Čapljina: Otvorena izložba „Kiparski in honorem moru, rijekama, mostovima i ziđu našem starom" kipara Petra Dolića

U Umjetničkoj galeriji Založbe Kralja Tomislava u Čapljini u subotu 19. rujna 2026. otvorena je izložba hrvatskog kipara Petra Dolića.

Izložbu, koja će za posjetitelje ostati otvorena do 17. listopada, otvorila je i predstavila Biserka Rauter Plančić, hrvatska povjesničarka umjetnosti, kustosica i muzeologinja, autorica niza znanstvenih i stručnih radova te dugogodišnja voditeljica Nacionalnoga muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. U glazbenome dijelu programa nastupio je maestro don Dragan Filipović koji je izveo tri klasika: „Santa Lucia", „Torna a Surriento" i „Mamma", uz klavirsku pratnju prof. Marijane Pavlović.

Govoreći o autoru, koji je rođen u Travniku 1975. godine, a odrastao u Gospiću i Zagrebu, Rauter Plančić je istaknula: „Kreativac je modernističke tradicije posebnoga kova na vrio široku polju tvoriva: od drva, gline, sadre i bronce do papirmašea, stirodura, kamena i stakla. Pozornost znalaca iz likovnoga kruga pridobio je već 1999. nakon vrlo uspješnoga završetka kiparskoga studija u klasi profesora Šime Vulasa na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, za koji je odlikovan i Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu. Hvalospjevi kritičara upućeni njegovu umjetničkom radu nisu ga mimoišli ni tijekom proteklih desetljeća pa je Ive Šimat Banov, najistaknutiji kritičar i teoretičar kiparskoga stvaralaštva u nas, u svojoj Antologiji novijega hrvatskog kiparstva, objavljenoj 2013. godine, istaknuo da je Dolić 'među najdosljednijim nastavljačima bogata nasljeđa hrvatskoga kiparstva i da se (...) u njegovim djelima očituju jednostavnost, primarnost, grubost obrade, otvorene i sirove boje, kombinacije teških i lakih graditeljskih i skulptorskih elemenata...'

S nepunih dvadeset pet godina Dolić se počeo ne samo javljati na natječaje za javne spomenike, nego i osvajati prve nagrade za svoje natječajne modele, što je značilo i izvedbu spomenika. Medu inim doista brojnim post-akademskim ostvarenjima spomeničkoga značaja istaknuto je kako je 1999. godine u Zagrebu za Dječji park kod Boćarskoga doma izveo u obojanome drvu više metara široku i visoku skulpturu „Brod na suhom", a za župnu crkvu sv. Jeronima reljef „Posljednja večera", saliven u mjedi i postavljen ispod menze središnjega oltara. Godine 2001. za Zagrebački velesajam i njegov parkovno uređeni okoliš, u kojemu bijahu otprije postavljeni odljevi djela Meštrovića, Augustinčića, Radauša, Sikirice i drugih značajnih kipara, Dolić je izradio i postavio svoju prvu kamenu skulpturu „Podmornice". Godine 2003. u mostarskoj gradskoj četvrti Rodoč postavio je svoj kameni kip svetoga Ivana Krstitelja.

Isklesao je i niz monumentalnih kamenih „Portala hrvatske povijesti" koji su kao spomenici svim poginulima za domovinu Hrvatsku postavljeni u naseljima Ličko-senjske županije: Perušiću (2000.), Širokoj Kuli i Svetome Roku (2003.), Lovincu (2004.) te u istarskome starom gradu Labinu (2007.). Pozornost struke, hrvatskih medija i općinstva polučila su još dva Dolićeva javna ostvarenja. Jedan je „Spomenik pobjede – Oluja '95." u Kninu, drugi je „Spomenik pomorcima i brodarima" u Rijeci. U kulturnoj javnosti BiH poznat je kao autor spomenika „Tvrtkov biljeg" – 20-tonskim monolitom isklesanim u kamenu i postavljenim u Prozoru u Rami 2017.

Petar Dolić svoj trag ostavio je i u segmentu primijenjene skulpture liturgijske namjene. Riječ je o kaležu i koricama evanđelistara iz zbirke Antuna Škvorčevića, prvoga biskupa Požeške biskupije. Modelirao ih je 2022. godine, a izvedeni su u srebrnome tvorivu. Kalež, koji pokazuje skulpturalnu interpretaciju obredne posude, stilski spaja tradicionalne i suvremene postulate oblikovnosti.

U postav izložbe uključena su trideset četiri Dolićeva rada, od najrecentnija tri velika reljefa u obojenome lipovu drvu, koje je kipar izradio u počast rijekama čapljinskoga kraja – „Hommage rijeci Neretvi", „Hommage rijeci Bregavi" i „Hommage rijeci Trebižat" – preko skulpturalnih tonda izvedenih u papirmašeu i naslovljenih „More" iz 2024., kiparskih kompozicija iz ciklusa „Potopljenih antičkih gradova" do šest skulptura od brušenoga silikatno-kvarcnoga stakla nadahnutih morem i rijekama, iz 2024. i 2026. te sliko-reljefa iz ciklusa „Ziđe naše staro" koji je Dolić stvarao tijekom 2025. godine. U postav je uključeno i šesnaest sliko-crteža iz ciklusa „Mostovi" iz 2011. Posredovanjem rada umjetničkoga fotografa Gorana Vranića, na izložbi su zastupljena i kiparova prvorazredna brončana „Sveta vrata" iz Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu, izvedena početkom ove godine.

O izložbi autor kaže kako je osjećao posebnu radost pripremajući radove za nju. „Godinama pratim rad ove Galerije koja nudi vrlo kvalitetne i dobre izložbe. Razmišljajući o tome što bih ovdje izložio, zaključio sam kako moram napraviti nove radove, baš za ovu izložbu. Saznao sam da su ovdje četiri rijeke, za tri sam napravio, za Krupu ću napraviti naknadno."

U svome se stvaralaštvu, kako kaže, dugo bavi temom vode kroz različita agregatna stanja te pokušava unutar lazurnih tonova uhvatiti tračak svjetla, što je zapravo skoro nemoguće. No, kaže kako je klasična skulptura gotovo uvijek predvidiva, dok je skulptura u staklu na neki način istinska čarolija. (kta)