Kardinal Parolin: Pravo na vjersku slobodu je bitan, ali krhak stup

Vatikanski državni tajnik je održao izlaganje na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum povodom predstavljanja ovogodišnjeg Izvještaja o vjerskoj slobodi u svijetu, koji je objavila zaklada Pomoć Crkvi u nevolji, piše Vatican News.

Pravo na vjersku slobodu je bitan stup koji omogućuje svakoj osobi da traga za istinom i gradi pravedno društvo. To je pravo koje mora biti priznato u pravnom i institucionalnom životu svakog naroda, a njegova zaštita mora se živjeti i promicati u svakodnevnom životu pojedinaca i zajednica. Bez te slobode, etička se struktura društva neizbježno urušava, što dovodi do razdoblja podložnosti i sukoba. Stoga se zaštita i jamstvo vjerske slobode ne tiču samo vjernika ili Crkve, nego nadilaze te granice te obuhvaćaju cijelo društvo i međunarodne javne institucije. To je znak civilizacije, kamen temeljac u izgradnji suvremenih ljudskih prava. Državni tajnik kardinal Pietro Parolin više se puta osvrnuo na te teme u govoru kojim je danas, 21. listopada, na Papinskom patrističkom institutu Augustinianum, otvorio predstavljanje Izvještaja o vjerskoj slobodi u svijetu za 2025. godinu, koji je objavila Papinska zaklada Pomoć Crkvi u nevolji.

Taj dokument donosi sveobuhvatnu analizu globalnih dinamika i otkriva zabrinjavajuću stvarnost: vjerska sloboda ozbiljno je ograničena u 62 zemlje od ukupno 196, što pogađa oko pet milijardi i četiri stotine milijuna ljudi. Drugim riječima, gotovo dvije trećine svjetskog stanovništva živi u državama u kojima dolazi do ozbiljnih kršenja vjerske slobode – upozorio je kardinal Parolin te istaknuo da je ovogodišnje izdanje izvještaja, koji slavi svoju 25. obljetnicu, najopsežnije od njegova početka, što ukazuje na to da se kršenja iz godine u godinu povećavaju.

U izlaganju na engleskom jeziku naslovljenom "25 Years of ACN Religious Freedom Report: Why Religious Freedom Matters Globally" – vatikanski državni tajnik je citirao dva temeljna izvora kako bi objasnio važnost vjerske slobode na globalnoj razini: koncilsku deklaraciju "Dignitatis humanae", o pravu ljudske osobe i zajednica na društvenu i građansku slobodu u vjerskim pitanjima, te članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima, prema kojem svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijest ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima. Podsjetivši na 60. obljetnicu deklaracije "Dignitatis humanae" (koja će se obilježiti 7. prosinca ove godine), kardinal ju je opisao kao značajnu prekretnicu u promicanju vjerske slobode kao temeljne dimenzije ljudskog postojanja.

Kardinal se zatim osvrnuo na različite aspekte sadržane u izvještaju, poput ograničenja vjerske slobode, edukacije za ispravno korištenje slobode te slobode čina vjere. Primijetio je također da je od Koncila Crkva pozvana prigrliti vjersku slobodu, nikada ne kompromitirajući istinu. U tom je kontekstu u cijelosti citirao odlomak iz govora pape Pavla VI. od 28. lipnja 1965. upućenog skupinama hodočasnika, u kojem je najavio dragocjena učenja koja će kasnije proizaći iz zasjedanja Ekumenskog sabora: „Krist poziva k sebi, poziva na vjeru, stvara moralnu obvezu za one do kojih dopire njegov poziv, spasonosnu obvezu; ali ne prisiljava, ne oduzima čovjekovu fizičku slobodu, jer čovjek sam mora svjesno odlučiti o svojoj sudbini i o svome odnosu prema Bogu. Tako ćete čuti kako je veliki dio tog temeljnog nauka sažet u dvije poznate maksime: u pogledu vjere - nitko ne smije biti spriječen, nitko prisiljen! Nemo impediatur! Nemo cogatur! Taj se nauk nadopunjuje spoznajom Kristove riječi o kojoj govorimo: postoji božanski poziv, postoji univerzalni poziv na spasenje koje donosi Krist, postoji dužnost učenja i poučavanja drugih, postoji zapovijed da se poučava i da budemo poučeni, postoji - pred vjerskim pitanjem - velika odgovornost, ali na koju se može i mora odgovoriti samo na jedan način: slobodno, odnosno iz ljubavi i s ljubavlju, a ne prisilom. Kršćanstvo je ljubav.“

Vjerska sloboda, kao i svaka druga sloboda, ima svoja praktična ograničenja koja se moraju prepoznati kroz političku razboritost. Ponovno citirajući koncilsku deklaraciju, državni tajnik ih je istaknuo nekoliko: zaštititi prava građana i time osigurati da prakticiranje vjere jedne skupine ne narušava slobode drugih; promicati javni mir jer istinski se sklad ne rađa iz uniformnosti, nego iz uređenog oblika slobode, u kojem ljudi žive zajedno u međusobnom poštovanju, pravednosti i dobroj volji; te podržavati javni moral s obzirom na to da društvo zahtijeva pažljivu zaštitu od praksi koje bi mogle potkopati etičke temelje, poput poticanja na nasilje ili iskorištavanja koje se skriva pod krinkom vjerskog izražavanja. "Dignitatis humanae" govori o slobodi koja je prožeta odgovornošću te potiče društva na gradnju mostova, a ne zidova, u potrazi za istinom.

Međutim, ostvarenje te slobode koja je Božji dar i koja je duboko ukorijenjena u samu narav čovjeka, ne bi smjelo biti spriječeno preprekama osobne, društvene ili državne naravi, jer se mora priznati i poštovati urođena ljudska želja za traženjem konačnog smisla i transcendencije. Kao posljedica toga, muškarci i žene na svakom mjestu zaslužuju slobodu od bilo kakvog oblika prisile u vjerskim pitanjima, bilo da se radi o suptilnim društvenim pritiscima ili jasnim državnim obvezama, a dužnost vlada i zajednica jest da nikoga ne prisiljavaju da djeluje protiv vlastitih najdubljih uvjerenja ili da mu onemogućuju njihovo autentično prakticiranje. Na kolektivnoj razini takvo jamstvo omogućuje da zajednice osoba različitih vjera mogu živjeti zajedno, doprinositi društvu i sudjelovati u konstruktivnom dijalogu bez straha od progona - istaknuo je kardinal Parolin, koji se u svom izlaganju osvrnuo i na govor pape Lava XIV. od 10. listopada ove godine, koji je održao primivši u audijenciju izaslanstvo zaklade "Pomoć Crkvi u nevolji".

Članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima (10. prosinca 1948.) jest sekularna protuteža dokumentu "Dignitatis humanae". Prema riječima kardinala Parolina, taj je članak bio temeljno načelo međunarodnog sustava ljudskih prava jer je predstavljao zajedničko odbacivanje totalitarnih ideologija koje su dovele do Holokausta i mnogih drugih zločina, u kojima je svetost osobnih uvjerenja bila sustavno izbrisana. To je savez nepokolebljive hrabrosti koji potvrđuje da vjera nadilazi prolazne granice osobne introspekcije te postaje skladna simfonija zajedničkog izražavanja - utjelovljena, prenošena i preobražena bez prisile ili straha. Taj članak ističe urođeno dostojanstvo i autonomiju ljudskog duha te potvrđuje da vjerska sloboda nije sporedna povlastica, nego neotuđivo pravo, nužno za potpuno ostvarenje ljudskog potencijala. Nažalost, to se pravo danas sustavno krši u mnogim dijelovima svijeta – zaključio je državni tajnik. (kta/rv)