Izlaganje biskupa Perića o „Isusovu bontonu“

Pred više od tristo učenika, koji su došli u pratnji svojih profesora, u velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru 19. studenoga održano je predstavljanje trećega izdanja knjige „Bonton“ mons. dr. Ratka Perića, biskupa emeritusa


Mostar · 20. stu. 2026.Mozaik

Izlaganje biskupa Perića o „Isusovu bontonu“

Foto: KTA

Pred više od tristo učenika, koji su došli u pratnji svojih profesora, u velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru u četvrtak 19. studenoga održano je predstavljanje trećega izdanja knjige „Bonton“ mons. dr. Ratka Perića, biskupa emeritusa. Uz ostale predstavljače nazočnima se obratio i sam autor čiji govor prenosimo u nastavku:

ISUSOV BONTON

Kosača, četvrtak 19. studenoga 2026.

Poštovani profesori i profesorice, drage učenice i učenici Srednjih škola u Mostaru! Neka mi bude dopušteno, koliko god ne bilo po bontonu, srdačno pozdraviti svoga staroga prijatelja gospodina akademika Mladena Bevandu, prijatelja iz ratno-poratnih dana sve do danas. Predsjedniče HAZU  BiH, dobrodošli!

Očekuje li se da progovorim nekoliko riječi o bontonu Isusovu, koji nije samo njegova vanjska pristojnost, nego je ujedno i odraz njegova krotka i ponizna srca?

1/ Isusov odnos prema majci Mariji i sv. Josipu: Evanđelje opisuje zgodu iz Isusove 12. godine (eto da je pohađao školu, bio bi u 5. razredu Osnovne). Kada je, dakle, Isusu bilo 12 godina, hodočastio je u Jeruzalem i ostao u Hramu. Nakon tri dana traženja nađoše ga majka Marija i pratitelj sv. Josip kako s učiteljima sjedi, pita ih i odgovara. Majka, izvan sebe, reče mu pred više učitelja: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (Lk 2,48).

Isus im odgovara ističući svoj poseban odnos prema svomu Ocu nebeskomu: „Zašto ste me tražili? Niste li znalai da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ Sv. Luka evanđelist dodaje: „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan“ (Lk 2,51).

Isusov je bonton u obitelji: poslušnost, poštovanje, prihvaćanje roditeljskog auktoriteta.

- Kada bi svaki mostarski srednjoškolac i srednjoškolka poštovali svoje roditelje kao što je Isus poštovao Majku i sv. Josipa, svaka bi obitelj cvala od sreće. Mostar bi bio drugi – Nazaret!

2/ Isusov bonton prema djeci: Apostoli priječili roditeljima, osobito majkama, da dovode djecu k Isusu da ih se dotakne. Na te geste apostolâ Isus oštro reagira: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje“ (Mk 10,14).

Potom ih je „grlio i blagoslivljao polažući na njih ruke“ (Mk 10,16). Štoviše, Isus postavlja dijete kao primjer učenicima: „Tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima“ (Mk 9,37). A među tom djecom bilo je i one bolesne, s down-sindromom, kao i danas. Zašto ih Isus postavlja kao uzor? – Djeca su iskrena, zahvalna i lako praštaju. (I sve što stariji, to neiskreniji, nezahvalniji i teže praštaju.)   

Veli Isus: Onomu „tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more“ (Mk 9,42). U svim tim rečenicama temelji se načelo, i evanđeosko i crkveno, da poštujemo maloljetnike i maloljetnice, da ih ne sablažnjavamo, tj. ne navodimo na grijeh.

3/ Isusov bonton prema mladima: Poznat je Isusov susret s „bogatim mladićem“ (Mk 10,17-22), kojemu je moglo biti 20-ak godina. Mladić dolazi k Isusu i pita ga: „Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus ga upućuje da izvršava Božje zapovijedi. Evanđelist dodaje: Isus ga na to „pogleda i zavolje ga“ (Mk 10,21). Zatim ga pozva na još više: da sve što ima proda, siromasima poda i za Isusom pođe da bude njegov učenik. Mladić odlazi žalostan jer imađaše velik imetak. Isus poštuje njegovu slobodu. Ali vidjet će u životu što znači odbiti Isusovu ljubav, koja je jedinstvena. Sv. Augustin komentira: Bog zna je li se taj mladić uopće i spasio?! Ne usrećuje materijalno bogatstvo nego Isusovo Božanstvo! Prezreš li Isusov poziv u svećeništvo, redovništvo, kako možeš misliti da će druge profesije teći kȏ po loju?!

Slušajući današnje predstavljače, želio bih se osvrnuti s nekoliko riječi:

Pia Mutilović (Pia = pobožna), učenica 3. godine Srednje medicinske Sestara milosrdnica, koja je tekst sastavila, ali je - rekoše - iznenada spriječena doći. Njezin je osvrt pročitala kolegica Dora Franciska Miličević, učenica 4. razreda iste Srednje medicinske škole.

Zvonko Dujmović, maturant Gimnazije. Njega nađoh na internetu. Prošle godine bijaše na Županijskom natjecanju iz engleskoga. Lana zauzela 2., a Zvonko 3. mjesto: srebrna i brončana medalja! Zvȏnko, možemo znati napamet sve upute bontonske, ali ako to ne prakticiramo u kući, na ulici, u crkvi, sve je - trla baba lan! Zvonki želimo da uspješno završi 4. gimnazije, položi maturu i izabere profesiju koja mu odgovara želji srca. Onaj mladić evanđelista Marka odbi poziv Isusov. Ako Isus Tebe zovne, razmisli. U svakom slučaju, ponesi Isusov bonton u život i napiši bolji od ovoga koji smo predstavili.

Željko Bušić, stručni savjetnik u Zavodu za školstvo iz vjeronauka, rekao mi je koju će temu predstaviti: pozdravljanje i zahvaljivanje. Za pozdravljanje: uzeo je primjer pučkoškolca! A za zahvalu: bogoslova Spencera, protestanta. Oba zapamtljiva.

Hvala Danijelu Vidoviću, ravnatelju Herceg doma Kosačina, na vještu vođenju programa. Pjevačima, sviračima. Borisu Jovanoviću, ravnatelju Srednje škole likovne umjetnosti, i vjeroučiteljici Zorici Miloš, s kojima sam komunicirao u ovoj pripremi. Zorica je najviše Hercegovine obletjela! Napose hvala svima koji će nabaviti ovu knjižicu ili pokazati plemenitu gestu donirajući za naše dvije sestre Služavke Maloga Isusa na Haitima, za s. Liberiju i s. Anu, tj. njihovu sirotinju. Raduju se da i Mostar misli na njih. Haiti su udaljeni od Mostara oko 8.600 km zračne linije, oko 10 sati avio-leta. U nas podne, u njih 6 sati ujutro. Sestre su na Haitima već 12 godina, od 2014. (Spominjem jednu anegdotu iz njezina života. Krsno joj je ime Luca. Kada je početkom 1973. završila novcijat, prije prvih privremenih zavjeta mogla je birati novo, redovničko ime. Izabrala ime Liberija. Došla kući u Poljake, Posavina. Osobito joj se obradovala baba. Sjede njih dvije i nešto će njoj baba: „De, Luce, dodaj mi to i to…“ Kaže joj Luca: „Baba, nisam ja više Luca. Ja sam sada Liberija“. Stala baba ko ukopana: „Pa, moja Luce, znam da se odričete muškarije, ali nisam znala da se odričete i krsta!“)  

Hvala uredniku Mati Krajini u Zagrebu, rodom iz Roška Polja, na ovom 3. izdanju Bontona. Zahvaljujem svim ravnateljima i profesorima Srednjih škola u Mostaru na njihovu udjelu u pripremi ove promocije, posebno onima koji dođoše sa svojim učenicima u Kosaču. Blagoslov Božji pratio sve školarce i njihove nastavnike koji sudjeluju u ovom predstavljanju kao i sve druge koji nisu mogli doći iz opravdana motiva. Bog vam svima udijelio svoga dara, osobito uljudna ponašanja! Velika vam hvala!


najnovije