Misno slavlje na djevojačkom grobu u Pjevalovcu

Pred nekoliko stotina hodočasnika iz raznih mjesta Bosanske Posavine te susjedne Republike Hrvatske u subotu, 30. kolovoza, u selu Pjevalovac koje pripada župi sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu kod Dervente, slavljeno je misno slavlje na grobu nepoznate djevojke. Svetu misu u kapeli podignutoj i blagoslovljenoj 2012. godine, predvodio je domaći župnik vlč. Marko Slišković, a suslavili su mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječne nadbiskupije i povratnik u Bijelo Brdo, te fra Mirko Filipović, župnik u Žeravcu.

Tradicionalno se već godinama svake zadnje subote u kolovozu na tom mjestu okupljaju vjernici i slave svetu misu. Na početku homilije vlč. Slišković je naglasio kako je ta mlada djevojka umrla mučeničkom smrću jer nije pristala na zlo bojeći se Boga, te je bila spremna dati svoj život da sačuva svoju čast.

Govoreći o povijesti toga kraja naglasio je kako su kršćani tada teško živjeli ali su hrabro svjedočili svoju vjeru i bili spremni i život svoj dati za Krista. „U tome su im poseban primjer bili franjevci koji su pastoralno djelovali. Kršćanin je pozvan svjedočiti Boga u svom konkretnom životu. Naš život na ovoj zemlji mora biti sličan Kristovom životu, po ljubavi koju imamo jedni za druge, po praštanju. Da bi to mogli trebamo moliti, a tome nas poučavaju naši sveci. Danas smo došli ovdje moliti i Bogu zahvaliti tolike milost, zahvaliti mu što svoju vjeru smijemo javno svjedočiti. Pozvani smo u svijetu po načinu života biti prepoznatljivi. Molimo Gospodina da ostanemo njegovi…“, poručio je okupljenima vlč. Slišković.

Misno slavlje pjevanjem je animirala s. Gabrijela Tadić iz Dervente.

Nakon misnog slavlja hodočasnici su nastavili druženje uz zajednički ručak pod velikim šatorom.

Unatoč kiši koja je cijeloga dana padala, u znak zahvalnosti Gospodinu za uslišane molitve po zagovoru nepoznate djevojke, od Slavonskog Broda pješice su hodočastili Jozo i Tomislav Garić. Od župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću do curskog groba pješice su stigli Jozo Jelinić, Šandor Lipovac, Jozo Garić, Ljerka Krijan Guberac, Kristina Jelinić Radošević, Tomislav Garić, Damir Mrkić i Ivica Karamatić.

Djevojački grob

Inače, Djevojački ili curski grob nalazi se u selu Pjevalovac kod Dervente uz sami put koji vodi od Derventskog Luga kroz Kuljenovce i Pjevalovac do regionalnog puta uz rijeku Savu, a na imanju je hrvatske povratnice Marice Sirovine, uz samu njezinu, u ratu porušenu pa obnovljenu kuću. Njezina majka prenijela joj je legendu o tome grobu, a ona ju je čula od svojih novih ukućana, oni pak od predaka i tako s koljena na koljeno. Taj kultni grob je fenomen koji nadživljava vrijeme i sve nepogode i u svojoj dugotrajnosti stalno se obnavlja. Vrijeme nastanka te legende i vrijeme događaja nepoznato je, kao što su anonimni i akteri priče, ali priča je poznata i na nekim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini, barem u svojim bitnim elementima: djevojka koja smrću brani svoju čast i zbog toga postaje predmet poštovanja, štovanja pa i čudesnih djela. Ona se prenosi s koljena na koljeno. Tako se priča da je ta djevojka čuvala blago na toj brdovitoj pjevalovačkoj kosi kada su putem, koji se danas ne koristi, ali mu je stara trasa sačuvana, naišli turski vojnici. Vidjevši je onako lijepu, a samu, uhvatili su je i pokušali joj nasilu oduzeti čast. Ona se tako silovito opirala da su je, bijesni, odlučili ubiti. Odsjekli su joj glavu, a glava se otkotrljala niz brdo i na mjestu gdje se zaustavila progovorila je: Onaj tko posjeti moj grob u mladu nedjelju prije izlaska sunca ozdravit će od glavobolje ako je ima. Tu je pokopano i djevojčino tijelo i od tad se grob čuva i štuje i na njemu se čudesa događaju. Vjernici, uglavnom katolici, često su dolazili na mjesto groba, ali pojedinačno i privatno. Po zagovoru te djevojke događala su se mnoga čudesna ozdravljenja napose od glavobolje i glas o tome stalno je bio živ.

Kapelicu nad grobom te nepoznate djevojke, koji je do tada bio obilježen samo križem, podigao je mons. Stjepan Zeba, župnik u Krasnom, inače sin te župe. Kako je i sam često imao teške migrene molio je na grobu te djevojke i ozdravio, a u zahvalu za ozdravljenje sagradio je kapelicu koja je blagoslovljena 2012. Kapelica je otvorenog tipa kako bi ljudi u svako vrijeme slobodno mogli ući u prostor. Grob je ukomponiran u pod kapelice iza oltara i prekriven staklom, a na stražnjem zidu postavljena je slika-reljef koji prikazuje djevojku i napadače. Kapelica je svečano otvorena svake godine posljednje nedjelje mjeseca kolovoza i taj termin je prihvaćen kao budući dan godišnjeg okupljanja i misnog slavlja na grobu nepoznate djevojke. (kta/b.l.)