Sveti Justin, filozof i mučenik (+ 165)

U svetom Justinu dolazimo u II. stoljeću do posve novog tipa kršćanskoga sveca. To je tip intelektualca, učena čovjeka koji se bavi znanošću, filozofa koji razmišlja o smislu života i o posljednjem uzroku svih stvari. Justin je rođen početkom II. st. u srcu Samarije. Svu njegovu pažnju zaokupljali su filozofski problemi. U njegovo doba filozofija nije bila neka apstraktna znanost, daleka od života, već više egzistencijalna, životna. Za istinom se tragalo da bi se lakše došlo do sreće, do ostvarenja ona čovjekove vječne i praiskonske težnje. Tek ta je filozofija Justinu pružila neko zadovoljstvo, upravljajući mu život prema promatranju Boga. Neumorni tražitelj potpune istine se povlači na samotno mjesto kraj mora nadajući se da će u tišini i razmišljanju pronaći pravu sreću i mudrost. Tada se za vrijeme šetnje susreo s tajanstvenim starcem koji mu otkri da se prava istina ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i u novozavjetnim spisima. Isus Krist je onaj koji donosi spasenje i sreću. Justin se sada svim žarom dao na čitanje i proučavanje knjiga Svetog Pisma, koje su ga tako osvojile i uvjerile u istinitost kršćanstva da je zatražio krštenje. Sv. Justin svjedoči kako Kristova mudrost nije bila jedini motiv zbog kojega je prihvatio kršćanstvo. Na njega su djelovali i kršćani s kojima je dolazio u dodir. Obrativši se na kršćanstvo, Justin se dao na apostolat, osobito među ljudima veće kulture. Čitav je Justinov život poslije obraćenja na kršćanstvo, još više njegova smrt, bilo svjedočenje za istinu Isusa Krista Raspetoga. Povod pak njegovoj smrti vjerojatno je bio ideološki sukob s ciničkim filozofom Krescentom koji Justina optuži vlastima da naime ruši rimsku vlast. Justin bi bačen u tamnicu s nekolicinom svojih učenika, a samu smrt ti su sveti mučenici podnijeli najvjerojatnije godine 165. za vrijeme cara Marka Aurelija.