Sveti Antun, opat (oko 250 - 356)

Sveti Antun, kojega se Crkva danas sjeća, rođen je u Komi u srednjem Egiptu oko godine 250. kada je Crkva proživljavala veliko progonstvo za cara Decija. Poslije smrti roditelja, ostavši sam sa sestricom, Antun je s osamnaest godina imao na brizi kuću i sestru. Šest mjeseci nakon smrti roditelja sv. Antun je išao u dom Gospodnji i tada se upravo čitalo Evanđelje kada je Gospodin rekao bogatašu: "Ako želiš biti savršen, hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima, pa dođi i slijedi me, i imat ćeš blago na nebu". Po izlasku iz doma Gospodnjeg razdijeli veliko imanje siromasima a sestru povjeri u djevojački doma da se tamo odgoji. Nakon toga se posveti asketskom životu, radio je svojim rukama od čega se hranio a dio je dijelio siromasima. Zahvaćen velikom revnošću pođe u beskraj Libijske pustinje gdje se nastani u jednoj pećini pored koje je bilo malo obradivog zemljišta. Kroz 20 godina pustinjačkog života bio je proganjan veoma teškom napastima koje je nadvladao zahvaljujući Božjoj milosti. Kad je car Maksimilijan počeo progoniti kršćane, Antun napusti pustinju i dođe u Aleksandriju gdje je bez straha i otvoreno propovijedao kršćanstvo. I za čudo nitko ga se nije usudio ometati. Godine 311. Antun se opet vratio u pustinju. No, sada nije bio sam. Za njim su pošli brojni mladi ljudi koji su se oduševili kršćanskim idealom. Broj pustinjaka oko Antuna narastao je na 6 000 i tako on postade patrijarhom monaštva. Posljednje godine života proveo je u borbi za pravovjerje protiv Arijeve krive nauke. Napokon je u miru preminuo godine 356. u dobi od 105 godina.