Essen: Predstavljena knjiga o don Branku Šimoviću

U organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje, u subotu 28. veljače u župnoj dvorani St. Hedwig u Essenu održano je predstavljanje knjige o don Branku Šimoviću „Don Branko od Zvirovića do Zvirovića“ koju su priredili Marija i Pavo Šimović, objavljeno je na mrežnoj stranici Žive zajednice.

O knjizi i životu don Branka govorili su Marija Šimović, Šimun Fofić, prof. dr. Krešimir Veselić i Mijo Nujić.

U svom uvodnom govoru Marija Šimović pozdravila je nazočne i pojasnila kako je došlo do pripreme i tiskanja ove vrijedne knjige. Dolaskom don Branka u rodne Zviroviće u mirovinu i razgovorima u obitelji o životu i aktivnostima kroz dugi period i zbivanja u tuđini, sazrijevala je ideja da se sva sjećanja i zapisi skupe u jednu knjigu i da se objave, što je i učinjeno uz pomoć ogranka Matice hrvatske Čitluk.

Šimun Fofić u svom izlaganju se prisjetio početka poznanstva s don Brankom koje seže u daleku 1979. godinu. Osvrnuo se o živoj aktivnosti hrvatskih studenata na sveučilištu Bochum i značenju susreta za studente i intelektualce koje je jedanput godišnje organizirao don Ante Jelić. Nakon što mu je oduzeta putovnica, preuzeo je don Branko. Na tim susretima su kao predavači bili: dr. Franjo Tuđman, Vlado Gotovac, Ivan Raos, Slavko Mihalić, Dalibor Brozović, Dubravko Horvatić, Fabijan Šovagović, Ivan Golub i mnogi drugi.

Prof. dr. Veselić upoznao je don Branka 1976. godine nakon čega se njihovo prijateljstvo produbilo nakon hrvatske nezavisnosti, posebno preko novoosnovanih udruga Matica hrvatska, Deutsch-Kroatischer-Kulturverein i drugih. Don Branka je doživio kao veoma obrazovanog svećenika i prisjetio se anegdota sa zajedničkih druženja.

Mijo Nujić je govorio o don Branku kao političkom emigrantu, svećeniku, humanisti, domoljubu i pjesniku.

U knjizi je objavljeno 42 pjesme i za potrebe predstavljanja izrecitirane su pjesme „Gastarbajteri“ i „Ecce Vukovar urbs“. Pjesme je čitala Ana Markanović. O pjesmi „Ecce Vukovar urbs“, koja je bila i njegova posljednja pjesma, Nujić se posebno osvrnuo na vrijeme nastanka – 17. studeni 1991. godine te kazao kako je pjesma „duboko emocionalna, ispunjena gorčinom, tugom, bolom i strepnjom“. Napisana je u obliku „pješčanog sata“, gdje nada umire u kataklizmi smrti i ubijanja – kazao je. Na kraju je istaknuo da, po njemu, „ova pjesma treba biti u antologiji domoljubnog pjesništva“.

U glazbenom dijelu nastupila je premijerno ženska klapa „Mir“ iz Essena sa svojim izvedbama „Kamen, krš i maslina“, „Prva ljubav“ i „Krist na žalu“.

Don Branko Šimović je rođen u Zvirovićima, osnovnu školu je pohađao u Čapljini, klasičnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon odsluženog vojnog roka emigrira u Njemačku, završava studij teologije i postaje svećenikom. Dolaskom velikog broja Hrvata u ruhrsko područje stvara se potreba o dušobrižništvu i don Branko osniva Hrvatsku katoličku misiju Bochum, a kasnije Hrvatsku katoličku misiju Lüdenscheid.

Kao predani Božji radnik, brinuo se o potrebama novopridošlih, ali isto tako je pomagao velikom broju studenata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su dolazili na rad za vrijeme ljetnog odmora ili pomažući im da dobiju mjesto na sveučilištu u Bochumu. Jedan od onih bio je i sadašnji nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić. Smatra se da je don Branko pomogao naći posao za oko 500 studenata i radnika. (kta)