim i svetim klerom, dobrim i zauzetim članovima muških i ženskih redovničkih zajednica, te da trajno sja zajedništvom i suradnjom različitih službi i karizmi Božjega naroda, u ostvarenju evangelizacijskoga poslanja, što ga Božja Providnost povjerava Tebi osobno, Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Crkvi u Bosni i Hercegovini danas.

Ad multos annos sanos ac sanctos! Neka Te dragi Bog trajno nadahnjuje i blagoslivlja. Amen. (kta)