Caritas BiH zahvalnim misnim slavljem i svečanom akademijom obilježio Nedjelju Caritasa i 30 godina djelovanja

Caritas Bosne i Hercegovine je zajedno sa svojim partnerima, donatorima, prijateljima i osnivačima, 14. prosinca 2025. proslavio Nedjelju Caritasa i tridesetu obljetnicu djelovanja u Bosni i Hercegovini.

U sarajevskoj katedrali Srca Isusova u jutarnjim satima tom prigodom održano je zahvalno euharistijsko slavlje pod kojim se molilo za budućnost ove i svih karitativnih ustanova u mjesnim biskupijama i župnim zajednicama. Na poseban način su se iskazale molitve kako bi Caritas u današnje vrijeme i na bosansko-hercegovačkim prostorima ostvario svoje poslanje u životu Katoličke Crkve.

Svečano misno slavlje je predslavio predsjednik Caritasa BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH uz koncelebraciju predsjednika Nadzornog vijeća Caritasa BiH mons. Petra Palića, biskupa mostarsko-duvanjskog i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskog; predsjednika Hrvatskoga Caritasa mons. Bože Radoša, varaždinskog biskupa; predsjednika Caritasa Bugarske mons. Rumena Staneva, pomoćnog biskupa Sofijsko-plovdivske biskupije; mons. Željka Majića, biskupa banjolučkog; fra Zdravka Dadića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene te petnaestak drugih svećenika.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao: „Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine osnovana je 8. prosinca 1994. godine. I u skladu s osnovnim poslanjem Crkve da bude svjedok Božje ljubavi u svijetu, već na svom prvom zasjedanju, koje je održano u Mostaru, biskupi su 18. siječnja 1995. osnovali 'Caritas Biskupske konferencije BiH' koji je, slijedeći kasniji običaj naziva ovakvih ustanova u drugim zemljama, u jednom trenutku preimenovan u 'Caritas Bosne i Hercegovine'.

„Navršilo se 30 godina od toga važnog događaja za našu pokrajinsku Crkvu pa za tu milost želimo zahvaliti Gospodinu ovim Euharistijskim slavljem. U našoj radosti došli su sudjelovati mnogi prijatelji, koje sa zahvalnošću pozdravljam", kazao je nadbiskup Tomo uputivši potom pozdrav nazočnim biskupima, zatim ravnateljima više nacionalnih i biskupijskih Caritasa sa svojim djelatnicima, predstavnicima drugih dobrotvornih organizacija s kojima Caritas surađuje. Pozdravio je i provincijala i sestre provincijalke, kao i braću misnike te druge vjernike.

Na početku propovijedi vrhbosanski nadbiskup podsjetio da se ove nedjelje obilježava Nedjelja Caritasa u svim biskupijskim, župnim i drugim zajednicama u BiH i to u neprekinutom nizu od 15. prosinca 1996. godine, redovito u Treću nedjelju došašća.

„Stoga je ovo prigoda u kojoj treba cijelu crkvenu zajednicu podsjetiti na te važne dane, potaknuti vjernike da nastave još više činiti djela ljubavi i zahvaliti im za sve što su do sada učinili u konkretnoj brizi za braću i sestre u potrebi.

Ove godine se obilježava također tri desetljeća postojanja i djelovanja Caritasa Bosne i Hercegovine. To nas, osim obilježavanja obljetnice, potiče na zahvalnost svima, koji su dali svoj doprinos u djelovanju ove važne crkvene ustanove, a posebice njezinim ravnateljima, djelatnicima i volonterima. U tom nizu velike plemenitosti i brojnih zasluga, zahvalnost izričemo i brojnim dobrotvorima, domaćim i onim iz inozemstva, pojedincima i ustanovama, koji su svojim darovima i projektima ne samo poticali rad Caritasa, nego je o njihovim doprinosima redovito doslovce ovisilo koliku će pomoć dobiti osobe u potrebi. Hvala i svima vama, koji ste se odazvali i došli danas u Sarajevo te svojom prisutnošću i molitvom, kao svjedoci i djelatnici kršćanske ljubavi, pridružili nam se u ovom zahvalnom Misnom slavlju“, rekao je nadbiskup Vukšić.

Nadbiskup je napomenuo da se latinskim imenom 'caritas' u kršćanskoj vjeri označavaju Božja vidljiva djela ljubavi, za razliku od pojma 'amor' koji je ime za ljubav koju se osjeća prema nekomu. „Ona su očitovanje Boga a čovjek, koji vrši djela ljubavi, sposoban je upravo po njima upoznati Boga… Stoga po djelima konkretne ljubavi, čovjek postaje sličan Bogu koji je ljubav sama (usp. 1 Iv 4,8: Deus caritas est). Po njima čovjek postaje mjesto Božje prisutnosti i način Božjega djelovanja“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup.

„Kršćanin pojedinac kao član Crkve, koja mu posreduje vjeru, nadu i ljubav i koja mu pomaže da se ostvari i raste, po svojoj djelotvornoj ljubavi prema drugom čovjeku, svjedok je Krista koji ljubi. Čini to kao pojedinac ali također u ime Crkve kao zajednice ljubavi. Polazeći od te istine, pojedini kršćanski vjernici i Crkva, u kojoj su okupljeni kao udovi i sredstva Kristove ljubavi, iskazuju ljubav ne sȁmo zato što postoji netko tko je ugrožen ili se nalazi u potrebi, već su kršćani pozvani vršiti djela ljubavi zato što su Kristovi učenici i sljedbenici. Ljubav je njihov znak raspoznavanja. Naime Crkvu je, po Duhu Svetom, ustanovila ljubav Kristova kao njegovo živo tijelo, tj. kao Krista koji nastavlja živjeti i ljubiti na zemlji. Stoga Crkva, koja je tijelo Kristovo, i ne može ništa drugo doli nastaviti Kristovo djelo: vršiti djela ljubavi prema konkretnom čovjeku i tako svima svjedočiti i prenositi Božju ljubav i milost. Zato, budući da su pravo i obveza Crkve na djelotvornu ljubav božanskoga podrijetla, ona se takvih djela ne može odreći niti ih smije prepustiti nikome drugome“, poručio je nadbiskup Vukšić te je naglasio da je Caritas 'obraz Crkve'.

Nadbiskup Tomo je također istaknuo: „Karitativno djelovanje Crkve u svijetu je također povlašten način evangelizacije i naviještanja. Čovječanstvo, naime, ne treba sȁmo dobrotvore, nego i ponizne osobe koje će, kao Isus, znati biti blizu braći i sestrama. Ljudi trebaju znakove nade, a izvor nade je u Kristu koji ljubi. To je razlog zbog kojega je potreban Caritas. Ne samo zato da bi organizirao dobrotvornu službu, nego zato da bude znak Kristove ljubavi, znak koji će donositi nadu.“

Na kraju propovijedi vrhbosanski nadbiskup je pozvao vjernike da u predbožićno vrijeme „svi zajedno svojim djelima ljubavi pripravimo put Gospodinu, Svjetlu koje želi doći u ovu našu tamu, koji želi osvijetliti i osmisliti život i budućnost“.  

Misno slavlje glazbeno je animirao Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon misnog slavlja, proslava je nastavljena svečanom akademijom u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu na kojoj je sudjelovalo oko 150 uzvanika iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Austrije, Hrvatske, Italije i Slovenije.

Nadbiskup Vukšić je na početku akademije pozdravio sve goste i zahvalio im u svoje ime i uime vršitelja dužnosti ravnatelja Caritasa vlč. Bojana Ivešića kojemu je baš tih dana sveučilište Gregoriana u Rimu zakazalo obranu doktorske radnje te nije mogao nazočiti samoj proslavi.

„U ovoj prigodi želim zahvaliti dosadašnjim predsjednicima Caritasa Bosne i Hercegovine, nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću i biskupu Franji Komarici, zatim ravnateljima Caritasa: mons. Mili Aničiću, mons. Bosiljku Rajiću, fra Miljenku Stojiću i mons. Tomi Kneževiću, svim njihovim suradnicima i brojnim volonterima, dobrotvorima za njihovu molitvenu duhovnu solidarnost i materijalnu potporu. Zahvaljujem također Upravnom odboru i Nadzornom vijeću Caritasa i ponaosob svakom njihovu članu“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te nastavio:

„Zahvalu za suradnju upućujem i biskupijskim Caritasima iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke. Zahvaljujem također: Međunarodnom Caritasu (Caritas Internationalis), Caritasu Europe, Hrvatskom Caritasu, Talijanskom Caritasu, Slovenskom Caritasu, Austrijskom Caritasu, Njemačkom Caritasu, Makedonskom Caritasu, Švicarskom Caritasu, američkoj Katoličkoj službi za pomoć, dobrotvornim organizacijama Renovabis i Kirhe in Not te drugim crkvenim i civilnim dobrotvornim ustanovama koje su, svatko na svoj način, Caritasu Bosne i Hercegovine dali svoj doprinos i pomogli mu u svjedočenju kršćanske ljubavi“, rekao je nadbiskup Vukšić.

Riječi pozdrava uputio je i predstavnicima dobrotvornih organizacija drugih vjerskih zajednica i civilnih humanitarnih ustanova, te predstavnicima civilnih vlasti.

„Mjesto susreta svih dobrotvora je čovjek u potrebi, a takvo djelovanje je uvijek dobar primjer izgradnje društvene sloge i jačanja općega dobra“, zaključio je svoje obraćanje nadbiskup Vukšić.

Potom se sudionicima obratio predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Bože Radoš koji je uputio pozdrave uime Hrvatskog Caritasa i Hrvatske biskupske konferencije, istaknuvši neraskidivu povezanost karitativnog djelovanja i poslanja Crkve. Istaknuo je kako mu je „osobita čast i radost“ što se može obratiti uime gotovo svih ravnatelja nadbiskupijskih i biskupijskih Caritasa u Hrvatskoj. Njihovu prisutnost protumačio je kao znak stvarnog zajedništva.

Govoreći o odnosu dvaju Caritasa, mons. Radoš je Caritas Bosne i Hercegovine opisao kao „mlađega brata“, podsjetivši da je Hrvatski Caritas svoju 30. obljetnicu proslavio ranije. Izrazio je radost zbog svakog dobra koje Caritas BiH čini te posvjedočio da se u njegovu djelovanju jasno prepoznaje evanđeosko nadahnuće: „Osobno vidimo, uočavamo kolike ste drame preslikali iz evanđelja i živjeli s onima koji su u središtu, koji su u srcu“.

Govoreći o tridesetogodišnjem hodu Caritasa, mons. Radoš je primijetio da se iza svakog razdoblja kriju i križevi i znakovi Božje blizine, rekavši da „nema ni jedne godine da se nešto veliko ne dogodi“, bilo u obliku tragedije, bilo u iskustvu Božje pomoći. Pritom je ponovno istaknuo misao da je „statut, program Caritasa evanđelje“, dodajući kako su smjernice evanđelja ujedno i temeljne smjernice karitativnog djelovanja.

Posebno se zadržao na evanđeoskim slikama koje opisuju poslanje Caritasa, navodeći Isusove riječi upućene Ivanu: „Slijepi vide“, jer je Caritas mnogima „koji su bili u tami, nisu znali put, pokazao put svjetla“. Nastavio je riječima „gluhi čuju“, podsjećajući na one koji su bili isključeni iz komunikacije i kojima je bila potrebna ruka posrednika da bi ponovno pronašli svoje mjesto u zajednici. Osvrćući se na evanđeosku sliku hromih koji hode istaknuo je: „Caritas je onaj štap koji je štap od Boga da se mogu nasloniti i da mogu hoditi.“

U nastavku je naglasio da Caritas ne može učiniti sve, ali da Bog od svojih službenika traži temeljni stav: „da svakoga vrednujemo onako kako ga Bog vidi, a to je prije svega da je čovjek, da je dijete Božje“. Podsjetivši i na Isusve riječi „gubavi se čiste“, potaknuo je na služenje onima koje društvo čini nepoželjnima i isključenima, dodavši da se upravo u tome jasno očituje djelovanje Caritasa BiH.

Na kraju govora mons. Radoš kazao je kako u Hrvatskoj s iskrenim poštovanjem promatraju djelovanje Caritasa BiH naglasivši da „od vas puno toga možemo učiti“. Posebno je istaknuo plodnost rada u teškim okolnostima, rekavši da se „s toliko malo sredstava, u neprilikama ili teškim prilikama, čini zaista čudo“. Svoje je obraćanje zaključio riječima molitve, zahvale i potpore, poručivši da je ruka Hrvatskog Caritasa uz Caritas Bosne i Hercegovine „tako čvrsta da nikada neće oslabiti“.

U nemogućnosti dolaska, u nastavku svečane akademije video-porukama sudionicima su se obratili generalni tajnik Caritasa Internationalis Allistair Dutton te generalna tajnica Caritasa Europa Maria Nyman.

Nakon upućenih poruka prikazan je promotivni film o Caritasu BiH u kojem je predstavljen njegov rad u proteklom periodu.

Potom je uslijedila dodjela plaketa i zahvalnica.

Za konkretnu potporu od utemeljenja Caritasa BiH do današnjeg dana plakete su dobili: Vrhbosanska nadbiskupija, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija, Banjolučka biskupija i Hrvatska biskupska konferencija. Za potporu tijekom rata i poraća sve do današnjeg dana, a posebno za karitativnu prisutnost u BiH plakete su dobili nacionalni Caritasi: Hrvatski Caritas, Caritas Slovenije, Caritas Austrije, Caritas Italije, Caritas Njemačke, Caritas Francuske - Secours Catholique, Caritas SAD, Caritas Švicarske, Caritas Belgije, CRS - Catholic Relief Services te Vlada Republike Hrvatske, Renovabis i Malteški vitezovi - Veleposlanstvo u BiH.

U nastavku ceremomije, zahvalnice za suradnju i razne oblike doprinosa života i rada Caritasa BiH su dobili biskupijski Caritasi u BiH, crkvene i druge ustanove: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, Caritas Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupija, Caritas biskupije Banja Luka, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu, Rektorat sarajevske prvostolnice, Provincija Božje providnosti Družbe sestara Kćeri Božje ljubavi, Sarajevska provincija sestara Služavki Malog Isusa, Katolička tiskovna agencija, Katolički tjednik, BHRT – Religijski program, RTVHB, Apostolska nuncijatura u BiH, Veleposlanstvo Republike Slovenije, Veleposlanstvo Republike Italije te Predstavništvo Europske Unije.

Posebna zahvala upućena je Crkvi u Republici Hrvatskoj, nacionalnom i biskupijskim Caritasima te Vladi Republike Hrvatske za stalnu i učinkovitu pomoć tijekom rata i poraća sve do današnjeg dana.

Uslijedilo je završno obraćanje predsjednika Nadzornog vijeća Caritasa BiH mons. Petra Palića koji se osvrnuo na proteklih trideset godina djelovanja Caritasa BiH te istaknuo kako se iza brojnih ostvarenih projekata i programa krije,  prije svega,  trajna i ustrajna služba ljubavi Crkve prema čovjeku u potrebi.

Govoreći o proteklim desetljećima, biskup Palić podsjetio je na razmjere karitativnog djelovanja Caritasa BiH, navodeći kako bi „brojke vjerojatno bile zapanjujuće“ kada bi se moglo obuhvatiti sve ostvareno: „bezbroj obroka podijeljenih gladnima, obitelji kojima je osiguran krov nad glavom, izbjeglice primljene raširenih ruku, bolesnici posjećeni u svojoj samoći, siromašni podignuti iz očaja“. Naglasio je da je riječ o „trideset godina odgovaranja na krizu za krizom“ u kojima su se isprepletali programi, organizacija, upravljanje resursima i donošenje teških odluka.

U središnjem dijelu govora biskup Palić se zaustavio na geslu obilježavanja 30. obljetnice Caritasa BiH, preuzetom iz Prve poslanice Korinćanima: „Neka sve što radite bude u ljubavi“. Istaknuo je da to geslo pred sve uključene u karitativno djelovanje stavlja važno i zahtjevno pitanje identiteta: „Jesmo li jednostavno humanitarna organizacija koja je slučajno katolička? Ili smo doista vidljiva služba ljubavi Crkve u Bosni i Hercegovini?“ Pritom je podsjetio da sveti Pavao te riječi upućuje zajednici opterećenoj brojnim problemima, ali im na kraju daje temeljno načelo koje treba prožimati sve: „Neka sve što radite bude u ljubavi.“

Naglašavajući kako se vrijednost karitativnog djelovanja ne može mjeriti isključivo učinkovitošću i statistikom, biskup Petar je poručio da je presudno pitanje „Ostaje li ljubav trajno načelo svega što se čini?“. U tom je kontekstu citirao encikliku pape Benedikta XVI. 'Deus caritas est', istaknuvši: „Oni koji rade u crkvenim karitativnim ustanovama moraju se isticati po tome da se ne ograničavaju samo na to da izađu ususret trenutačnoj potrebi, već da se posvećuju drugima s iskrenom pažnjom koja izvire iz srca, tako da oni osjete bogatstvo njihova čovještva“. Dodao je kako je, uz stručnu osposobljenost, nužna i „izobrazba srca“.

Govoreći o društvenom kontekstu Bosne i Hercegovine, biskup Palić je istaknuo da Caritas svjedoči „nešto revolucionarno“, da Crkva „nije samo djelitelj pomoći, nije tek još jedna nevladina organizacija s vjerskom motivacijom, nego zajednica ljubavi koja služi zbog onoga što Bog u sebi jest“. U tom je svjetlu podsjetio na misao sv. Augustina: „Ljubi i čini što hoćeš“, pojasnivši da ondje gdje ljubav doista oblikuje srce, sva djela postaju usklađena s Božjom voljom.

Zaključujući svoje obraćanje, biskup Palić izrazio je želju da budućnost Caritasa BiH ne bude obilježena prvenstveno postignućima, nego svjedočanstvom ljubavi: „Jer na kraju, ljubav je ono što ostaje. Kada svi naši programi završe, kada se sve naše zgrade uruše, kada se sve naše statistike zaborave, ostat će ljubav. Bog je ljubav.“

Na samom završetku uputio je riječi zahvale svima koji su sudjelovali u organizaciji svečane akademije i u tridesetogodišnjem djelovanju Caritasa BiH, istaknuvši da lice te ustanove „nije apstraktno niti institucionalno; to je lice čovjeka koji sluša, rukâ koje pomažu, srca koje suosjeća“. Zahvalio je djelatnicima i volonterima, ravnateljima i suradnicima, dobročiniteljima i partnerima, kao i vršitelju dužnosti ravnatelja Caritasa BiH i generalnom tajniku vlč. Bojanu Ivešiću što je spremno prihvatio ovu zadaću koju su mu biskupi odlučili povjeriti. Zaključio je govor poticajem da sve ono što Caritas i ubuduće čini bude prožeto ljubavlju.

Svečanu akademiju moderirao je Ante Bender, a glazbeno animirao Zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” pod ravnanjem rektora VBS-a i profesora liturgike na KBF-u preč. Ivana Rake.

Druženje je nastavljeno u Svećeničkom domu uz prigodni domjenak. (kta)