MISA NA GROBU FRA STJEPANA BAREŠIĆA

U subotu, 21. srpnja u selu Donja Vast koje pripada župi Uzdol slavljena je Sveta misa na grobu fra Stjepana Barešića. Bilo je to četrnaesto hodočašće na grob toga od partizana mučenog i ubijenog svećenika. Misu je predvodio vlč. fra Branko Malekinušić, župni vikar župe Uskoplje, a u koncelebraciji su bili još sedmorica svećenika: uzdolski župnik don Miljenko Džalto, podhumski vlč. fra Darko Drljo, gračački vlč. fra Mato Topić, pastoralni suradnik u župi Prozor don Josip Jelić - Lav, čuvar olovskog svetišta vlč. fra Gabrijel Tomić, te dva domaća sina mr. don Željko Marić i don Pavo Crnjac. Kao i svake godine, došli su i mnogi hodočasnici, a većina njih pješice iz župa Uzdol i Prozor. Obilazeći grob fra Stjepana na koljenima hodočasnici su pokazali svoju vjeru u njegov zagovor kod Boga. Fra Stjepanu su hodočastili i četvorica bogoslova: vrhbosanski kandidati Ivan Karača, Ljubo Zelenika i Branko Jurić, te isusovac p. Pero Vladić.

Fra Branko je u propovijedi istaknuo: »Evo nas ovdje gdje se pitamo je li moguće da čovjek u ovakvoj lijepoj, od Boga stvorenoj, prirodi može učiniti nešto što nije lijepo, plemenito, dobro. Nažalost, odgovaramo sebi i onima koji će nas upitati gdje ste to vi bili danas: Bili smo tamo gdje je čovjek ubio život, gdje je čovjek ili zajednica istomišljenika, misleći živjeti bez Boga i ljudi koji vjeruju u Boga, zapravo ubili sebe, a ne nevinog čovjeka koji je volio Boga, svoj narod i ovu od Boga stvorenu prirodu«. Osvrćući se na evanđelje o Isusovu navještaju blaženstava propovjednik je rekao da su ona neshvatljiva za ljude koji ne vjeruju u Boga, te dodao: »Vjerujem da je veliku plaću dobio naš mučenik, ako Bog da blaženik i svetac fra Stjepan Barešić. Zapravo, mi vjerujemo da on to i jest, kao i mnogi naši djedovi i pradjedovi, očevi i majke, braća i sestre, mnoge naše Dive Grabovčeve, koji su mučeničkom krvlju svjedočili za svoju vjeru i svoj hrvatski narod širom Rame, a i šire, ne samo nekad davno, nego i nedavno«.

Fra Stjepan Barešić rođen je 23. siječnja 1882. u Podhumu, u Neretvici. Kršteno ime je Ivan, a prigodom prvih redovničkih zavjeta uzima ime Stjepan. Pučku školu završio je u Kreševu, a potom pohađa gimnaziju u Visokom. Daljnu formaciju, kao bogoslov nastavio je u Livnu, a novicijat je proveo u samostanu Fojnica gdje stupa u franjevački red 12. kolovoza 1901. Svečane zavjete položio je 2. rujna 1905., iste godine na blagdan rođenja BDM primio je subđakonat u Kotor Varošu. Već sljedeće nedjelje zaređen je za đakona u Sokolini, a drugu nedjelju nakon Male Gospe zaređen je za svećenika na Petrićevcu. Mladu misu je imao u rodnom Podhumu 24. rujna 1905. Župničku službu vršio je u Stratinskoj i Podhumu, a kao samostanski vikar djelovao je u Kreševu i Fojnici. Ovozemaljski život završio je mučeničkom smrću, najvjerojatnije 3. veljače 1944. Svojim životom posvjedočio je vjeru, a svojom smrću je pokazao kome pripada. Fra Stjepana, župnika u Podhumu, uhitili su partizani koncem siječnja 1944. Najprije je odveden u župni ured na Solakovoj Kuli gdje su se partizani smjestili, a potom ga odvode u selo Kute gdje je bilo smješteno zapovjedništvo ramskog partizanskog odreda. Optužen je kako surađuje s ustašama na Ostrošcu i osuđen je na smrt strijeljanjem. Iz Kuta je odveden u selo Čorbadžići, gdje je bila smještena jedna partizanska četa. Tu je ispitivan i mučen, te ubijen na livadi Luka nedaleko od sela. Mrtvo tijelo ostalo je na livadi, tako su psi i divlje zvijeri raznosili dijelove tijela naokolo. Nakon nekoliko dana Iva Crnjac iz Donje Vasti išla je prema mlinu i našla redovnički pojas. Nekoliko dana poslije istim putem je išao i Stipo Raič te vidio kako psi razvlače dijelove svećenikova tijela. Ovo je priopćio Ivi Zeleniki koji je nakon toga u noći pokupio svećenikove kosti i pokopao ih u šumi nedaleko od svoje kuće. Sa svećenikovim kostima nije bila glava, poslije ju je pronašao Mato Ćapin u blizini katoličkog groblja, gdje ju je i pokopao pored drvenog križa. Danas nema navedenog križa pa se ne zna gdje je pokopana svećenikova glava. O ovome događaju se nije smjelo ništa govoriti, a neki katolici su u tajnosti išli na svećenikov grob. Obitelj Zelenika je sačuvala dio franjevačkog habita koji se danas čuva kao relikvija u župnom uredu na Uzdolu. Poslije je imanje na kojem je bio svećenikov grob kupio Ivo Križanac koji je prodajući voće u Mostaru saznao kako je ubijeni svećenik fra Stjepan Barišić iz Podhuma. Zajedno s Mijom Marićem podigao je kameni križ i tako obilježio svećenikov grob. Zbog tajnosti, grob je većini župljana i narodu bio nepoznat. Bio je samo označen kamenim križem. 1999. godine na incijativu župnika don Miljenka Džalte pokrenuta je akcija čišćenja groba i uređivanje njegove okoline. Župljani su otkopali grob u kojem su pronašli kosti bez glave. Grob je obnovljen i tom prilikom je slavljena Sveta misa. Donesena je odluka da će svake treće nedjelje u srpnju na grobu biti zavjetna Misa. Odluka je provedena i svake godine na grob dolazi sve više hodočasnika, obavljaju svoje zavjete, imaju priliku za svetu ispovijed i slavi se Sveta misa. Grob je 2004. naknadno uređivan, podignut je spomenik i napravljen je kameni oltar. Tako je svećenikov grob u mjestu Purćevina kod Donje Vasti postao poznato hodočasničko mjesto vjernika ramskog dekanata, ali i vjernika iz drugih krajeva BiH i šire. (kta/b.j.)

foto