Nadbiskup Gallagher se susreo s vjerskim poglavarima Crkava i drugih religija u BiH

Tajnik za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Paul Richard Gallagher, u subotu 19. ožujka 2022. u prostorijama Apostolske nuncijature u Sarajevu susreo se s vjerskim poglavarima Crkava i drugih religija u BiH.

Osim nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića, na susretu su sudjelovali: mitropolit dabrobosanski gospodin Hrizostom, direktor Uprave za vanjske poslova Rijaseta Islamske zajednice u BiH gospodin Razim Čolić, predsjednik Hebrejske zajednice u BiH gospodin Jakob Finci te otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, mons. Janusz Stanisław Błachowiak i protojerej-stavrofor Vladislav Topalović.

Tijekom susreta bilo je riječi o ekumenizmu i međureligijskom dijalogu te o radu Međureligijskog vijeća BiH. Nadbiskup Vukšić je uveo u razgovor i predstavio poglavare i predstavnike vjerskih zajednica. Potom je svatko od njih ukratko progovorio o stanju u svojoj Crkvi odnosno vjerskoj zajednici kao i ekumenizmu i međureligijskom dijalogu.

Nadbiskup Gallagher je na početku susreta uputio sljedeći pozdrav:

Dragi prijatelji,

posebno sam zahvalan na Vašoj prisutnosti i drago mi je što se povodom mog posjeta Bosni i Hercegovini, zemlji koja ima poseban značaj za Europu i za cijeli svijet, organizirao ovaj susret. Iskreno zahvaljujući Njegovoj Ekscelenciji nadbiskupu Tomi Vukšiću za srdačnu dobrodošlicu koju mi je pružio, čast mi je prenijeti Vam pozdrave Pape Franje koji je posjetio ovaj „Europski Jeruzalem“ 2015. godine.

Religiozni pluralizam jedan je od najkarakterističnijih fenomena našeg suvremenog svijeta. Ovaj svijet, koji se često naziva „globalnim selom“, isprepleten je kontaktima njegovih stanovnika, kontaktima tako velikog intenziteta koji se ne podudara s eksponencijalnim rastom u prošlosti. Ti su odnosi neminovno doveli i do susreta između različitih religija i, stoga, naveli da se zapitamo o razlozima tako duboke različitosti među njima, kao i o samom značenju različitih religija i modelu njihovih međusobnih odnosa.

Stoga, živimo u dobu u kojem su dijalog, tolerancija i međusobno razumijevanje visoko cijenjeni. Toga je posebno svjesna ova regija, gdje su se stoljećima susretale, a ponekad i sukobljavale latinska, bizantska i islamska kultura. To zna i ovaj glavni grad u kojem se “k nebu dižu katolička katedrala, pravoslavna katedrala, muslimanska džamija i židovska sinagoga“ i „ta četiri zdanja nisu samo mjesta u kojima oni koji vjeruju u jednoga Boga ispovijedaju svoju vjeru nego su također i vidljivo upozorenje na vrstu građanskoga društva kojega ljudi ovoga područja žele izgrađivati, a to je društvo mira, čiji članovi priznaju Boga kao Gospodara i Oca sviju”^[1], kako je izjavio Ivan Pavao II. tijekom Svog Apostolskog pohoda ovoj zemlji 1997. godine.

Govoreći o Balkanu ponekad se može čuti izraz „europska bačva baruta“ ili ono „Balkan proizvede više povijesti nego što može probaviti“ (Winston Churchill). Ipak ova Regija, posebno Bosna i Hercegovina, tijekom stoljeća vidjela je izvanredne primjere mirnog suživota ljudi različitih nacionalnosti, kultura i religija. Povijest ove zemlje pokazala je kako je moguće stvoriti društvo u kojem razlike zapravo nisu teret, već bogatstvo. S druge strane, nažalost, pokazalo se i koliko je malo potrebno da se uništi društvo ovakvog tipa, čemu smo svi bili svjedoci '90-ih godina.

Kao odgovor na potrebu pomirenja nakon rata, u ovoj zemlji pokrenute su mnoge međureligijske i ekumenske inicijative koje pokazuju da je „međureligijski dijalog, zapravo, ovdje kao i u svakom dijelu svijeta, bitan uvjet za mir i iz tog razloga je to dužnost svih vjernika”^[2], kako je izjavio Papa Franjo.

U Njegovom učiteljstvu, ekumenski i međureligijski dijalog obično se formulira kategorijom susreta, kao poticaj da se ne grade zidovi nego mostovi. Graditi mostove a ne zidove zahtjevna je arhitektura za izgradnju budućnosti. Most ujedinjuje, stvara zajedništvo, otvara dijalogu i znanju, učvršćuje teritorije; naprotiv, zid odvaja, ruši, gura prema autoreferencijalnosti i zatvaranju u same sebe, zatvara horizonte.

Stoga je potrebno graditi mostove poput onog na Drini, glavni lik poznatog romana Ive Andrića, sina i tumača ove zemlje. U životu tog Višegradskog mosta, koji je postao simbol ugnjetavanja, ali i svjedočanstvo stapanja dvaju različitih svjetova, „bilo je nešto što je odoljelo svakoj nesreći i što je, zahvaljujući zagonetnoj harmoniji njegovih oblika i nevidljivoj i mudroj sili svojih temelja, izašlo iz svakog pokušaja neuništivo i nepromijenjeno“ ^[3].

Prigodom svoga putovanja u Sarajevo, Papa Franjo također je podsjetio da su religiozni lideri prvi čuvari mira ovdje u Bosni i Hercegovini^[4]. Stoga, dok Vam zahvaljujem na onome što ste već učinili, nadam se da će dijalog među Vjerskim zajednicama u ovoj Zemlji obnoviti i održati postojeće mostove, jedinu strukturu koja nas može održati na životu i jamčiti nam budućnost, te nas ne trebaju obeshrabriti niti poteškoće koje ponekad nastaju.

[1] Papa Ivan Pavao II, Govor članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine,Zemaljski muzej Sarajevo, 13. travnja 1997., br. 1.

[2] Papa Franjo, Ekumenski i međureligijski susret, Međunarodni franjevački studentski centar, 6. lipanj 2015.

[3] Ivo Andrić, Na Drini ćuprija, Mondadori, Milano 2021., 99.

[4] Papa Franjo, Ekumenski i međureligijski susret …