​​​​​​​Ispraćaj zemnih ostataka vrhbosanskog svećenika vlč. Ilije Miškića

Svetom misom zadušnicom, koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu 29. travnja 2024. predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s nadbiskupom vrhbosanskim u miru kardinalom Vinkom Puljićem, od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Ilije Miškića oprostilo se 40-ak kolega svećenika, veći broj časnih sestara, bogoslova i drugih vjernika.

Na početku Svete mise nadbiskup Vukšić izrazio je sućut braći svećenima kao i nazočnoj rodbini, među kojima su bila braća i sestre pokojnoga vlč. Ilije, te pozvao na molitvu zahvalnosti za pokoj njegove duše „da ga Bog nagradi za sva njegova dobra djela koja je, služeći narodu Božjemu, učinio za vrijeme svoga zemaljskoga života“. „Molit ćemo dragoga Boga jednako tako da mu oprosti sve slabosti i dočeka ga na vratima Raja. I neka svima nama – molit ćemo također – udijeli hrabrost vjere i nade u uskrsnuće“, kazao je na početku mise nadbiskup Tomo.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić posvijestio je da je oproštaj od pokojnoga svećenika Ilije prigoda „prisjetiti se da je on, kao što to čini i svaki dobar svećenik cijeloga života navješćivao utjehu Božju koja se sastoji prije svega u vjeri u uskrsnuće i vjeri u život vječni“. „Vjerujemo i nadamo se da je u času odlaska s ovoga svijeta osobno doživio i iskusio ono što je navješćivao drugima dok je služio kao službenik Crkve, Isusov prorok i navjestitelj. I ne samo da vjerujemo, nego da se najdublje nadamo, žarko želimo da ga dragi milosrdni Gospodin, na dolasku primi kao slugu dobroga i vjernoga i da mu otvori vrata raja i da se, zajedno sa svecima i mučenicima zauvijek raduje u blizini Božje svetosti“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Osvrnuo se potom na pročitani odlomak iz evanđelja u kojem Isus poučava na koji način na ovoj zemlji živjeti vjeru i nadu u život vječni i uskrsnuće. „Vrlo jednostavno – slikom opasanih bokova i upaljenih svjetiljki…Trebali bismo čekati vlastiti odlazak s ovoga svijeta i prelazak u bolji život opasanih bokova, zauzeto, radno, kao što svaki ozbiljan radnik što ima opasane bokove iz ove Isusove slike – sve posvećuje poslu, zvanju i poslanju koje je izabrao u životu i kojemu je providnost Božja dodijelila“, protumačio je mons. Vukšić te potaknuo sve na molitvu dragom Bogu da svakoga od njih i svakoga člana Crkve blagoslovi voljom i željom da ovozemaljski život kao Isusov učenik provode radno, zauzeto, dosljedno, opasanih bokova, a na korist braće i sestara, radi njihova obraćanja i posvećenja, radi širenja kraljevstva Božjega na zemlji i radi jačanja prisutnosti slave Božje po dobroti, radu i zauzetosti.

Nadbiskup Vukšić je pozvao okupljene da mole dragoga Boga da sve blagoslovi također razboritošću kako bi s upaljenim svjetiljkama, kako Isus kaže, provodili ovozemaljski život, svatko u svome stanju, u svome poslanju, svatko u skladu s talentima i darovima i mogućnostima koje im je dragi Bog dao. „Ako sve to – i rad, i talenti, i volja, i želja, i način života – budu praćeni razboritošću, bit će zaista na slavu Božju. Zaista, u tom slučaju, bit ćemo onakvi kako Isus u ovoj svojoj propovjedi želi od svojih učenika“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je propovijed završio riječima: „Neka dragi Bog svakoga od nas blagoslovi upornošću i ustrajnošću na svom putu obraćenja i posvećenja, a dragom bratu Iliji neka udjeli vječnu nagradu u nebesima!“

Na kraju Svete mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić u kratkim je crtama prikazao životni tijek svećenika Ilije i dao svoj osvrt. Riječi mons. Ćosića prenosimo u cijelosti:

Vlč. Ilija Miškić, sin Ivice i Mare r. Rajić, rođen je 24. svibnja 1952. u mjestu Donja Vratna Gora u općini Konjic, župa Sv. Ilije proroka, Solakova Kula, u kojoj je primio sakrament krštenja i prve pričesti.

Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju i sjemenište u Subotici, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu, gdje ga je tadašnji vrhbosanski nadbiskup mons. Smiljan Franjo Čekada primio među kandidate Vrhbosanske nadbiskupije za đakonat i prezbiterat (28. listopada 1973.), a tadašnji pomoćni vrhbosanski biskup mons. Tomislav Jablanović podijelio mu službu lektorata (23. veljače 1975.) i akolitata (21. prosinca 1975.), a potom i sveti red đakonata (25. travnja 1976.) i prezbiterata (29. lipnja 1977.)

Kao svećenik Vrhbosanske nadbiskupije obavljao je sljedeće službe:

• župni vikar u katedralnoj župi Presvetog Srca Isusova u Sarajevu (1977.1978., Dekret broj 1112/78 od 19. kolovoza 1978.)
• tajnik u Nadbiskupijskoj kuriji u Sarajevu (1978.1981., Dekret broj 468/79 od 12. travnja 1979.)
• župnik župe Sv. Ane u Radunicama (1981., Dekret broj 398/81 od 6. travnja 1981.)
• namjesnik pomagač ili zamjenik u župi Snježne Gospe u Poljacima (1981.1982., Dekret broj 1060/81 od 26. kolovoza 1981.; broj 472/82 od 19. travnja 1982.)
• privremeni upravitelj župe Sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu (1982., Dekret broj 638/82 od 8. travnja 1982.)
• imenovan privremenim upraviteljem župe Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici (1982., Dekret broj 1321/82 od 13. prosinca 1982.) i upraviteljem župe Sv. Ivana Krstitelja u Otinovcima (1988., Dekret broj 782/88 od 8. kolovoza 1988.) s tim da prvi dekret nije izvršen a drugi je preinačen u imenovanje župnikom župe Sv. Josipa u Rankovićima kod Novog Travnika (1988.2003.)
• župnik župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu (2003.2004., Dekret broj 1017/03 od 16. kolovoza 2003.)
• vršitelj dužnosti dekana Sarajevskog dekanata (2003.2004., Dekret broj 1195/03 od 19. rujna 2003.)
• župnik župe Sv. Ilije proroka u Kandiji (2004.2012., Dekret broj 825/04 od 9. srpnja 2004.)
• vršitelj dužnosti i dekan Bugojanskog dekanata (2008.2012., Dekret broj 783/08 od 1. srpnja 2008. i broj 565/2009 od 12. ožujka 2009.)
• župnik župe Sv. Ilije proroka u Ularicama kod Doboja (2012.2024., Dekret broj 1144/2012 od 9. srpnja 2012).

Krajem siječnja 2024., zbog teško narušenog zdravlja, odlazi u svećeničku mirovinu u Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, u kojemu je preminuo u srijedu, 24. travnja 2024., u svojoj 72. godini života i 47. svećeništva.

***

Kao članovi klera Vrhbosanske nadbiskupije, kojemu je vlč. Ilija pripadao, u zajedništvu s našim Nadbiskupom slavili smo svetu Misu za pokoj njegove duše, moleći da mu Bog bude blag i milosrdan sudac i primi ga u svoje kraljevstvo. Dragom Bogu zahvaljujemo za čudesna djela koja je učinio u životu svog svećenika Ilije kao i za djela koja je po učinio u životu onih kojima je kao svećenik Isusa Krista naviještao Radosnu vijest spasenja i dijelio svete sakramente, te zajedno s njima ispovijedao jedno krštenje za oproštenje grijehe, iščekivao uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka.

U ime Vrhbosanske nadbiskupije i u svoje osobno ime, članovima njegove obitelji: majci Mariji, sestrama Anđelki, Šimi i Mariji, braći Slavku, Branku i Tomislavu s obiteljima, rodbini i prijateljima, izražavam iskrenu kršćansku sućut.

Na kraju Svete mise od pokojnika se kratko oprosti i ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Vlado Vrebac.

Nakon mise tijelo pok. svećenika Ilije ispraćeno je iz crkve prema groblju Brankovići u župu Radunice gdje će misu i sprovodne obrede predvoditi pomoćni biskup vrhbosanski u miru mons. Pero Sudar. (kta)