Sveti Prosper Akvitanski (390-463)

Tiro Prosper, vatreni branič i ugledni tumač Augustinova nauka o milosti i preodređenju, rodio se oko g. 390. u Limogeu, u pokrajini Akvitaniji u Galiji. Njegovi spisi odaju čovjeka s visokom klasičnom kulturom, iz čega zaključujemo da je svršio sve redovite nauke u jednom od brojnih galskih kulturnih središta u kojima je cvala znanost isto tako kao u Rimu i u Italiji. S pravom je stoga već u I. stoljeću Plinije Galiju nazivao "više Italijom nego provincijom".
Pod Prosperovim imenom sačuvana je pjesma Poema coniugis ad uxorem (Pjesma muža ženi), iz čega se zaključuje da je bio oženjen. Međutim, on u toj pjesmi od 122 stiha potiče svoju ženu da taj kratki i nestalni život što više posveti Bogu. Znak je to da je i on ozbiljno razmišljao o smislu života te iz toga razmišljanja povlačio spasonosne zaključke. Jedan je od njih bio - ne znamo točno da li u sporazumu sa ženom ili nakon njezine smrti - da je pošao u Massiliju, na jugu Galije (današnji Marseilles) te ondje postao redovnik ne primivši nikakvih crkvenih redova.
Kad je nauk sv. Augustina o milosti i slobodnoj volji uzbudio duhove među hadrumetanskim monasima u sjevernoj Africi, sam im je svetac upravio dvije rasprave: O milosti i slobodnoj volji te De correptione et gratia. Taj je nauk naišao na živ odjek i u Massiliji, na Lerinskom otočju te po samostanima Provanse. Prosper se tada nalazio baš u Massiliji i odsada će se sva njegova znanstvena i spisateljska aktivnost odvijati u znaku svetog Augustina, za obranu njegove teologije S njime se i dopisivao. Augustin mu je kao i laiku Hilariju upravio dva svoja djela: O preodređenju svetaca i O daru ustrajnosti. Malo prije Augustinove smrti - tj. prije 430. godine - Prosper je ispjevao pjesmu s tisuću i dva heksametra O nezahvalnima - protivnicima milosti - u kojoj u polemičkom tonu pobija zablude Augustinovih protivnika izjednačujući ih s pravim pelagijancima.
Nakon Augustinove smrti teološke se rasprave nisu smirivale. Zato Prosper i Hilarije putuju u Rim k papi Celestinu I. da on svojim ugledom ustane u obranu Augustinova nauka. Papa ih je poslušao te upravio poslanicu galskim biskupima pozivajući ih da ustanu protiv Augustinovih klevetnika jer je Augustin bio čovjek silnog znanja koga su Celestinovi prethodnici na rimskoj stolici ubrajali medu najbolje naučitelje. Ta poslanica još nije smirila duhove pa je Prosper nastavio pisanjem rasprava u obranu Augustinova nauka.
Za vrijeme pontifikata pape Leona Velikoga Prosper se nalazi u Rimu u njegovom uredu, gdje se mogao u miru posvetiti svojim proučavanjima Augustinova nauka. Braneći taj nauk, napao je, malo i pretjerano, i velikog učitelja zapadnog monaštva Ivana Kassijana, osnivača i opata samostana Svetog Viktora u Massiliji. Pred konac života Prosper se od velikog polemičara pretvara u pisca i učenjaka, koji mirno izlaže Augustinov nauk, pojedina mjesta iz Svetog pisma, a piše i veliki ljetopis.
O životu svetog Prospera crpimo znanje jedino iz njegovih djela. Smrt je tog vatrenog učenjaka i pisca zadesila negdje oko g. 463. Jedini je znak da su ga štovali kao sveca jedna freska u bazilici Svetog Klementa u Rimu koja potječe iz IX. stoljeća. Baronije ga je stavio u svoj martirologij na dan 25. lipnja.