Misijski dan u župi sv. Petra apostola u Zaprešiću

Župu sv. Petra apostola u Zaprešiću, posjetili su u nedjelju, 31. kolovoza 2025. misionarka redovnica Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice s. Ivančica Fulir i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji preč. Matija Pavlaković.

Svetu misu tom prigodom predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa na Šalati uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Dražena Karačića.

„Od srca pozdravljam i zahvaljujem župniku, velečasnom Draženu Karačiću što mi je omogućio da danas budem hodočasnik u ovu dragu mi župnu zajednicu u svojstvu ravnatelja Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji u okviru današnje nedjelje i što sa svima vama mogu pozdraviti ovdje prisutnu sestru misionarku Ivančiću Fulir, trenutno jedinu misionarku iz Zagrebačke nadbiskupije, redovnicu Družbe Marijinih sestara, koja djeluje u afričkoj državi Benin, a koja će nam na koncu ove svete mise posvjedočiti o svom životu i radu u misijama. Vaša prisutnost, draga sestro, zajedno sa ovdje prisutnom vjernicima ove župne zajednice, u okviru slavlja XXII. nedjelje u nizu crkvene godine, snažno uprisutnjuje otajstvo Crkve, njenu ljepotu djelotvorne ljubavi širom svijeta“, rekao je preč. Matija na početku misnog slavlja.

Preč. Pavlaković tumačeći nedjeljno Evanđelje (Lk 14,1.7-14), podsjetio je kao evanđeoski odlomak govori o poniznosti koje u naše vrijeme nije u modi, ali je na cijeni. Istaknuo je kako naše djelovanje, pa i naš život, često su nesvjesni. „Najbolja priprava za evanđelje je svjestan život. A to nije lako. Ustvari to je jako bolno. Postati svjestan da sam prazan, da se osjećam nevažno, da nisam nitko bitan, da svijet bez mene može. Postati svjestan zašto sam stalno vrlo aktivan, zašto imam potrebu stalno biti među ljudima. Zašto se bojim tišine pa oko mene stalno mora biti upaljen radio, TV; ako postanem svjestan da se bojim biti sam, ako se suočim sa svojim slabostima, tek tada mogu zavapiti: Bože, trebam te! Bože spasi me! Bože, cijeli život pokušavam spasiti sam sebe, ali sada vidim da ne ide!“, naglasio je preč. Matija.

Protumačivši drugi dio evanđelja osvijestio je važnost besplatnosti. „Svijest da se ono najvažnije u životu ne može ni kupiti, niti zaslužiti. Besplatnost i darovanost. Nezaslužen dar“, poručio je propovjednik.

U svojim završnim riječima svoju propovijed preč. Matija usmjerio je prema važnosti misijskog poslanja Crkve. „Naši misionari, od kojih su i neki danas tu među nama, svojim životom svjedoče da Isus i danas uskrisava mrtve odnose među ljudima, čini obraćenja i privodi nove duše k sebi. Čini mi se da vrlo često zaboravljamo kako smo upravo mi pozvani pomoći Gospodinu spašavati svijet. To je, dragi vjernici, uzvišena zadaća svakog kršćanskog srca koje prepoznaje Boga u sebi. Sa svojim spasiteljskim rukama Isus je zagrlio čitavu kuglu zemaljsku i sve nas međusobno povezao svojom riječju i krvlju sa svoga križa. Naša je, stoga, dužnost da učinimo sve kako bi tijelo Crkve bilo sveto i zdravo, jer kršćanstvo nije nešto dogotovljeno, dovršeno… kršćanstvo je nešto što nastaje i raste!“, zaključio je preč. Pavlaković.

Na kraju euharistijskog slavlja predstavljajući svoje misionarsko djelovanje, s. Ivančica Fulir govorila je o svom misijskom hodu prvo kao misionarka tri godine u Ukrajini, a sada u zapadnoj Africi u državi Benin gdje živi i radi pet godina. Govoreći o svojim sestrama Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice i njihovom misijskom radu kroz gotovo četiri desetljeća često u vrlo teškim uvjetima naglasila je kako su uspjele izgraditi dva dječja sirotišta za djecu, dvije ambulante, a treća je u izgradnji.

Govoreći o djeci za koju s. Ivančica i njezine sestre brinu opisala je teške životne neprilike zbog kojih djeca iz cijelog Benina najčešće završe u njihovom u sirotištu. Istaknula je nebrigu vlastitih roditelja, zatim prodaju djece od strane roditelja u susjednu zemlju Nigeriju do velikog siromaštva i raznih bolesti od koji veliku smrtnost i ugrozu čini malarija zbog nedostatka lijekova. U svom misijskom poslanju rekla je kao sestre rado sudjeluju u različitim projektima vezano za prehranu. Ispričala je nekoliko zanimljivih i poučnih anegdota gdje se djeca Benina razvesele i jednom jajetu mjesečno.

Na kraju je s. Ivančica Fulir zahvalila okupljenim vjernicima što čine za sve misionare i što će činiti preporučujući djecu u sirotištima i sestre misionarke u njihove molitve. (kta/i.n.)