Gvardijan fra Danko Perutina predslavio Svetu misu za pobijene fratre i puk u Mostaru

Gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru fra Danko Perutina uz koncelebraciju brojnih svećenika predslavio je 14. veljače 2022. Svetu misu u spomen na pobijene franjevce i vjernike Mostara i okolice, žrtve II. svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata.

Podsjetio je kako je prije točno 77 godina krvavo završio hladni dan u tom samostanu. Bila je Čista srijeda, 14. veljače 1945. Franjevci su na jutarnjim misama ispovijedali i pepeljali puk. U gradu je grmio i bjesnio rat. Navečer nisu mogli u Kor moliti Večernju. Partizani su okupirali samostan, sve franjevce uhitili u samostanskom dnevnom boravku. Izdvojili su provincijala fra Lea Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, stare i nemoćne fra Bernardina Smoljana, fra Jozu Bencuna i fra Rafu Prusinu, župnika iz Tepčića fra Kažimira Bebeka i profesora hrvatskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu fra Nenada Venacija Pehara. Okupljeni su se s poštovanjem sjetili njihove žrtve, kao i žrtve brojnih vjernika Hercegovine i Mostara koje su partizani ubili.

Na početku propovijedi fra Danko osvrnuo se na Poslanicu sv. Jakova apostola, koji je kazao: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.”

”Poziv na postojanost je poziv na nasljedovanje Isusa Krista u njegovoj predanosti volji Očevoj koju nije mogla zaustaviti nijedna kušnja, ili trpljenje. Svi mi prolazimo kroz kušnje koje testiraju našu vjeru i rađaju ustrajnošću. Kušnje, također, otkrivaju koliko je naša vjera iskrena i imamo li snage ostati čvrsti u trenucima kušnje. Naša braća kojih se večeras prisjećamo izdržali su sve kušnje i iskazali čvrstu vjeru do zadnjeg trenutka svoga života.

Svojom smrću i uskrsnućem, Krist Sin Vječnog Oca zagrlio je ovu našu braću i primio ih u svoju otkupiteljski žrtvu. Oni su iskazali svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i podnijeli mučeničku smrt. Ne dolazi uzalud riječ mučenik od grčke riječi martirion, svjedok. Mučenik simbolizira i svjedoči pobjedu života nad smrću”, kazao je fra Danko, naglašavajući kako ”mira nema bez pravde, a pravde nema bez istine”.

I zato sve nasilne smrti treba istražiti, dokumentirati i sačuvati od povijesnog zaborava. Mi ovdje okupljeni oko Kristova oltara ne želimo biti suci, niti to možemo. Ne želimo raspirivati mržnju, niti vraćati zlo za zlo. U ovom trenutku poput Isusa na križu praštamo i govorimo: ‘Gospodine, oprosti im jer ne znaju što su učinili’. Za nas franjevce, a i cijeli vjerni puk pobijena braća stoje kao duhovni svjetionici koji su ostavili neizbrisivi trag u povijesti našega samostana i provincije, jer ono što su vjerovali, ono što su obećali, ono što su govorili, to su posvjedočili svojom mučeničkom smrću, istaknuo je gvardijan.

Kao da nam i večeras žele reći: Braćo i sestre, ne bojte se! Mi smo bili u većim mukama i nevoljama, nego vi danas i nismo klonuli. Nismo izdali Boga, svoju vjeru i svoj narod. Ne bojte se ni vi, jer Bog je s vama. Ne stidite se novih početaka jer samo oni koji su potpuno predani Bogu stvaraju mir, mir koji se prije svega mora graditi u srcima ljudi”, kazao je mostarski gvardijan.

Istaknuo je da su u ratu i nakon rata ”jugokomunisti i partizani fratre u Hercegovinu ubijali ciljano”, mislili su kako će njihovom smrću nestati Hercegovačke franjevačke provincije, a da oni koji ostanu neće imati snage nastaviti njihovo djelo. Božjim milosrđem i ljubavlju to se nije dogodilo, već su se obistinile riječi sv. Ignacija Antiohijskog kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“. Tridesetak godina poslije Provincija se potpuno obnovila, a jedan od razloga je i taj da su i franjevci i narod bili spremni za mučeništvo. Dok se ponosimo ovim nasljeđem svjesni smo da se u njemu očituje izvanredna Božja snaga koja je nastavila djelovati u svakom vremenu i prostoru. Svjesni toga, opraštamo slijedeći primjer mnogih svjedoka vjere – „dok ih ubijaju oni se mole i opraštaju svojim progoniteljima”, kazao je fra Danko Perutina, dodavši da kršćane u svijetu i danas progone, osuđuju na smrt, ubijaju… samo zato jer su kršćani.

U spomen na pobijenu subraću, franjevci iz mostarskog samostana otišli na Čekrk, mjesto ubojstva, gdje su se pomolili i zapalili svijeće. Nakon mise FRAMA Mostar izvela je prigodni recital o obijenim nevinim franjevcima.

Podsjetio je kako je prije točno 77 godina krvavo završio hladni dan u tom samostanu. Bila je Čista srijeda, 14. veljače 1945. Franjevci su na jutarnjim misama ispovijedali i pepeljali puk. U gradu je grmio i bjesnio rat. Navečer nisu mogli u Kor moliti Večernju. Partizani su okupirali samostan, sve franjevce uhitili u samostanskom dnevnom boravku. Izdvojili su provincijala fra Lea Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, stare i nemoćne fra Bernardina Smoljana, fra Jozu Bencuna i fra Rafu Prusinu, župnika iz Tepčića fra Kažimira Bebeka i profesora hrvatskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu fra Nenada Venacija Pehara. Okupljeni su se s poštovanjem sjetili njihove žrtve, kao i žrtve brojnih vjernika Hercegovine i Mostara koje su partizani ubili.

Na početku propovijedi fra Danko osvrnuo se na Poslanicu sv. Jakova apostola, koji je kazao: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.”

”Poziv na postojanost je poziv na nasljedovanje Isusa Krista u njegovoj predanosti volji Očevoj koju nije mogla zaustaviti nijedna kušnja, ili trpljenje. Svi mi prolazimo kroz kušnje koje testiraju našu vjeru i rađaju ustrajnošću. Kušnje, također, otkrivaju koliko je naša vjera iskrena i imamo li snage ostati čvrsti u trenucima kušnje. Naša braća kojih se večeras prisjećamo izdržali su sve kušnje i iskazali čvrstu vjeru do zadnjeg trenutka svoga života.

Svojom smrću i uskrsnućem, Krist Sin Vječnog Oca zagrlio je ovu našu braću i primio ih u svoju otkupiteljski žrtvu. Oni su iskazali svjedočanstvo ljubavi prema Bogu i podnijeli mučeničku smrt. Ne dolazi uzalud riječ mučenik od grčke riječi martirion, svjedok. Mučenik simbolizira i svjedoči pobjedu života nad smrću”, kazao je fra Danko, naglašavajući kako ”mira nema bez pravde, a pravde nema bez istine”.

I zato sve nasilne smrti treba istražiti, dokumentirati i sačuvati od povijesnog zaborava. Mi ovdje okupljeni oko Kristova oltara ne želimo biti suci, niti to možemo. Ne želimo raspirivati mržnju, niti vraćati zlo za zlo. U ovom trenutku poput Isusa na križu praštamo i govorimo: ‘Gospodine, oprosti im jer ne znaju što su učinili’. Za nas franjevce, a i cijeli vjerni puk pobijena braća stoje kao duhovni svjetionici koji su ostavili neizbrisivi trag u povijesti našega samostana i provincije, jer ono što su vjerovali, ono što su obećali, ono što su govorili, to su posvjedočili svojom mučeničkom smrću, istaknuo je gvardijan.

Kao da nam i večeras žele reći: Braćo i sestre, ne bojte se! Mi smo bili u većim mukama i nevoljama, nego vi danas i nismo klonuli. Nismo izdali Boga, svoju vjeru i svoj narod. Ne bojte se ni vi, jer Bog je s vama. Ne stidite se novih početaka jer samo oni koji su potpuno predani Bogu stvaraju mir, mir koji se prije svega mora graditi u srcima ljudi”, kazao je mostarski gvardijan.

Istaknuo je da su u ratu i nakon rata ”jugokomunisti i partizani fratre u Hercegovinu ubijali ciljano”, mislili su kako će njihovom smrću nestati Hercegovačke franjevačke provincije, a da oni koji ostanu neće imati snage nastaviti njihovo djelo. Božjim milosrđem i ljubavlju to se nije dogodilo, već su se obistinile riječi sv. Ignacija Antiohijskog kako je „krv mučenika sjeme novih kršćana“. Tridesetak godina poslije Provincija se potpuno obnovila, a jedan od razloga je i taj da su i franjevci i narod bili spremni za mučeništvo. Dok se ponosimo ovim nasljeđem svjesni smo da se u njemu očituje izvanredna Božja snaga koja je nastavila djelovati u svakom vremenu i prostoru. Svjesni toga, opraštamo slijedeći primjer mnogih svjedoka vjere – „dok ih ubijaju oni se mole i opraštaju svojim progoniteljima”, kazao je fra Danko Perutina, dodavši da kršćane u svijetu i danas progone, osuđuju na smrt, ubijaju… samo zato jer su kršćani.

U spomen na pobijenu subraću, franjevci iz mostarskog samostana otišli na Čekrk, mjesto ubojstva, gdje su se pomolili i zapalili svijeće. Nakon mise FRAMA Mostar izvela je prigodni recital o obijenim nevinim franjevcima, izvijestio je Radio Mir Međugorje. (kta/ika)