Đakonsko ređenje u Mostaru

U katedrali Marije Majke Crkve, 15. studenoga, tijekom svečanoga misnoga slavlja u 11 sati, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić zaredio je trojicu novih đakona: dvojicu kandidata, fra Davida Sliškovića i fra Antu Radoša, za Hercegovačku franjevačku provinciju i don Tomislava Čarapinu za Mostarsko-duvanjsku biskupiju. U koncelebraciji su bili: apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, generalni vikar hercegovačkih Biskupija don Nikola Menalo, zatim vikari, dekani, župnici, odgojitelji, četrdesetak svećenika i dvojica đakona.

Liturgijsko pjevanje animirali su združeni zborovi iz župe katedrala te iz župe sv. Petra i Pavla pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i uz orguljsku pratnju Drage Solde.

U uvodnome dijelu misnoga slavlja biskup Petar je pozvao okupljene vjernike da mole za ovu trojicu đakona kako bi bili vjerni i ustrajni na putu služenja.

Upravo služenje bilo je jedna od tema njegove propovijedi koju prenosimo u cijelosti:

Poštovani nadbiskupe Aldo, oče provincijale fra Jozo, generalni vikaru naših Biskupija, don Nikola, poglavari i odgojitelji naših kandidata, braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, rodbino i prijatelji, braćo i sestre u Kristu!

Danas svjedočimo nečemu izvanrednom. Trojica će mladića uskoro leći na pod ove katedrale, licem okrenuti prema zemlji, dok budemo pjevali Litanije svih svetih. U tom trenutku duboke poniznosti, nebo i zemlja će se susresti. Cijela zajednica svetih bit će zazvana da se moli za ove muškarce koji će uskoro biti suobličeni Kristu Sluzi. Današnja nam Božja Riječ na izvanredan način otkriva narav đakonske službe. U prvom čitanju iz Izaijine knjige slušamo Pomazaniku koji je pomazan i poslan da donese Radosnu vijest siromasima, da liječi srca slomljena i donese utjehu žalosnima. To je ujedno i slika đakonske službe. Đakon je čovjek pomazan za služenje, poslan ne da mu služe, nego da on služi, osobito onima najslabijima.

U drugom čitanju sveti Pavao govori da nas Kristova ljubav obuzima i potiče da više ne živimo sebi. Upravo je to srce đakonata: biti od Krista poslan, nositelj njegove pomirbene ljubavi, onaj koji riječima i djelima spaja, tješi i gradi zajedništvo. Evandelje koje smo čuli kako nam ga je sv. Matej zapisao ne bi moglo biti prikladnije za ovu prigodu. Majka apostola Jakova i Ivana pristupa Isusu s molbom rođenom iz ambicije. Ona želi da njezini sinovi sjede s Isusove desne i lijeve strane u Njegovu kraljevstvu. Ostali apostoli postaju ogorčeni, možda zato što su i sami željeli ta mjesta. Ali Isus koristi taj trenutak ljudske ambicije kako bi ih podučio najrevolucionarnijoj lekciji u povijesti čovječanstva: „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“

Dragi Tomislave, fra Ante i fra Davide, uskoro ćete primiti sakrament svetog reda u njegovu prvom stupnju. Riječ „đakon“ dolazi od grčke riječi „diakonos“, što znači sluga. To nije samo naslov, status, to je vaš identitet, način života. Bit ćete zaređeni ne da biste bili služeni, nego da služite. Bit ćete sakramentalno suobličeni Kristu koji „nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ U logici ovoga svijeta, veličina se mjeri time koliko ljudi vama služi. Uspjeh znači penjanje uz ljestve moći, stjecanje utjecaja, priznanja i časti. No, Krist to potpuno preokreće. U Njegovu kraljevstvu ljestve su okrenute naopako. Put prema gore vodi prema dolje. Put do veličine vodi kroz služenje. Put do prijestolja vodi preko ručnika i posude s vodom. Sveti Augustin nas podsjeća da je Krist „bio u Božjem obličju, ali uzeo je obličje sluge, Druga Božanska Osoba, po kojoj je sve stvoreno, kleknula je pred svoje učenike i oprala im noge. To je uzor vašeg đakonata. To je jedini ispravni način vašega služenja.

Dragi kandidati, Vaša će služba imati tri oblika koji odgovaraju trostrukoj Kristovoj službi: učiteljskoj, posvetiteljskoj i upraviteljskoj. Prvo, služit ćete Riječi Božjoj. Kao đakoni, naviještat ćete Evanđelje na misi, ne kao obični čitači, nego kao glasnici Radosne vijesti. Propovijedat ćete, katehizirati i poučavati. No, zapamtite: ne možete dati ono što nemate. Najprije morate biti sluge Riječi u vlastitom srcu, dopuštajući joj da preobrazi vas same prije nego je navijestite drugima. Jer ljudi danas ne traže samo propovjednike koji govore o Kristu, oni žele vidjeti Krista u vama. Vaše riječi dobit će snagu samo ako budu proizašle iz života oblikovanog molitvom, poniznošću i osobnim obraćenjem. Kad vjernici gledaju u vas, neka u vašem glasu, u vašem držanju, načinu na koji služite, prepoznaju sjaj Riječi koja je postala Tijelom u vašem životu. Tada vaše naviještanje neće biti samo prazan govor, nego živo svjedočanstvo i Riječ će kroz vas ponovno postati djelotvorna, živa i vjerodostojna. Drugo, služit ćete oltaru. Pomagat ćete biskupu i svećenicima u slavlju svetih otajstava. Pripremat ćete oltar, prinositi kalež i dijeliti svetu pričest, Onoga koji se učinio hranom za nas. Kakvu duboku poniznost to zahtijeva! Darivati Euharistiju znači doticati vrhunac Božje ljubavi koja se daruje. Kako piše sveti Toma Akvinski, u Euharistiji nam Bog ne daje samo svoje darove, nego samoga sebe.

Treće, služit ćete siromašnima i patnicima. Od samih početaka, kada su apostoli zaredili prvih sedam đakona u Djelima apostolskim, đakonima je bila povjerena služba Crkve prema onima u potrebi. Služeći siromašnima, služite samom Kristu. Kada pođete u župe ove Biskupije, susrest ćete Krista u licima patnika, osamljenih i zaboravljenih. Vaše služenje njima nije socijalni rad, to je sakramentalni susret s Gospodinom.

Ali ništa od ove službe nije moguće bez poslušnosti. Obratimo pažnju na ono što Isus kaže u današnjem Evanđelju: govori o čaši koju će On piti. Govori o svojoj Muci, o potpunom predanju Očevoj volji. „Ne moja volja, nego tvoja neka bude“, molio je u Getsemanskom vrtu. To je srce poslušnosti, predanje vlastite volje Božjoj volji.

Tomislave, Ante i Davide, za nekoliko trenutaka obećat ćete poslušnost dijecezanskom biskupu i njegovim nasljednicima, odnosno i dijecezanskom biskupu i svome zakonitom poglavaru. To nije administrativni dogovor. To obećanje poslušnosti vaše je sudjelovanje u Kristovoj vlastitoj poslušnosti Ocu. Sveti Pavao nas uči da je Krist „postao poslušan do smrti, smrti na križu.“ Vaša će poslušnost biti stavljena na kušnju. Bit će zadaća koje niste sami izabrali, mjesta kamo niste željeli ići, poslova koji će se činiti da su ispod vaših sposobnosti ili iznad vaših snaga. U tim trenutcima sjetite se da je poslušnost vatra u kojoj sagorijeva oholost, a kuje se svetost.

Katekizam nas uči da je „zaređeni službenik 'slika', bolje rečeno ikona Krista svećenika“ (KKC 1142). Ikona je prozirna, kroz nju se vidi stvarnost koju predstavlja. Vaša poslušnost čini vas prozirnima za Krista. Vaša poniznost omogućuje drugima da vide ne vas, nego Njega.

Draga braćo i sestre, ovo Evanđelje nije napisano samo za ovu trojicu mladića. Ono je za sve nas. Svi smo pozvani služiti. Svi smo pozvani poniziti se. Svi smo pozvani na poslušnost, poslušnost Božjoj volji u vlastitom životu, kakvo god naše zvanje bilo. Krštenjem smo već suobličeni Kristu. Svi sudjelujemo u Njegovoj proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj službi. Pitanje je: hoćemo li prihvatiti uzor Njegova života? Hoćemo li izabrati put služenja umjesto puta samopromocije? Hoćemo li tražiti veličinu tako da postanemo maleni?

Uskoro ćemo nastaviti slavlje Euharistije, taj vrhunski čin služenja, u kojem se Krist potpuno daruje za nas. Dok Ga primamo u svetoj pričesti, molimo milost da nasljedujemo Njegovu ljubav koja se daruje. Molimo osobito za ovu trojicu novih đakona, da budu vjerni službenici Krista i Njegove Crkve.

Tomislave, Ante i Davide, Crkva treba vašu službu. Mostarsko-duvanjska biskupija treba vašu službu. Ali više od toga, Krist vas poziva da postanete poput Njega. Pijte iz Njegove čaše. Služite kao što je On služio. Ljubite kao što je On ljubio. Na tom putu neka sve nas prati zagovor Marije, Majke Crkve, najvjernije službenice Riječi Božje. Amen.

***

Na koncu misnoga slavlja prigodne riječi i čestitke uputio je don Nikola Menalo, generalni vikar. Kazao je kako će novi đakoni „od danas zajedno s biskupom utvrđivati duhovne stupove Crkve, propovijedat će Božju Riječ i katehizirati.“ Novim je đakonima poručio: „Dragi đakoni, do danas su vas upućivali, a od danas ćete vi upućivati osobe kako bi se susrele s Kristom Gospodinom.

(kta)