Pokopana s. Helena Radman

Na groblju „Sveti Marko“ u Banjoj Luci 11. veljače 2026. pokopana je s. Helena (Mara) Radman, Klanjateljica Krvi Kristove, objavljeno je na stranicama Regije Zagreb.

Misu zadušnicu i sprovodni obred predvodio je fra Ivo Orlovac, župnik njezine rodne župe Barlovci.

Molitvom su je ispratila još šestorica svećenika, dva đakona, dvadesetak Klanjateljica, njezini nećaci i nećakinje te nekoliko župljanki župe Svete Obitelji iz Slavonskog Broda. Predvoditelj misnoga slavlja posebno je zahvalio s. Heleni za njezino požrtvovno djelovanje u franjevačkom samostanu na Petrićevcu tijekom posljednjeg rata.

Sestra Helena (Mara) Radman preminula je 4. veljače 2026., na svetkovinu utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove svete Marije De Mattias. Gospodin ju je pozvao k sebi u 81. godini života i 61. godini redovništva. Preminula je u bolnici u Novoj Gradišci (RH) iscrpljena bolešću koju je strpljivo podnosila posljednjih nekoliko mjeseci.

Mara – s. Helena rođena je 16. 02. 1945. u mjestu Kuljani, župa Barlovci, Banja Luka. Roditelji Pero i Ivka r. Josipović imali su šestoro djece od kojih još živi sin Šimo, a ostali su se preselili u vječnost.

U zajednicu Klanjateljica s. Helena je došla 20. 09. 1962. U Zagrebu je završila više razrede osnovne škole, a zatim započela redovničku formaciju u kandidaturi i novicijatu. Prve redovničke zavjete položila je 15. 08. 1965., a doživotne 15. 08. 1970.

Tijekom šezdeset godina redovničkog života s. Helena je vršila svoje poslanje u samostanskim zajednicama i u župama radeći kao sakristanka, kuharica i obavljajući razne kućanske poslove.

Nakon prvih zavjeta po dvije godine djelovala je na Tuškancu u Zagrebu, zatim u Banjoj Luci, u samostanu „Novi Nazaret“ i u Biskupskom ordinarijatu.

Godine 1972. poslana je u Njemačku u mjesto Lohr am Main gdje je tri godine zajedno s drugim sestrama zajednice u jednostavnosti služila u internatu obavljajući razne kućanske poslove.

Vrativši se iz Njemačke 1975., u Bosanskoj Gradišci godinu dana vrši dužnost sakristanke, zatim je tri godine (1976.-1979.) u Zagrebu na Podsusedu u župi sv. Ivana Bosca također sakristanka te pet godina u Šibeniku – Crnica (1979.-1984.)

U velikoj samostanskoj zajednici u Bosanskom Aleksandrovcu dvije je godine pomagala u kuhinji.

Godine 1986. dolazi u franjevački samostan Petrićevac u Banjoj Luci gdje je vršila sve već spomenute poslove sve do svibnja 1995. kada je proživjela ratne nedaće te, zajedno sa s. Fidelis Basić i braćom franjevcima u samostanu, bila svjedok miniranja i rušenja župne crkve i paljenja samostana na Petrićevcu od strane srpske vojske.

Nakon protjerivanja iz Banje Luke, s brojnim žiteljima toga kraja u kolovozu 1995. s. Helena odlazi u župu Prisoje kod Tomislavgrada i tamo djeluje pet godina kao sakristanka i kuharica. Isto poslanje zatim vrši u župama Ražanac, Sukošan i Seline u Dalmaciji. Godine 2008. premještena je u zajednicu Klanjateljica u Karlovcu.

Najduže razdoblje svoga života, 11 godina (2011.-2022.), provela je u župi Svete Obitelji u Slavonskom Brodu kao sakristanka, brinući za uređenje liturgijskog prostora, lijepo surađujući sa župljanima. Oni koji su je poznavali s. Helenu pamte po njezinoj vedrini i jednostavnosti, spremnosti na služenje i blizini sa svima gdje je djelovala.

Nakon što je zatvorena zajednica Klanjateljica u Slavonskom Brodu s. Helena dolazi u zajednicu Nova Gradiška. Sve je više osjećala iscrpljenost i tešku bolest koja se postupno očitovala. Gospodin ju je našao spremnu za prelazak tamo gdje više nema ni boli ni napora.

„Zahvaljujemo Gospodinu za dar s. Helene našoj zajednici, za sve dobro koje je učinila i zajedništvo koje smo dijelile. Neka joj milosrdni Gospodin višestruko uzvrati za sav uloženi trud često ulagan u skrovitosti i samozatajnosti, možda nekad nedovoljno vrjednovan, ali Gospodinu nije promaklo ništa što je s ljubavlju učinjeno“, navodi se na mrežnoj stranici Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb. (kta)