Don Mirko Šimić: Dok svijet tone u kaos, Veliki tjedan poziva na povratak Bogu – apokalipsa nije u rukama političara

Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije don Mirko Šimić u emisiji „Kompas“ RTV-a Herceg-Bosne u Velikom tjednu progovorio je o nizu aktualnih društvenih i duhovnih pitanja, povezujući otajstvo Kristove muke i Uskrsa sa suvremenim izazovima svijeta i društva u Bosni i Hercegovini.

Govoreći o značenju Velikoga tjedna u vremenu globalne nestabilnosti, istaknuo je kako Kristova muka i Uskrs pozivaju na nutarnje preispitivanje i produbljenje odnosa s Bogom. „Isus promatra vjeru svakoga od nas onakvima kakvi jesmo. Grešnik priznaje svoju slabost, dok oholi farizej ne vidi potrebu zaviriti u sebe“, kazao je, naglasivši i odgovornost svećenika da vjernike usmjeravaju na duhovni rast.

Osvrnuo se i na pokušaje tumačenja aktualnih sukoba, osobito na Bliskom istoku, kroz prizmu apokaliptičnih scenarija, upozorivši kako takvi pristupi mogu biti opasni i manipulativni. „Bog jedini zna kada će se to vrijeme dogoditi“, rekao je, dodavši da politički moćnici nerijetko koriste religiju za vlastite ciljeve, pri čemu se narušava ljudsko dostojanstvo. „U eshatologiji oni su zadnji koji mogu nešto reći, bez obzira radi li se o islamu, židovstvu ili kršćanstvu.“

Govoreći o situaciji u Bosni i Hercegovini u kontekstu globalnih zbivanja, istaknuo je kako nedostaje mudrosti u odnosu prema ratu na Bliskom istoku. „Prečesto se prilagođavamo ili tražimo stranu na koju bismo se pozicionirali. Ne smijemo zauzimati strane“, upozorio je.

Don Šimić je neposredno prije izbijanja rata boravio u Svetoj zemlji, gdje ga je osobito dojmio prostor kojim je Isus hodao u posljednjim danima svoga života, ali i težak položaj tamošnjih kršćana. „Kustodijom Svete zemlje upravljaju franjevci koji ohrabruju katolike na ostanak, no zbog ekonomskih poteškoća kršćani sve više napuštaju to područje“, kazao je, dodavši kako ga je posebno dirnula ploča u Getsemanskom vrtu koja svjedoči o doprinosu Hrvata te „budi osjećaj sreće i ponosa“.

Osvrnuo se i na imenovanje mons. Petra Rajča prefektom Papinskog dvora, istaknuvši kako je riječ o jednoj od najvažnijih službi u Vatikanu, zaduženoj za organizaciju papinskog protokola i susreta s državnicima, te izrazio ponos što tu dužnost obnaša osoba „naših korijena“.

Govoreći o političkoj odgovornosti u Bosni i Hercegovini, naglasio je kako vjerodostojnost političara vidi u konkretnom radu za dobrobit ljudi. „Odgovornost znači raditi za dobrobit ljudi – kroz gospodarstvo, zapošljavanje i stvaranje uvjeta za ostanak. Bez toga nema ni vizije, a bez vizije ljudi odlaze“, upozorio je, povezujući izostanak vizije s iseljavanjem i društvenom stagnacijom.

Dotaknuo se i javnih rasprava o izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, ocijenivši protivljenja takvim projektima zadiranjem u sekularna pitanja te istaknuvši kako se ne bi protivio izgradnji kazališta ako ono nekome služi i ima svoju svrhu.

Govoreći o javnom prostoru, upozorio je i na govor mržnje pojedinih bošnjačkih političara te da su izjave takvog sadržaja posebno zabrinjavajuće jer dolaze od osoba s političkom odgovornošću. Naglasio je kako takva retorika produbljuje podjele, potiče napetosti i vodi daljnjoj izolaciji i getu. Poručio je da odgovorni u društvu ne bi smjeli koristiti takav govor, već da ga treba sankcionirati.

U svjetlu socijalnog nauka Crkve progovorio je i o radu i dostojanstvu čovjeka, istaknuvši važnost pravedne raspodjele dobara i odgovornosti poslodavaca. „Gomilanje kapitala bez brige za radnike stvara nezadovoljstvo i potiče odlazak zaposlenih, dok dostojanstven život podrazumijeva pošten rad, odmor i primanja od kojih se može živjeti“, kazao je, dodavši kako mnoge obitelji ovise o jednoj plaći te je nužna pravednija raspodjela dobara, na što je upozoravao i papa Benedikt XVI.

Govoreći o karitativnom djelovanju, istaknuo je kako se humanost očituje kroz konkretna djela pomoći te kako se u Caritasu svakodnevno susreću s ljudima koji ne mogu podmiriti osnovne životne potrebe. „Caritas, unatoč ograničenim mogućnostima, nastoji pomoći koliko može, ali siromaštvo bi se moglo ublažiti kada bi se svatko više posvetio pomoći ljudima u svojoj zajednici“, naglasio je.

Govoreći o Caritasovu domu za stare i nemoćne u Lugu kod Kiseljaka, istaknuo je kako projekt, inspiriran iskustvima iz Njemačke, povezuje skrb za starije i najmlađe kroz dom i dječji vrtić, potičući međugeneracijsku povezanost. Naglasio je i važnost brige za korisnike, osobito one koji nemaju posjete. „Tek dvije i nešto godine radimo tamo i stvaramo tim odgovornih ljudi. Uvijek ima onih kojima nitko ne dolazi, osobito za blagdane kada se osjećaju usamljeno, zato nam je važna pastoralna skrb uz predani rad osoblja.”

Don Mirko Šimić, koji svojim djelovanjem povezuje Hercegovinu i Bosnu te otvara pitanja o položaju katolika u zemlji koja još traži svoj mir, doktorirao je u Innsbrucku i Grazu na temu „Katolička Crkva u vrijeme prijelomnice (1991–1995) i njezin doprinos razvoju demokratskog društva u Bosni i Hercegovini u svjetlu enciklike Pacem in terris“.

Više o navedenim temama dostupno je u emisiji Kompas. (kta)