Papa Lav XIV.: Prepoznati jedni druge kao braću najbolji je lijek protiv svakog ekstremizma

Vatikanska izdavačka kuća (LEV) objavila je novu knjigu pape Lava XIV. pod naslovom „Snaga Evanđelja: Kršćanska vjera u 10 riječi“. Knjigu je uredio Lorenzo Fazzini, a donosi izbor Papinih govora i obraćanja, zajedno s dosad neobjavljenim uvodom koji u cijelosti donosimo u nastavku, izvijestio je Vatican News.

Deset riječi. Deset riječi nije mnogo, ali dovoljno je da započnu razgovor o bogatstvu kršćanskog života. Stoga bih, kao početak toga razgovora, želio izdvojiti tri od tih deset riječi i staviti ih na početak zamišljenog dijaloga s vama, budućim čitateljima ovih stranica: Krist, zajedništvo, mir. Na prvi pogled može se činiti da ti pojmovi nisu povezani niti proizlaze jedan iz drugoga. No nije tako. Oni se mogu ispreplesti u cjelinu čiji smisao želim zajedno s vama dublje promotriti, kako bismo otkrili njezinu novost i značenje.

Prije svega, Kristova središnjost. Svaki je krštenik primio dar susreta s Njim te je dotaknut Njegovom svjetlošću i milošću. Vjera je upravo to – ne golem napor kojim se nastoji doseći nadnaravnoga Boga, nego prihvaćanje Isusa u vlastiti život, otkriće da Božje lice nije daleko od našega srca. Gospodin nije neko čarobno biće niti nedokučiv misterij. On nam se približio u Isusu, u Čovjeku rođenom u Betlehemu, koji je umro u Jeruzalemu, uskrsnuo i danas živi. Danas! A otajstvo kršćanstva jest u tome da taj Bog želi biti sjedinjen s nama, biti nam blizu, postati naš prijatelj. Tako postajemo jedno s Njime.

Sveti Augustin je napisao: „Razumijete li, braćo i sestre, Božju milost nad nama – shvaćate li to? Divite se, radujte se i veselite; postali smo Krist. Jer ako je On glava, mi smo udovi: cijeli čovjek je On i mi.“ ⁽¹⁾ Kršćanska je vjera sudjelovanje u božanskom životu kroz iskustvo Isusove čovječnosti. U Njemu Bog više nije pojam ili zagonetka, nego Osoba koja nam je bliska. Augustin je sve to iskusio u svom obraćenju, upoznavši izravno snagu prijateljstva s Kristom koje mu je radikalno promijenilo život: „A gdje sam ja bio kad sam Te tražio? Ti si bio preda mnom, ali ja sam se udaljio čak i od samoga sebe; nisam nalazio ni sebe, a još manje Tebe!“ ⁽²⁾

Štoviše, Krist je početak zajedništva. Cijeli njegov život obilježen je spremnošću da bude most: most između čovječanstva i Oca, most među ljudima koje je susretao, most između sebe i onih na marginama društva. Crkva je to Kristovo zajedništvo koje se nastavlja kroz povijest – zajednica koja živi različitosti u jedinstvu.

Augustin koristi sliku vrta kako bi prikazao ljepotu zajednice vjernika koja vlastitu različitost pretvara u mnoštvenost usmjerenu prema jedinstvu, a ne u kaos i zbrku. „Taj Gospodinov vrt, braćo i sestre, uključuje – da, uključuje, sasvim sigurno uključuje – ne samo ruže mučenika, nego i ljiljane djevica, bršljan bračnih ljudi i ljubičice udovica. Ne postoji nijedna vrsta ljudskog bića, ljubljeni, koja bi se trebala obeshrabriti glede svoga poziva: Krist je trpio za sve. I uistinu je o Njemu zapisano: ‘koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine’“ (1 Tim 2,4). ⁽³⁾

Ta pluralnost postaje zajedništvo u jednome Kristu. Isus nas ujedinjuje usprkos našim osobnostima, kulturnom i geografskom podrijetlu, jeziku i povijesti. Jedinstvo koje On uspostavlja među svojim prijateljima na tajanstven je način plodonosno i svima govori: „A od svih onih koji održavaju slogu među braćom i ljube svoje bližnje sastoji se Crkva.“ ⁽⁴⁾

Kršćani mogu i trebaju biti svjedoci te sloge, toga bratstva i te blizine u današnjem svijetu obilježenom mnogim ratovima. To ne ovisi samo o našoj snazi, nego je dar odozgor – dar Boga koji nam je, po svom Duhu, obećao da će uvijek biti uz nas i živjeti kraj nas: „Dakle, imamo Duha Svetoga ako ljubimo Crkvu.“ ⁽⁵⁾

Crkva, dom različitih naroda, može biti znak da nismo osuđeni živjeti u trajnim sukobima i može postati ostvarenje sna o čovječanstvu koje je pomireno, mirno i skladno. Taj san ima svoje uporište: u Isusu i u Njegovoj molitvi Ocu za jedinstvo Njegovih. A ako se Isus molio Ocu, koliko se više i mi moramo moliti Njemu da nam daruje svijet u miru. I naposljetku, iz Krista i zajedništva – mir, koji ne proizlazi iz zlouporabe moći ili nasilja i ne temelji se na mržnji ni osveti.

Krist je taj koji, s ranama svoje Muke, staje pred svoje učenike govoreći: „Mir vama.“ Sveci su svjedočili da ljubav pobjeđuje rat, da jedino dobrota razoružava izdaju i da nenasilje može slomiti zloporabu moći. Moramo gledati svoj svijet izravno: više ne možemo tolerirati strukturalne nepravde u kojima oni koji imaju mnogo dobivaju sve više, a oni koji imaju malo postaju sve siromašniji. Postoji opasnost da mržnja i nasilje preplave i prošire bijedu među ljudima; želja za zajedništvom, prepoznavanje da smo braća i sestre, jest protulijek svakom ekstremizmu.

Otac Christian de Chergé, prior samostana u Tibhirineu, koji je zajedno s još 18 redovnika i redovnica ubijenih u Alžiru proglašen blaženim, nakon bliskog susreta s teroristima primio je od Krista – u zajedništvu s Njim i sa svom Božjom djecom – dar da napiše riječi koje i danas snažno odjekuju, jer dolaze od Boga. Pitajući se kakvu molitvu može uputiti Gospodinu nakon tako teškog kušanja, misleći na one koji su nasilno upali u samostan, zapisao je: „Imam li pravo moliti: razoružaj njega, ako najprije ne počnem moliti: razoružaj mene i razoružaj nas u zajednici? Eto, to je moja molitva koju ti u jednostavnosti povjeravam.“ Oko 1.600 godina ranije, u istoj zemlji Sjeverne Afrike, sveti Augustin je zapisao: „Neka naš život bude dobar i vremena će biti dobra. Mi stvaramo svoja vremena.“ ⁽⁶⁾

Možemo oblikovati svoja vremena – svojim svjedočanstvom, molitvom Duhu Svetome da nas učini muškarcima i ženama koji šire mir, primajući Kristovu milost i šireći miris Njegove ljubavi i milosrđa po cijelom svijetu. „Mi stvaramo svoja vremena“. Ne dopustimo da nas obeshrabri nasilje koje vidimo. Molimo Boga Oca svaki dan za snagu Duha Svetoga da učini živim plamen mira koji sjaji u tami povijesti.

Vatikan, 16. studenoga 2025.

_{1 Saint Augustine, Tractates on the Gospel of John, 21:8
2 Isto., Confessions, V, 2: 2
3 Id., Sermons, 304, 3
4 Ibid, 359, 9
5 Id., Tractates on the Gospel of John, 32, 8:8
6 Id., Sermons, 80, 8}