Josef Grünwidl postaje bečki nadbiskup

Josef Grünwidl postaje novi nadbiskup Beča. Austrijska tiskovna agencija (APA), pozivajući se na Vladine izvore, prethodno je izvijestila da će izvanredna rezolucija biti usvojena u Vijeću ministara u četvrtak 16. listopada. Prema informacijama agencije „Presse“, Grünwidl je imenovan novim nadbiskupom. Prema pisanju Todaya, Papinu je odluku Ministarstvu vanjskih poslova osobno dostavio apostolski nuncij u Austriji nadbiskup Pedro Lopez Quintana.

Grünwidl privremeno upravlja Bečkom nadbiskupijom od 22. siječnja. Istoga je dana papa Franjo prihvatio zahtjev kardinala Christopha Schönborna za ostavkom povezanom s godinama, točno na dan njegova 80. rođendana. Ujedno je Grünwidla Papa imenovao apostolskim administratorom, tj. privremenim upraviteljem Nadbiskupije. Josef Grünwidl godinama je bio tajnik kardinala Christopha Schönborna. Kasnije ga je imenovao biskupskim vikarom, a zatim ga u Vatikanu preporučio za apostolskoga upravitelja.

Grünwidl je rođen 31. siječnja 1963. godine u Hollabrunnu, a odrastao je u obližnjemu Wullersdorfu, nedaleko od benediktinskoga samostana Marije Roggendorf. Nakon završene nadbiskupske gimnazije u Hollabrunnu, 1981. godine upisuje teologiju na Sveučilištu u Beču. Istodobno je studirao na Sveučilištu za glazbu. Tijekom godine studija u Würzburgu donio je odluku: „Glazba ostaje moj hobi, a postati svećenik moja je profesija.“ Za đakona ga je 1987. godine zaredio pomoćni biskup Helmut Krätzl, a za svećenika 1988. kardinal Franz König.

Unatoč svim strukturnim problemima, Grünwidl budućnost Crkve ne vidi u njima, nego u njezinoj duhovnoj obnovi. Dušobrižništvo treba manje službenika, a više „mistika“, njegov je credo. Svatko tko je aktivan u Crkvi mora prvo njegovati vlastiti duhovni život. Osobe „devijantnoga životnog stila“ ili sumnjivci u vjeri trebaju susresti „srce puno ljubavi“, a umjesto površnoga „kulturnog kršćanstva“ potreban je osobni odnos s Kristom, hranjen redovitom molitvom, čitanjem Svetoga pisma i euharistijom. U vrijeme kada pripadnost Crkvi sve više postaje svjesna odluka, zauzeo se za snažnije praćenje i vjerodostojno naviještanje: Evanđelje je „najbolja poruka koja govori o miru, pomirenju, zajedništvu i nadi“.

Grünwidl je svjestan smanjenja ljudskih i financijskih resursa Crkve, budući da se već morao nositi s time kao upravitelj. Osobito kada se radi o crkvenim zgradama, on zagovara pažljive odluke orijentirane na zajednicu koje mogu varirati od očuvanja do prenamjene, a moguću prodaju ostavlja za kraj. Najbolje rješenje je „živa zajednica tako da crkve ostanu u selu“ i mogu nastaviti pružati osnovne duhovne usluge. Prethodni privremeni poglavar Nadbiskupije založio se za koncept pastoralne izgradnje i veću suradnju među susjednim župama. Budući nadbiskup odbacio je Crkvu „koja stalno upire prstom u aktualnu politiku“. Međutim, kada je riječ o ljudskome dostojanstvu, pravdi i zaštiti ugroženih, jasni stavovi su apsolutno potrebni.

(kta)