Nadbiskup Zgrablić predvodio misu o 34. godišnjici stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu

Na 34. obljetnicu stradanja Škabrnje u Domovinskom ratu, na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u utorak, 18. studenoga, misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, izvijestila je IKA.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu za sve poginule u Domovinskom ratu i na zahvalnost Bogu za one koji su dali život za našu slobodu, rekavši da „ljubiti domovinu znači čuvati uspomenu na poginule, ali i graditi budućnost dostojnu njihove žrtve – budućnost mira, solidarnosti i poštenja“.

„Prije 34 godine, zemlja u Škabrnji je proplakala i Škabrnja je postala jedan od simbola stradanja hrvatskog naroda u Domovinskom ratu; simbol boli, ali i vjere koja nije posustala pred zločinom ni pred smrću. Škabrnja je postala mjesto sjećanja, domoljublja, ali i čišćenja duše i savjesti“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da se u Škabrnju ne dolazi samo tugovati i prisjećati se strašnih događaja iz 1991. godine, nego moliti i učiti.

„Na toj zemlji natopljenoj suzama i krvlju nedužnih uči se istinsko značenje vjere koja ne bježi od boli i smrti, nego ih pretvara u molitvu; vjere koja ne prestaje ni onda kad sve ljudske riječi umuknu pred počinjenim zločinom.

U Škabrnji i na drugim mjestima stradanja učimo da ljubav prema domovini nije samo osjećaj ponosa, nego i spremnost na žrtvu, odgovornost, na istinu i pravednost. Tu učimo vjerovati Bogu i kad se zlo pokaže u svoj svojoj snazi.

Učimo da Božja šutnja nije odsutnost, nego poziv da mu povjerimo ono što ljudska ruka više ne može popraviti“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Onaj tko zna vjerovati kad sve drugo zamukne, taj postaje svjetionik nade drugima. Zato Škabrnja ostaje mjesto u kojem tuga postaje učiteljica vjere, a povjerenje u Boga izvor snage i života.

Promatrajući Škabrnju danas, tu nas Bog uči da iz pepela može niknuti novi život, da iz križa raste uskrsnuće i da se iz boli rađa sposobnost za oproštenje koje ne briše istinu, nego oslobađa srce i otvara prostor za suživot.“

Istina treba dobiti vjerodostojnost, a pravda ljudskost. „Tada otpor protiv zla postaje put prema ozdravljenju, a ne prema ponovnom razaranju. Oproštenje tada nije oslobađanje krivca, nego oslobađanje vlastitog srca da zlo nema posljednju riječ“, rekao je nadbiskup, upozorivši i na prisutnost onih koji „stalno i uporno svjesno šire laž, izokreću istinu, igraju se s brojkama ubijenih i ranama mnogih te na laži i tuđoj boli stvaraju tenzije i podjele u društvu“.

„Na zemlji natopljenoj krvlju i suzama učimo da ljubav prema domovini nije samo osjećaj, nego zavjet vjernosti Bogu, istini, pravednosti i dostojanstvu svakog čovjeka. Ljubiti domovinu znači ne zaboraviti njezine rane, ali i ne dopustiti da te rane postanu izvor gorčine“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Kad s Bogom nosimo križ, u svakoj suzi i molitvi majke koja je izgubila dijete ili muža, Krist je prisutan, rekao je nadbiskup. Istaknuvši kako Isusove riječi na križu: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“ pokazuju da ljubav pobjeđuje i ono što je ljudski nemoguće, nadbiskup je rekao da je „oproštenje, koliko god bilo teško, djelo zrelog, suverenog i slobodnog naroda“.

Škabrnja, Vukovar i sva mjesta stradanja u Domovinskom ratu podsjećaju nas da sloboda nije samo politička i geografska kategorija, nego i duhovna stvarnost, rekao je nadbiskup, naglasivši: „Oprostiti ne znači zaboraviti, nego pamtiti s milošću, s pročišćenom savješću. Pamtiti da se zlo više nikad ne ponovi i oprostiti da se srce ne okameni i duša ne izgubi.“

Riječ Božja iz Poslanice Hebrejima poziva nas: „Pazite da nikakav gorki korijen ne proklija među vama.“ „Gorki korijen“ u Svetom pismu označava nevidljivo, ali razorno – korijen grijeha, gorčine, ogorčenosti, mržnje, koji se krije u dubini srca, a ako se na vrijeme ne iščupa, izraste u stablo koje truje sve oko sebe: obitelji, zajednice, pa i cijeli narod, upozorio je mons. Zgrablić.

Škabrnja zna što je gorčina i zločin. „Tu su mnogi izgubili sve što su imali: kuću, dom, susjede, djecu, roditelje, crkvu; ni najveće ljudske i vjerske svetinje nisu ostale pošteđene, ni Gospin kip. Rana je stvarna i duboka, no Božja riječ nas upozorava da ne dopustimo da nas vodi gorčina, pa i prema onima koji su počinili zločin – a nečija imena znamo, kao i to da za zločin nisu odgovarali – jer možemo postati zatočenici i robovi gorke prošlosti“, upozorio je mons. Zgrablić.

Krist nas poziva na Božji put oproštenja i pomirenja. „Oprostiti nije lako, ali je učinkoviti lijek koji ozdravlja pojedinca i narod. Oproštenje nije slabost, nego najveća snaga vjere. Oproštenje ne briše istinu o nepravdi i zlu, nego sprječava da nepravda postane naš gospodar“, poručio je nadbiskup, rekavši da Božjim čudom rana postaje izvor milosti, a mjesto boli izvor blagoslova.

Pomirenje nije samo odsutnost sukoba, nego prisutnost istine, pravde i milosrđa. „Milosrđe i oproštenje nije slabost pred zlom, nego snaga da se ne zarazimo njegovom gorčinom. Jer laž i mržnja, manipulacije i provokacije, ne čiste srce ni društvo, nego zarobljavaju; ne donose pravdu, nego stvaraju nove rane. Istina mora biti jasna, a pravda postojana i sigurna. No srce koje ih nosi mora ostati slobodno od želje za osvetom“, poručio je mons. Zgrablić.

„Vjerovati Bogu kad sve drugo šuti znači dopustiti da on liječi ono što mi sami ne možemo izliječiti. Znači povjerovati da njegova šutnja nije odsutnost, nego poziv da mu predamo našu bol, da mu dopustimo da je preobrazi u milost. Samo tako vjera se rađa iz tišine, a mir iz križa; suze se pretvaraju u molitvu, a rane u svjedočanstvo vjere i ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić. Poželio je da Duh Sveti iscijeli ono što je zatvoreno i tvrdo, da niknu mir, milosrđe i radost u Bogu.

Potaknuo je na molitvu da Gospodin iscijeli rane našeg naroda, da sačuvamo sjećanje i poštovanje prema hrvatskim braniteljima, svim poginulima i umrlima od posljedica Domovinskog rata, da pročisti naše pamćenje milošću Duha Svetoga, da utješi sve koji još traže svoje najmilije, da ispuni srce Hrvatske zahvalnošću prema onima koji su se žrtvovali da bismo živjeli u slobodi.

„Neka Gospodin udijeli pokoj vječni svim ubijenima i umrlima, a nama snagu da čuvamo ono što su oni posvetili svojom krvlju: život i slobodu, mir i ljubav, vjeru u Boga, domovinu Hrvatsku“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Prije mise, u predjelu Ambar, gdje se 18. studenoga 1991. dogodio masakr nad 44 civila, uglavnom starije životne dobi, održan je prigodni komemorativni program.

Nakon komemoracije, kolona više tisuća pristiglih iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i inozemstva uputila se prema spomen-obilježju masovne grobnice koja se nalazi kod OŠ Vladimir Nazor u Škabrnji. Tu je izaslanstvo zadarske Udruge civilnih stradalnika Domovinskog rata položilo vijenac i svijeće, a svijeću su zapalili i brojni pojedinci.

U izaslanstvu Vlade RH u Škabrnji bilo je šest ministara: potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan, ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs, ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, ministar turizma i sporta Tonči Glavina te ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Mikuš Žigman.

Ministar Butković rekao je da osobito raduje velik broj mladih pristiglih u Škabrnju i da je prijenos sjećanja na nove generacije smisao komemoracija. „Danas, 34 godine nakon tragedije, Hrvatska gradi bolje, tolerantnije i sigurnije društvo“, rekao je Butković, dodavši da stanovnici Škabrnje i dalje nose težak teret zbog neprocesuiranih zločina, no da pravosudne institucije rade na tome da se to promijeni.

Ministar Šipić rekao je da je to obilježavanje tužan i ponosan trenutak, podsjetivši na demografske gubitke u Domovinskom ratu, pogibiju stotina djece i cijelih obitelji. Istaknuo je pozitivne trendove u Škabrnji: stanovništvo se vraća, gradi se novi vrtić, a kapaciteti su nedostatni zbog povećanog interesa mladih obitelji. „Već pet mjeseci zaredom imamo više rođenih nego prošle godine, gotovo 800 djece više u prvih deset mjeseci“, rekao je Šipić.

Ministar Habijan rekao je da je Dan sjećanja ispunjen tugom, ali i ponosom, podsjetivši da su u Škabrnji počinjeni teški ratni zločini koji predstavljaju poraz čovječanstva te da nijedna kazna ne može vratiti žrtve ni izbrisati strahotu koja se dogodila.

Istaknuo je da je trenutno u Hrvatskoj u tijeku 69 postupaka za ratne zločine, sedam novih pokrenuto je 2025. godine, a 74 su pravomoćno okončana. Upozorio je i na neriješeno pitanje 1740 nestalih osoba, poručivši: „Dok i posljednju nestalu osobu ne pronađemo, ne može biti mira.“

Napredak u procesuiranju, rekao je, ovisi o suradnji Srbije, koju smatra nezadovoljavajućom, te je naglasio da Hrvatska ne smije odustati od traženja pravde za žrtve.

Nakon mise, kolona sjećanja išla je prema groblju sv. Luke, a kolonu su predvodili hrvatski vojnik noseći križ te pripadnici Hrvatske vojske i policije. Na groblju je vojni kapelan u Zadru, o. Ivo Topalović, kod središnjeg križa predvodio molitvu odrješenja za pokojne.

Uz tisuće poštovatelja žrtve za domovinu, u Škabrnji su bili predstavnici Hrvatske vojske i policije te povijesnih hrvatskih postrojbi, hrvatski branitelji, pripadnici Samostalnog škabrnjskog bataljuna, ratni zapovjednici, hrvatski ratni vojni invalidi i zatočenici srpskih koncentracijskih logora te obitelji poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila.

U Škabrnji je bio i Zlatko Dalić, izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije. (kta/ika)