Garevac pokraj Modriče, Ned, 26. Svi. 2024.
Na svetkovinu Presvetoga Trojstva, u nedjelju 26. svibnja 2024. u dvorištu Burića štale, pretvorenoj u spomen kapelu u župi Garevac pokraj Modriče u Bosanskoj Posavini, domaći sin vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske katedrale, predvodio je Svetu misu za sve koji su krajem Drugog svjetskog rata u svibnju 1945. godine bili zatvoreni u toj štali i odatle odvedeni i ubijeni i za brojne druge poginule tijekom Drugog svjetskog i nedavnog rata na tim prostorima.
I ove godine su se malobrojnim župljanima, koji su se nakon ratnog progonstva vratili u svoju župu na teritoriju bh entiteta RS, pridružili brojni mještani koji sada žive negdje drugdje kao i župljani toga dijela Bosanske Posavine i šire.
Na početku Svete mise garevački župnik vlč. Ivo Tomić pozdravio je okupljenu braću svećenike, članove obitelji zatočenih, poginulih i umrlih branitelja iz Drugog svjetskog rata, predstavnike vlasti svih razina vlasti i sve okupljene vjernike. Istaknuo je da danas žele moliti i sjećati se onih koji su u Drugom svjetskom ratu i neposrednom poraću, a posebno onih koji su bili zatvoreni u toj štali. Istaknuo je da to ne čine iz mržnje prema bilo kome nego iz ljubavi prema ubijenima i poginulima kao i „da se ne zaboravi istina da je ovaj narod Garevca i Posavine morao prolaziti kroz dim i vatru, kroz sve one stravične trenutke kroz koje su prolazili njihovi očevi, sinovi, braća..“. Dodao je da su oni morali gledati smrti u oči, a prestrašene majke, žena i djece strepiti što će se dogoditi njihovim najbližima, a dogodilo se ono najgore. Potaknuo je sve da ljube svoj kraj i svoju zemlju i da ne zaborave svoje korijene.
Uvodeći u Misno slavlje vlč. Stanušić je podsjetio da te nedjelje slave svetkovinu Presvetog Trojstva i ispovijedaju svoju vjeru u jednoga Boga u tri božanske osobe - Oca, Sina i Duha Svetoga. „Mnogi od vas došli ste izdaleka podijeliti našu bol, naše sjećanje na stotine uznika koji su u ovoj 'Burića štali' sabrani, odvedeni na više stratišta gdje su okrutno, bez ikakvog suda i dokaza krivice mučki ubijeni, iako su se, na nagovor domaćih partizana, dragovoljno predali uz obećanje da će biti saslušani i poslani kućama. Danas im odajemo duboki pijetet i sjećamo u svojim molitvama. Istina, naša bol i sjećanje na taj strašni događaj ne jenjava ni nakon 79 godina, ali, kao vjernici znamo kad s Bogom dijelimo svoju bol, onda ta bol i žalost, ne biva manja, ali postaje podnošljiva, postaje lakša, jer Bog nam daje svoju milost i snagu da s njome možemo živjeti. Isto tako, mi vjernici, kada podijelimo svoju bol jedni s drugima, također doživljavamo olakšanje. Dijeleći bol jedni s drugima, na početku ove svete Mise saberimo se i skrušena srca priznajmo svoje grijehe, mane i propuste, kako bismo čista srca mogli slaviti ovu svetu Misu“, potaknuo je svećenik Marko.
U prigodnoj propovijedi vlč. Stanušić je kazao da mjesec svibanj, koji je jedan od najljepših mjeseci u godini, „također neumoljivo podsjeća na tragediju koju je hrvatski narod nakon završetka rata 1945. doživio“. „Obilježavamo stradanja više stotina tisuća hrvatskih vojnika i civila u Bleiburgu, simbolu stradanja hrvatskog naroda gdje su, protivno svim međunarodnim konvencijama, bez ikakvog suda i dokaza krivice, mučki ubijeni u Bleiburgu te po raznim jamama u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te križnom putu. Zato smo se i mi danas okupili na ovo naše stratište, poznato kao 'Burića štala', da odamo pijetet svojima milima i dragima i da ih se sjetimo u svojim molitvama. Vjerujem da između nas ovdje prisutnih nema onih koji nisu pogođeni ovom tragedijom i ne oplakuju svoga djeda, oca strica, ujaka ili starijeg brata. O ovom strašnom masakru nije se smjelo gotovo pola stoljeća govoriti, a kamoli javno obilježavati. Ako se i govorilo, to je bilo strogo u krugu obitelji, ali tiho i diskretno“, kazao je svećenik Marko dodajući da su osvjetljavanju ove tragedije najviše doprinijeli garevački, sada pokojni svećenici vlč. Vlado Jagustin i vlč. Anto Burić.
Potom je vlč. Marko citirao sljedeće zapisano sjećanje vlč. Ante Burića, koji je kao sedmogodišnji dječak doživio ovu tragediju: „U Burića štali je između 23. i 28. svibnja 1945. godine bilo zatočeno više od 500 osoba. Bilo ih je ne samo iz Garevca već i okolnih mjesta: Čardaka, Kornice, Živkova Polja, Kužnjaće, Babešnice, Gornjih i Donjih Kladara, Dobrinje, Oteže, Riječana, Vlaške Male itd. Među njima je bilo i 76 ranjenika i bolničara iz bolnice u Prudu. Otuda su njih više od 500 zatočenika partizani noću odvodili na obalu rijeke Bosne, u garevačku šumu Majdan i druga stratišta te ih tamo monstruozno masakrirali i poubijali. Od toga broja, partizani su u garevačkoj šumi Majdan ili kako je još zovu – Pašinac – na najbestijalniji način ubili 139 muškaraca. Iz Burića štale je stradao čak 251 Garevljanin“, podsjetio je vlč. Stanušić na svjedočenje svećenika Burića koji zapisa i da je ostalo mnogo siročadi bez očeva te da je uslijedilo nekoliko uzastopnih sušnih godina.
„Isus nam je zapovjedio da ljubimo svoga bližnjega pa čak i svoje neprijatelje. To nije preporuka, to je zapovijed. Tu su zapovijed žitelji Garevca, zajedno sa svima drugima iz okolnih mjesta, izvršili. Nisam čuo da je bilo osvete za učinjena zlodjela. I Bogu hvala da je tako. Stoga, danas mirne duše možemo izgovoriti zadnje riječi hrvatskog mučenika, blaženika vlč. Miroslava Bulešića, koga su partizani u Istri 1947. mučki ubili: 'Nek im oprost bude osveta!' Praštanje nije ljudska, već božanska kategorija. Praštanje je, 'kako god okrenemo', zapravo pravi i jedini put, jer oprostiti znači biti poput Isusa Krista na križu: 'Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!' Mržnja i osveta nisu od Boga, već od Zloga. Mržnja i osveta nalik su na grudu snijega koju bacimo niz padinu. I, što se dalje kotrlja, biva sve veća. Tako je i sa zlom. Jedno zlo rađa još veće zlo i tako se uvelike umnaža. Gledajući s druge strane, nemojmo misliti da su počinioci zlodjela bili sretni, zadovoljni, mirni ljudi. Kad-tad, savjest progovara, jer se ona ne da ušutkati. Ne daj Bože biti na njihovom mjestu jer, kako svjedoci rekoše, mnogi nisu mogli u miru ni umrijeti. Neka im dragi Bog sudi. On je jedini pravedni i nepristrani sudac. Kažu da je povijest učiteljica života. Međutim, povijest se neprestano ponavlja i kao da čovjek od nje ništa naučio nije. Takoreći, ne postoji minuta u ljudskoj povijesti u kojoj Kain nije podigao ruku na svoga brata Abela. Na žalost, tako je i danas“, kazao je svećenik Marko.
„Braćo i sestre, današnje okupljanje je prilika da se u svojim molitvama sjetimo svojih milih i dragih koji stradaše prije 79 godina. Kako nas Crkva uči, oni sebi ne mogu pomoći, ali im mi možemo pomoći svojim molitvama, a oni će, bez ikakve sumnje, uzvratiti nam i moliti za nas. Tako nas vjera uči i to je utješno: biti povezan sa svojim pokojnima u molitvi te živjeti u vjeri i nadi da ćemo i mi jednog dana biti skupa s njima u kraljevstvu nebeskom, u kojem neće biti ratova, suza i patnje. Vaš dolazak izdaleka velika je žrtva, ali je istovremeno odraz vaše vjere te nade da niste zaboravili svoj rodni kraj, svoju rodnu grudu. Stara narodna veli: 'Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše!' Stoga, ne bojmo se žrtve i odricanja, što češće dođimo i odmorimo svoje tijelo i dušu u kući gdje smo nikli, stasali, odrasli i najljepše svoje godine proveli“, poručio je na kraju propovijedi vlč. Stanušić.
Svi okupljeni su poslije Svete mise kod spomen križa izmolili opijelo za stradalnike Burića štale i za tisuće drugih stradalih tijekom Drugog svjetskog i nedavnog rata kao i za sve svoje pokojne. Župnik Tomić, zajedno s vlč. Stanušićem i vlč. Dragičevićem izmolio je opijelo kod masovne grobnice, a predstavnici vlasti i udruga položili su vijence.
Prije i poslije Mise nazočni su razgledali unutrašnjost spomen kapele s popisanim imenima koja su poznata i pojedinim fotografijama stradalih osoba o čemu se više može pronaći na mrežnoj stranici župe Garevac.
Hrvatski predstavnici raznih razina vlasti i udruga položili su vijence i zapalili svijeće kod Centralnog spomen obilježja poginulih i nestalih u nedavnom ratu 105. brigade HVO Modriča u Garevcu, a opijelo je izmolio župnik susjedne župe Čardak vlč. Ivan Dragičević. (kta)
Sarajevo, Sri, 31. Pro. 2025.
Plehan u Bosanskoj Posavini, Ned, 09. Ožu. 2025.
Sub, 22. Vel. 2025.
Sarajevo, Pon, 17. Vel. 2025.
Koraće u Bosanskoj Posavini, Sub, 15. Vel. 2025.
Slavonski Brod, Uto, 11. Vel. 2025.
Krašić, Pon, 10. Vel. 2025.
Mostar, Sub, 08. Vel. 2025.
Trogir, Čet, 13. Vel. 2025.
Colombo, Čet, 13. Vel. 2025.
Como, Čet, 13. Vel. 2025.
Čapljina, Čet, 13. Vel. 2025.