Kanada: Broj ubojstava na zahtjev naglo porastao od 2016. godine

U Kanadi je takozvana "medicinska pomoć pri umiranju" (MAiD) naglo porasla od svoje legalizacije 2016. Prema službenim vladinim podacima 16.499 ljudi usmrćeno je ubojstvom na zahtjev u 2024. godini što čini oko pet posto svih smrtnih slučajeva u toj zemlji. Taj broj već sada je veći od broja smrtnih slučajeva od Alzheimerove bolesti i dijabetesa zajedno, prema sažetom izvješću bečkog Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku (IMABE), prenosi Kathpress.

Ukupno je oko 76.500 ljudi umrlo na ovaj način otkako je MAiD uveden prije devet godina. Samo oko 0,1 posto slučajeva bilo je potpomognuto samoubojstvo, a većina su bila aktivna ubojstva na zahtjev.

MAiD je 2016. godine, na svom samom početku, bio ograničen na osobe čija je smrt bila izvijesna ("Track 1"). Međutim, s izmjenom Zakona C-7 iz 2021. godine opseg primjene je proširen. Od tada osobe s invaliditetom ili kroničnim bolestima također mogu podnijeti zahtjev za ubojstvo na zahtjev čak i ako ne postoji dijagnoza koja upozorava na skraćenje životnog vijeka podnositelja zahtjeva ("Track 2").

No, planirano je i daljnje proširenje: od 2027. godine primat će se u program MAiD i osobe isključivo s mentalnim oboljenjima. Osim toga, stručnjaci i pojedine kanadske provincije raspravljaju i o uključivanju maloljetnika i teško bolesne dojenčadi.

To proširenje zakona MAiD prati sve veće društveno odobravanje. U Kanadi se sada održavaju profesionalno organizirane MAiD konferencije uz komercijalne ponude poput aplikacija za planiranje ceremonija umiranja. Američki autor Wesley Smith primjećuje da se ubijanje na zahtjev sve više shvaća kao instrument "minimizacije štete". Istraživanja iz 2023. pokazuju da 27 posto Kanađana smatra taj postupak prihvatljivom zbog siromaštva, a 28 posto zbog beskućništva.

Međunarodna kritika takvog zakonskog okvira dolazi, između ostalih, i iz Ujedinjenih naroda. U travnju 2025. godine Odbor za prava osoba s invaliditetom pri UN-ovoj Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom pozvao je na ukidanje reforme C-7 i uvođenje neovisnog mehanizma nadzora. Širenje MAiD-a temelji se na "negativnim, ableističkim idejama" o vrijednosti života s invaliditetom. Odbor je posebno kritičan prema činjenici da su žene s invaliditetom nerazmjerno više zastupljene u slučajevima MAiD-a. Kanadska ministrica za inkluziju Carla Qualtrough objasnila je u tom kontekstu da je u nekim slučajevima "lakše dobiti odobrenje za medicinski potpomognuto ubojstvo nego prikladna invalidska kolica".

Službeni podaci kanadskog zdravstvenog sustava također pokazuju da su društveni čimbenici glavni pokretači te dinamike. Kandidati iz "Track 2" nerazmjerno su često siromašni, društveno izolirani, žene ili osobe s invaliditetom. Gotovo 50 posto slučajeva navodno je povezano s usamljenošću i izolacijom. Mnogi od pogođenih izjavili su da su se osjećali kao teret drugima. Pojedinačna izvješća medicinskih stručnjaka sugeriraju da su siromaštvo, nedostatak skrbi ili nedostatak mogućnosti liječenja također igrali ulogu u odluci o MAiD-u.

Nekoliko novinarskih istraga dokumentiralo je pojedinačne slučajeve u kojima medicinska skrb nije bila dostupna ili je bila nedostatna, dok je zahtjev za ubojstvo bio odobren. To uključuje izvještaje o pacijenatima s izlječivim bolestima koji su podnijeli zahtjev za MAiD zbog dugih čekanja ili nedostatka specijalista. U barem jednom slučaju MAiD je izvršen dok nužne medicinske intervencije nisu bile dostupne.

Pravni stručnjaci također kritiziraju deficite u kontroli. Prema analizama Instituta Macdonald Laurier između 2018. i 2024. godine zabilježeno je 428 kršenja zakona u vezi s MAiD-om bez ikakvih kaznenih posljedica. Slučajevi se uglavnom provjeravaju nakon provedenog ubojstva na zahtjev. Ne postoji neovisni sustav kontrole ili pritužbi s mogućnošću intervencije prije nego što se postupak provede.

Institut za medicinsku antropologiju i bioetiku (IMABE) iz Beča kritizira ovaj razvoj. Naglasak na slobodi izbora prikriva strukturne nedostatke u skrbi, socijalnoj podršci i zdravstvenoj skrbi. U uvjetima nedostatka alternativa, ne može se govoriti o stvarnom samoodređenju. Osim toga, Institut se poziva na ekonomske poticaje: parlamentarna proračunska služba Kanade procijenila je moguće godišnje uštede kroz MAiD na oko 150 milijuna kanadskih dolara. Iz perspektive IMABE instituta, to stvara sustavni pritisak: "U vremenima ograničenih proračuna i preopterećenih zdravstvenih sustava to stvara opasni vrtlog u kojem eutanazija postaje učinkovito rješenje. Događaji u Kanadi pokazuju koliko se zaštitni mehanizmi brzo raspadaju u takvim uvjetima."

(kta)