PETA OBLJETNICA BEATIFIKACIJE BLAŽENIH DRINSKIH MUČENICA

Peta je obljetnica beatifikacije Drinskih mučenica, koje je u Sarajevu 24. rujna 2011. proglasio blaženima izaslanik Svetoga Oca uzoriti kardinal Angelo Amato. On je u svojoj propovijedi na dan proglašenja blaženima naglasio da: „Proslava beatifikacije ne može i ne smije završiti, ne smije se u vama nikada ugasiti, nego treba nastaviti živjeti i donositi plodove božanske milosti.“

Obljetnica je prigoda da se osvježi sjećanje i izvanredni doživljaj beatifikacije. Njihovu veličinu za Crkvu nalazimo u izvatku iz propovijedi preuzvišenoga pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara koju je izrekao za vrijeme Svete mise tijekom trodnevne priprave na milosni događaj beatifikacije.

„Možda se pitamo kojom snagom su se Drinske mučenice u vremenima i okolnostima mržnje odlučile za Ljubav? Odgovor nalazimo u govoru Božje riječi. One su, kako poziva i zaklinje sv. Pavao (Ef 4, 1-7; 11-13),živjele dostojno poziva kojim su pozvane. A bile su pozvane onim istim pozivom koji Bog, darujući mu život, upućuje svakome čovjeku. To je poziv da se Bogu, koji je Ljubav, uzvrati ljubavlju služeći čovjeku. Ove kćeri Božje ljubavi su Ljubav prihvatile kao pravilo svoga života. Prihvatile su skromni redovnički život u kojemu su svakodnevno umirale sebi da bi živjele Bogu čineći Božju ljubav djelatnom u svijetu. Svladavajući svakodnevne kušnje darovale su život da bi ga u punini primile.

Tu božansku logiku shvaćaju samo oni koji suradnjom uzvraćaju na milost koja im je dana po mjeri dara Kristova. Prosvijetljene i osnažene tom milošću mogle su i u užasavajućem skoku kroz prozor prepoznati jedini put u život. Život i smrt Drinskih mučenica poučava da onaj tko samozatajno ostaje vjeran u malim svakidašnjim kušnjama vlastitoga poziva, odolijevajući napasti da se u začaranome krugu vrti oko samoga sebe, postaje vrijedan vjernosti i u trenutku kulminacije kušnje u mučeništvu. Njihovo kao i svako autentično mučeništvo nije ni slučaj ni iznenađenje ni splet okolnosti iz kojih nije bilo drugog izlaza. Mučeništvo je kruna i vrhunac posve svjesnog opredjeljenja za vjernost. Posve sigurno je utvrđeno da su se Drinske mučenice do zadnjega nadale sretnome ishodu i da su vapile Isusu da ih spasi. Isto tako se pouzdano zna da su imale mogućnost izbora i u trenutku kada se sjena smrti nadvila nad njihove živote, kada ih je ruka smrti već bila dotakla. Posve ljudski bilo bi da je u dušama tih žena nadvladao strah od muka i smrti. Ali nije! I to zato jer su, očito je, cijeli život surađivale s Milošću koja ih je pripremala i na ovakav susret. Isus, zasigurno, nije prečuo njihov tjeskobni vapaj. Svoj odgovor im je dao u svome Kraljevstvu. Jeka toga odgovora, u svoj svojoj jačini i jasnoći, odzvanja danas Vrhbosanskom, ali i cijelom sveopćom Crkvom. Njihovu vjernost i hrabrost Bog je okrunio pobjedom svoje Ljubavi i krunom njihova blaženstva! Onima koji vjeruju one su potvrda i poruka da je i u najgoremu vrtlogu mržnje moguće ostati u Ljubavi te da ni okrutnost mučenja ni dubina mutnih valova ljudskoga bezumlja i zvjerstva nisu mogli otrgnuti od blaženoga prijateljstva s Bogom one koje su mu se, po redovničkim zavjetima i čestitosti života, posve predale. Naprotiv, s Bogom se njihova okrutna smrt okrenula u kršćansko mučeništvo, a iz mutne vode u svemu sjaju izronila očaravajuća ljepota njihova blaženstva.

Mučeništvo nije zatvoreno samo u odnos između Boga, mučenika i mučitelja. Stoga ni poruka ovoga mučeništva i proglašenja blaženima ne iscrpljuje se na čisto unutar crkvenome značenju blaženstva Drinskih mučenica. Ono, osim vjerske, ima i svoju društveno-povijesnu dimenziju. Bog je dopustio da s potocima ljudskom mržnjom prilivene krvi bude pomiješana i krv sestara koje nisu prihvatile mržnju. Dopustio je, a možda zbog nas i zbog našega i općeljudskoga spasenja i poželio, da u blatu neljudskosti zasjaju biseri čovječnosti. Kako je vjerniku utješno i ohrabrujuće da su se u i krvavome mulju našega udjela u nečovječnosti pojavili ljiljani evanđeoske ljudskosti! Zato smrt i crkveno priznanje Drinskih mučenica ima svoju ohrabrujuću, iscjeliteljsku i pomirbenu snagu koja se pretvara u poziv i izazov. I to, ponajprije, Družbi koja ih je u svetosti odnjegovala, Crkvi kojoj pripadaju i narodima iz kojih dolaze.

Njihovo mučeništvo i proglašenje blaženima utjelovljuje i uprisutnjuje evanđeosku obvezu opiranja zlu i biranja dobra u svim okolnostima i prema svim ljudima. I još više! Čudo njihove hrabrosti i izbor: prije umrijeti nego se vlastitim idealima iznevjeriti, budi nadu da je u onim kao i svim prethodnim i narednim vremenima zla na svim stranama bilo nama neznanih ali Bogu znanih svetaca i mučenika“ (Iz homilije preuzvišenog biskupa mons. Pere Sudara na sv. misi drugog dana trodnevnice uoči beatifikacije Drinskih mučenica,  Sarajevo, 21. rujan 2011.).

Družba Kćeri Božje ljubavi kojoj blaženice pripadaju obilježit će ovaj događaj  na način da će se danas u zajednicama slaviti Sveta misa kojom će sestre zajedno sa štovateljima zahvaliti Gospodinu za dar Blaženica i moliti njihov zagovor svima onima koji im se utječu za pomoć.

Svečanija proslava beatifikacije obilježava se u župi Presvetog Trojstva u Novom Travniku, gdje su župnik don Ante Ledić i župni vikar don Andrej Lukanović zajedno sa sestrama i župljanima organizirali trodnevnu pripravu  koja je ujedno i drugotni patron te župe. Zadnji dan trodnevnice animirale su kandidatice i postulantice Družbe Kćeri Božje ljubavi. Nakon Svete mise prikazan je dramski komad o životu sestara mučenica. Svetu misu predvodi provincijal Bosne Srebrne fra Jozo Marinčić. Posebni hodočasnici na proslavi župe su vjernici iz Slovenije iz župe sv. Marjete iz Dolenjeske gdje je krštena bl. s. Krizina. (kta)