BISKUP PERIĆ NA STJEPAN KRSTU BLAGOSLOVIO ZVONO I KRIŽ NA SPOMENIKU STRADALIM ŽUPLJANIMA

Na uočnicu svetkovine rođenja svetoga Ivana Krstitelja, 23. lipnja 2015., naslovnika crkve i zaštitnika župe Stjepan Krst, odakle je nekoliko stotina katolika protjerano u posljednjem ratu, Svetu misu slavio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. dr. Ratko Perić s petnaest svećenika, na novom vanjskom oltaru, koji još nije dovršen, a sudjelovalo je više od tisuću vjernika. Osim svetkovine sv. Ivana i sv. Mise u čast Kristovu Preteči, još su dva motiva privukla na Stjepan Krst vjernike povezane sa župom, kao i hodočasnike koji su pristigli pješice, biciklima, tri autobusa vjernika iz Mostara: blagoslov zvona prije sv. Mise i blagoslov križa na spomeniku.

U početku je sve pozdravio župni upravitelj don Damjan Raguž, koji je ujedno župnik susjedne Rotimlje. Nakon blagoslova zvona obavljena je procesija oko crkve s glavom s kipa sv. Ivana Krstitelja, koja je preživjela rat sa svim ranama i ožiljcima, dok je crkva sa župnim stanom bila posve razorena i sravnjena sa zemljom.

Biskup Perić je u prigodnoj propovijedi, između ostalog, govorio o starozavjetnom svećeniku Zahariji koji nije povjerovao blagovijesti arkanđela Gabrijela da mu žena Elizabeta, Ivanova majka, može zanijeti u staračkoj dobi. „Svećenik bez vjere? Nas kao svećenike i biskupe najviše pogađa ovaj Zaharijin stav sumnje i nevjere u anđelovu riječ. On, svećenik, morao bi biti uzor vjernosti i pouzdanja, beskrajne nade u Božju pobjedu, a on uzor nevjere i sumnje. Svećenik pa ne vjeruje! Možda čak propovijeda i mimo onih službenih prigoda, a u duši ne vjeruje u Boga, u njegovu dobrotu i pravdu. U njegovu svemoć i providnost! Svećenik pa ne vjeruje! Govori drugima o zapovijedima Božjim, a sam ih se ne pridržava. Tumači mladima kako se treba ispovijedati potpuno, iskreno, čestito i često, a on vrlo rijetko i preko volje, poluraskajano“, istaknuo je biskup Perić primijetivši da nema poraznijega suda od onoga pučkoga kada neki vjernik, gledajući svećenikova nemarna liturgijska slavlja, odjeću, posuđe, oltar, zaključuje: „Ovaj ne opslužuje na što priseže, niti vjeruje što poučava, niti poučava što vjeruje, niti čini što vjeruje i poučava!“

„Nismo li i mi svi danas kao narod, kao vjernici, u trenutku teške kušnje i sumnje? Gledamo oko sebe kako smo okljaštreni, obespravljeni i sumnjamo u sebe i oko sebe. Izražavamo sumnju u razgovoru, u restoranu, u crkvi, u politici, u parlamentu, na sjednicama“, upozorio je biskup Perić potom posvijestivši da nema potrebe za strahom dok se obdržavaju Božje zapovijedi.

U crkvenom dvorištu biskup Perić blagoslovio je, nakon večernje svete Mise, križ koji je ugrađen u spomenik podignut u spomen poginulima u 20. stoljeću s područja današnje župe Stjepan Krst. Otpjevana je nacionalna himna Lijepa naša. Brojne skupine položile su vijence pokraj novoizgrađena spomenika i pomolile se za duše pokojnika.

Uza spomenik podignute su tri ploče na koje su uklesana prezimena i imena svih poginulih vjernika u Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.), kojih je bilo 26; u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.), kojih je bilo 216 i u Domovinskom ratu (1991.-1995.), kojih je bilo 34. Imena ovih posljednjih donosimo ovdje abecednim redom. Iz njihovih godišta razvidno je da su to bile uglavnom starije osobe.

Zvono je sa svim pratećim mehanizmima, zauzimanjem gospođe Eve, iz Lülsfelda iz Njemačke namijenjeno i dopremljeno na Stjepan Krst. Za izgradnju i dovršenje obnovljene crkve, od temelja do zvona, posebna je zasluga don Ante Luburića kojega je biskup Perić prije više godina zadužio da vodi brigu o obnovi crkvenih objekata u Trebinju, Nevesinju, Foči, Stocu i Stjepan Krstu. (kta/kium)