KATOLIČKI TJEDNIK I SARAJEVSKI NOVI LIST O DRINSKIM MUČENICAMA

Pisani izvještaji iz neposredne vremenske blizine mučeništva pet sestara Kćeri Božje ljubavi poznatih kao Drinske mučenice uvelike osvjetljuju njihove likove.

Tako Katolički tjednik od 12. srpnja 1942., sedam mjeseci nakon mučeništva, piše o krjepostima svih pet sestara s Pala: „Na Kalovitim Brdima, nešto iznad ceste Višegrad – Sarajevo, proviruje iz jelove šume lijepi, mali u švicarskom stilu sagrađeni samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi koji je bio oporavilište slabih i nemoćnih časnih sestara. Ali i mnogi drugi bolesnici kojima su liječnici preporučili gorski zrak, našli su stan, hranu i potrebnu njegu u tom kršćanskom hospicu. No znamo da bolesnici, odnosno samostanski gosti, nisu našli samo dobru njegu, nego i pravu kršćansku ljubav i susretljivost, što može svaki, tko je samo jednom zavirio u njega, posvjedočiti. Svojim susjedima koji su bili isključivo samo pravoslavni, bile su sestre samo prijatelji i dobročinitelji. Sve sestre bez razlike bile su ne samo uzor-redovnice, nego i marne pčelice svoje male ekonomije, bile su dobre, čedne, jednostavne i ljubezne“, stoji u spomenutom broju Katoličkog tjednika.

Sarajevski novi list od 15. srpnja 1942. piše: „Na divlji i okrutan način u prosincu prošle godine planuo je jednoga dana u Palama samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, zajedno s lijepom malom kapelicom. (…) Smetao im je onaj tih sestarski kutić iz kojega je od prvoga dana osnutka samostana strujala ljubav prema Bogu i bližnjemu. Ovaj ženski redovnički dom nije služio samo sestrama, nego i sirotinji bez razlike vjere i narodnosti. Bog zna, koliko su puta one u svom kršćanskom milosrđu otrle suze nevoljnima, nahranile ga ili mu na koji drugi način pomogle. To znadu Pale. To znade Sarajevo. To znade svatko, tko je imao prilike pokucati na vrata njihova samostana“, stoji u Sarajevskom novom listu. (kta/s.s.).