Misa zadušnica i sprovod fra Ilije Kovačevića

Svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ilija Kovačević, koji je okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo u 70. godini života, 51. godini redovništva i 44. godini svećeništva u nedjelju 14. lipnja u franjevačkom samostanu sv. Ante u Đakovici (Kosovo), pokopan je u četvrtak 18. lipnja na fratarskom groblju na Plehanu u Bosanskoj Posavini.

Misu zadušnicu uz lijes pokojnika u župnoj crkvi sv. Marka Evanđeliste predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uz kojega su koncelebrirali: nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH mons. Luka Tunjić, izaslanik nadbiskupa metropolita vrhbosanskog mons. Tome Vukšića; plehanski gvardijan i župnik fra Ivan Nujić; gvardijan u Đakovici fra Aleksandar Tanushi te još šezdesetak svećenika.

Osvjetljujući život i djelo pokojnika, provincijal Dadić je naglasio kako je fra Ilija čitav svoj život „pretočio u čistu i nesebičnu ljubav“.

„Kada bismo u nekoliko riječi morali sažeti fra Ilijino zemaljsko poslanje onda bi to bila rečenica: gdje god je bio, posve je davao sebe. Nije znao živjeti napola, nije znao kalkulirati sa svojim snagama, vremenom, niti svojim zdravljem. U svaku župu, svaki samostan, među ljudima kojima je bio poslan, ulazio je cijelim svojim bićem, s onim prepoznatljivim franjevačkim mirom, ali s neizmjernim žarom u srcu. Taj žar izvirao je iz trostruke, duboke i neraskidive ljubavi koja je obilježila i usmjerila njegov svećenički i redovnički hod. To je ljubav prema hrvatskom katoličkom narodu i rodnom Plehanu, ljubav prema Kosovu i albanskom narodu među kojima je proveo većinu svog svećeničkog života, te ljubav prema vlastitoj provinciji Bosni Srebrenoj“, rekao je provincijal Dadić.

Dodao je kako je to oporuka svima koji iza njega ostaju – da ljube svoju zajednicu, svoj narod i svoje poslanje onako kako ga je on ljubio – do kraja, bez ostatka. Iskazao je sućut svima koji su rodbinski i prijateljski vezani za pokojnika kao i svim franjevcima Bosne Srebrene, a osobito braći samostana u Đakovici i braći samostanskog područja Plehan.

Izraze sućuti uputio je potom mons. Luka Tunjić, istaknuvši kako je fra Ilija svojim životom na najizvrsniji način doista Boga proslavio na zemlji te mnoge ljude priveo k Bogu i spasenju.

Fra Aleksandar Tanushi održao je emotivan oproštajni govor, zahvalivši Bogu što je pok. fra Ilija 36 od ukupno 44 godine svog svećeničkog života proveo služeći albanskom narodu.

Sažalnicu fra Lovre Gavrana, koji je s pokojnikom dugi niz godina služio na Kosovu i u Albaniji, pročitao je gvardijan u Livnu fra Marko Ešegović.

Sažalnicu su poslale i redovnice Crnogorske provincije franjevki Bezgrješnog Začeća te redovnice Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova.

Život i djelo pok. fra Ilije ocrtao je plehanski župnik i gvardijan fra Ivan Nujić koji je posebno zahvalio bolničkom osoblju i redovnicama sv. Križa u Đakovici te braći samostana u Đakovici koji su njegovali i brinuli se za fra Iliju.

„Prije svega, fra Ilija je bio zaista rijetko dobar čovjek, franjevački jednostavan, uslužan i strpljiv. Ukras njegove duše bila je nesvakidašnja blagost. Bio je potpuno bezazlen i bezopasan, ljude pamtio samo po dobrim osobinama, duhovitim i vedrim stvarima.

O tuđim manama nije govorio, a kamoli ih isticao, čak ni onda kada je bio žrtvom nepravde. Strpljenja je imao na pretek te ga se njegovi kolege i fratri s kojima je živio ne mogu sjetiti da se ikada ljutio, pa čak ni ton povisivao. Uvijek je bio raspoloživ. Ništa mu nije bilo teško i sve je stizao. Strpljiv, neumoran, dosljedan u poštovanju prema običnim, malim ljudima, napose djeci“, rekao je gvardijan fra Ivan, ustvrdivši da je fra Ilija volio svoj plehanski zavičaj i puk kao i da su njegovu ljubav osobito osjetili vjernici albanskog naroda kojima je najduže služio.

„To je bila njegova velika ljubav – albanski narod, njegova velika obitelj, kuća, njegova Njiva Gospodnja. Orao je fra Ilija tvrdu kosovsku i albansku brazdu strpljivo, uporno i radosno. Dao Bog po svome milosrđu da plodovi njegova neumornog rada budu izvorom novih blagoslova za mjesnu Crkvu na Kosovu i Albaniji te da se Crkva u Hrvata i Crkva na Kosovu još tješnje povežu“, zaključio je gvardijan fra Ivan.

Uz nazočnost rodbine i brojnih vjernika, među kojima je bio i znatan broj redovnica iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske te iz Đakovice, pok. fra Ilija je poslije mise ukopan na fratarskom groblju uz sprovodne obrede koje je predvodio provincijal Dadić.

Misom zadušnicom ispratili su ga ranije, u utorak 16. lipnja, njegovi župljani u Đakovici.

Fra Ilija Kovačević rođen je 3. ožujka 1957. u Kovačevcima, župa Plehan, od oca Ante i majke Anđe r. Matković. Osnovnu školu završio je Bunaru od 1963. do 1971. Srednju školu pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom u periodu od 1971. do 1975., a teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1975. do 1982.

Franjevački habit obukao je 15. srpnja 1975. i stupio u godinu novicijata u franjevačkom samostanu u Visokom. Iduće godine 10. srpnja 1976. u franjevačkom svetištu na La Verni položio je prve redovničke zavjete, a u ruke provincijala fra Alojzija Ištuka dao je svečane zavjete 26. travnja 1981. u samostanu sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Red đakonata primio je 5. srpnja 1981. u Sarajevu, a sveti red svećeništva po rukama nadbiskupa mons. Marka Jozinovića 29. lipnja 1982. u Sarajevu.

Nakon svećeničkog ređenja fra Ilija je u svojoj redovničkoj zajednici i mjesnoj Crkvi obavljao sljedeće službe: župni vikar u župi Đakovica na Kosovu od 1982. do 1988.; župni vikar u Gornjoj Dubici od 1988. do 1989.; župni vikar u Đakovici od 1989. do 1991.; gvardijan i župnik u samostanu i župi Đakovica od 1991. do 1997.; župni vikar u Đakovici od 1997. do 2009.; samostanski i župni vikar i ekonom u samostanu i župi Plehan od 2009. do 2012.; gvardijan i župnik u samostanu i župi Plehan od 2012. do 2016.; župni vikar u župi Lezhë u Albaniji od 2016. do 2018.; I. meštar novaka u novicijatu Albanske franjevačke provincije i samostanski vikar u samostanu Gjuhadol u Albaniji od 2018. do 2021.; samostanski vikar u svetištu sv. Ante u Laçu u Albaniji od 2021. do 2022.; župni vikar u župi Đakovica od 2022. sve do svoje smrti. (kta/b.l.)