Mostar: Pokop svećenika don Stipe Ivančića

Na gradskome groblju Šoinovac, u utorak, 14. listopada, pokopan je don Stipe Ivančić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije koji je preminuo u nedjelju, 12. listopada, u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.

Svetu misu zadušnicu za pokojnoga don Stipu predvodio je biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić, uz suslavlje porečko-pulskoga biskupa mons. Ivana Štironje i 36 svećenika. U prigodnoj propovijedi istaknuo je kako je don Stipe služio Kristovoj Crkvi kao svećenik 52 godine od 77 godina života. „Dolazimo nemirna srca zbog gubitka, ali ukorijenjeni u nadi koja ne razočarava, nadi Uskrsnuća koje nam je sam Krist zadobio. U današnjem Evanđelju čujemo Isusa koji izgovara riječi koje u ovome trenutku rastanka i tuge zvuče gotovo nemoguće: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.' (...) Što Isus misli pod tim odmorom? Kakav je to jaram koji naziva blagim i teret koji naziva lakim? Da bismo to razumjeli, moramo promotriti cijeli odlomak gdje Isus započinje molitvom zahvale: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.' U toj središnjoj rečenici leži tajna don Stipina života, a zapravo i svih naših života. Božja mudrost nije mudrost ovoga svijeta. Božja snaga se usavršuje u slabosti. Božja se objava ne daje onima koji imaju sve odgovore, nego onima koji postaju kao djeca: ovisni, puni povjerenja, ponizni pred Otajstvom.

Don Stipina životna priča snažno svjedoči tu istinu. Bio je obdaren izvrsnim umom. Teologiju je studirao izvrsno, stekao doktorat iz teologije kao plod godina kontinuiranog iscrpnog intelektualnog rada. Djeluje u misijama, zatim u Kongregaciji za evangelizaciju naroda u Rimu, u središtu crkvenog misionarskog djelovanja. Koliki bi mladi svećenici to smatrali vrhuncem svećeničkog života. Koliki bi zamislili život stalnog napredovanja, utjecaja, vidljivih postignuća.“ Spomenuo je kako je bolest nažalost omela don Stipina misijska putovanja i odlaske na znanstvene simpozije i bila razlog njegova povučena i tiha života u svećeničkim domovima. No, don Stipe je nije promatrao kao tragediju, nego ju je u poniznosti prihvatio. Bolest i prihvaćanje svakodnevnih ograničenja doveli su ga spoznanju Isusa Krista više nego sve teološke knjige i znanost. Don Stipin život je bio „Božje tkanje satkano Božjom providonosnom ljubavlju“, naglasio je biskup Palić.

Ukopne obrede predvodio je mons. Ivan Štironja. On se na koncu misnoga slavlja obratio nazočnima i uime dviju Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela u Zagrebu i Sarajevu, njihovih ravnatelja s. Ivane Margarin i mons. Luke Tunjića, kao i svih onih čija je briga da misijsko djelo Crkve živi i širi se u Crkvi u Hrvata.

Spomenuo je svoj prvi susret s pokojnikom, 1988. godine, na putu za Tanzaniju. Njegova spremnost za pomoć u svemu što je bilo potrebno za taj put, ostala mu je duboko u pamćenju. Istaknuo je don Stipinu ljubav prema misijama koju je stekao u roditeljskome domu, kao i ljubav prema naviještanju Radosne Vijesti. Istaknuo je i don Stipin doktorski rad, djelo koje je najbolje oslikalo misijski rad Crkve u Hrvata u usporedbi s enciklikom pape Pija XII. iz 1957. godine „Fidei Donum“.

Don Stipe je rođen 2. siječnja 1948. godine u Grabovici, općina Tomislavgrad, od oca Mate i majke Anice, r. Cikoja. Pučku školu pohađao je u rodnome mjestu, klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu, Filozofsko-teološki studij završio je u Splitu, a za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen u Župi Prenj-Dubrave, 1. srpnja 1973. godine, po rukama biskupa mons. dr. Petra Čule. Nakon što je dvije godine služio kao župni vikar u Župi Ledinac (1974. – 1976.), priključio se Misijskomu institutu u Torinu, zatim u Londonu, gdje se dvije godine pripremao za odlazak u misije.

U Tanzaniji je djelovao 8 godina (1978. – 1986.), u Biskupiji Iringa. Nakon toga biskup Pavao Žanić poslao ga je na studij misiologije na Papinsko sveučilište Urbaniana u Rimu gdje je postigao magisterij 1989. godine, a doktorat 1992. Boravio je ondje u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Tijekom studija i kasnije bio je dopisnik Radosne vijesti, Crkve na Kamenu i Đakovačkoga vjesnika. Radio je u Misijskoj sekciji u Kongregaciji za evangelizaciju naroda nešto više od godinu dana (1992. – 1993.), ali zbog narušena zdravlja napušta posao u Kongregaciji i 1994. godine vraća se u Domovinu gdje djeluje u Župi Prisoje do konca 1997. godine. Od tada je boravio u Svećeničkome domu u Dubrovniku, zatim u Mostaru.

(kta)